Kur'an najveća greška

Sura 3:67 Ibrahimov monoteizam

 

 

 

 

 

-----------------------------------------------------------------

56. Abrahamov monoteizam

    Kur'an poriče tvrdnju da je Abraham bio idolopoklonik, ili netko tko je štovao nekoga drugog osim Allaha:

Sura 2:135 „Oni govore: "Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."

Sura 3:67 „Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik.“

    Dok je drugdje u Kur'anu Abraham oslikan kao čovjek koji je počinio gnusan grijeh protiv Boga i obožavao nebeska tijela:

Sura 6:74-82 „A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, biću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!" I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, biće samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite?

A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu."

    To je praksa koju Sveta Biblija izrazito osuđuje:

Ponovljeni Zakon 4:19 „i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.“

Ponovljeni Zakon 17:2-7 „Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu što ti ga dade Jahve, Bog tvoj - nađe čovjek ili žena da učini što je zlo u očima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov Savez: otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo čemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, i tebi se to javi i ti to čuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota učinila u Izraelu, onda toga čovjeka ili tu ženu koji učiniše takvu opačinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.“

    Primijetite ovu zanimljivu izjavu Joba:

Job 31:26-28 „Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.“

    A to je upravo ono za što Kur'an klevetnički optužuje Abrahama da je učinio!

    I tako je Muhamed pretvorio Abrahama u mušrika, ili nekoga tko je štovao stvari koje je stvorio Bog, što je grijeh koji Allah neće nikada oprostiti ako ga je počinio prorok:

Sura 4:48 „Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“ & 4:116

Sura 6:83-88 „To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bili dobri - i Ismaila i El-jese‘a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu - njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.

Sura 39:65 „A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti."

    Kao da to nije bilo dovoljno loše, Muhamed je zapisao da je Abraham zvao sunce 'akbar' – jedno od Allahovih imena.

    Da netko ne bi ustvrdio da se to dogodilo prije nego je Abraham bio primio inspiraciju od Boga, primijetimo pažljivo sljedeći dio:

Sura 6:75 „I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.“

    Abraham je bio vođen od Boga i prije nego je pogledao na nebo i obožavao konstelacije.

    Sljedeća Sura dalje potvrđuje da je patrijarh već poznavao i vjerovao u jednoga Boga kada se okrenuo obožavati nebeska tijela:

Sura 21:51-70 „Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?" Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" - reče. "Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" - upitaše oni. "Ne"- reče - "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" - I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. "Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše oni - "zaista je nasilnik?" "Čuli smo jednog momka kako im huli"- rekoše -"ime mu je Ibrahim." "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da posvjedoče." "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše. "To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju  govoriti - reče on. I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!" Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!" "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" - upita on. "Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" - "Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" - povikaše. "O vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!" I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo“

    Ova naracija započinje prilično kao i 6:74-82, Abraham govori svojem ocu da griješi zato što štuje idole. Jasno je iz čitanja tih priča da je Abraham obožavao nebeska tijela iako je već bio primio znanje i vodstvo od pravoga Boga.

    I kao da to nije bilo čito, evo još jedna Sura koja također podržava razumijevanje da je Abraham znao pravoga Boga prije nego je otišao svojem ocu da osudi njegovo idolopoklonstvo:

Sura 37:83-100 „Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim, kad je Gospodaru svome iskrena srca došao, kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate? Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? I šta o Gospodaru svjetova mislite?" I on baci pogled na zvijezde, pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" - i oni ga napustiše, uzmaknuvši, a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete? Šta vam je što ne govorite?" - i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući, pa mu narod trkom dođe. "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" - upita - "kad Allah stvara i vas i ono što napravite?" Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u vatru bacite?" I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - reče -  "On će me kuda treba uputiti. Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!"

    Zanimljivo je da ovaj specifični tekst kaže da se Abraham razbolio dok je gledao u zvijezde. To se savršeno podudara sa Surom 6:74-82 – gdje se Bog objavljuje Abrahamu, patrijarh ide svojem ocu i ljudima da kritizira njihovo obožavanje idola, a zatim pada u trenutni trans obožavanja idola gledajući konstelacije i klanjajući im se, nakon čega se razbolijeva.

    Tako je Muhamed oklevetao Abrahama optuživši ga da je počinio besramno idolopoklonstvo čak i nakon što je bio primio objavu od Boga. I time što je imputirao takav gnjusan grijeh voljenom patrijarhu i ocu vjernih, Muhamed je uspio da proturječi sam sebi još jednom jer u drugim referencama on poriče da je Abraham bio idolopoklonik.

    

​