Kur'an najveća greška

Sura 36:20-27 Muhamed plaćen ili ne

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

45. Treba li Muhamed biti plaćen ili ne treba?

    Kur'an zapisuje riječi vjernika koji su savjetovali svojim ljudima da slijede poslanika koji nije tražio novac:

  Sura 36:20-27 „I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!" I reći će se: "Uđi u Džennet!’ - a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"

    Stih pretpostavlja da pravi poslanici ne traže novac niti primaju nagradu od za svoju službu, točka ponovljena u sljedećem tekstu:

Sura 10:71-72 „Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima -  a ja se stalno uzdam u Allaha -  onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte! A ako glave okrenete -  pa, ja

od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman." 

Sura 26:123-127 „I Ad je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.“

    Muhamedu je bilo zapovjeđeno da slijedi sljedeće:

Sura 6:90 „Njih je Allah uputio, zato slijedi njihovu Pravi put. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima."

Sura 25:56-57 „a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ. Reci: "Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da onaj koji hoće pođe Putem koji vodi Njegovu Gospodaru."

    Kasni Abdullah Jusuf Ali u vezi tog teksta je napisao:

„Božanski poslanici nemaju cijene; stvar nije bila o poslanikovom osobnom profitu, niti je on tražio od ljudi bilo kakvu nagradu što je donosio stvari za njihovu dobrobit.“

    Izjave iznad u Kur'anu imaju smisla. Ako netko tvrdi da je poslanik od Boga, a zatim traži da bude plaćen umjesto da se vjeruje da će onaj koji mu je zapovijedio da donese poruku pokriti njegove troškove i brinuti se za njegove potrebe, to bi podiglo sumnju u vezi toga da li je taj čovjek stvaro poslan od Boga, ili samo traži novac. Iako to pitanje ne može biti jedini kriterij procjene u određivanju da li je netko stvarno poslanik od Boga, jeste jedno od nekoliko pitanja koje treba razmotriti.

    No, sljedeća izjave proturječe izjavama iznad, Kur'an kaže da čitav ratni plijen pripada potpuno Allahu i Muhamedu:

Sura 8:1 „Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.“

Evo kako islamski izvori tumače taj redak:

Tanvir alMikbas min Tafsir ibn Abas: „Iz te naracije po autoritetu ibn Abasa koji je u vezi Allahove izreke rekao: 'On kaže: 'Tvoji kompanjoni te pitaju za ratni plijen u danu Badra, i također o oficirima za oružje i konje. Reci: 'O Muhamede: 'Ratni plijen pripada Allahu i poslaniku, i ništa od toga nije vaše;…'“

Također i:

Sura 59:7 „Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjim njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima - da ne bi prelazilo iz ruku u ruke bogataša vaših; ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava“

Tumači govore:

Tafsir al-Jalalain: „Kakav god ratni plijen >Bog dao svojem poslaniku iz pokorenih gradova kao što je al-Safra', pripada Bogu, koji daje kako On želi, i poslaniku i najbližoj rodbini, prorokovoj rodbini, od Banu Hašim i Banu al-Mutalib, i siročadi, onima čiji su roditelji poginuli i čiji su na udaljenom putovanju: drugim riječima, ta dobra se dijele između proroka i četiri kategorije, podijeljeno je na način gdje je svaka kategorija primila petinu petine, s time da je ostatak pripalo proroku, tako da taj ratni plijen ne bude razdijeljen samo među bogatašima među ljudima. I što god da vam poslanik dadne od ratnog plijena ili inače – uzmite to; i što god vam zabrani – ne činite to. I bojte se Boga. Zasigurno Bog je oštar u odmazdi. 

Zapravo, Muhamedovim kompanjonima je bilo zapovjeđeno da njemu ide jedna petina pljačke:

Sura 8:41 „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske,  a Allah sve može“

    To je ukinuto nakon što je Muhamed umro. Ovo jasno pokazuje da je petina morala ići Muhamedu osobno, ne nekom drugom.

    I još više, Muhamed je pored petine od pljačke primao i posebni dio, odnosno dodatak na petinu po njegovoj želji (safi):

Suren Ebu Davud, knjiga 19, br. 2991 – Anas je rekao: 'Lijepa ropkinja dopala je Dihji. Allahov poslanik ju je kupio od njega za sedam robova. Zatim ju je pripremi za brak i uzeo ju za ženu.

    Zanimljivo, Safija je bila imenovana prema samoj riječi koja je označavala dodatni Muhamedov dio koji su mu morali dati:

Kita bal-Kharaj (Knjiga Danaka, Ratnog Plijena i Vladanja, poglavlje 1109 o posebnoj porciji proroka koju je eksluzivno uzimao samo on od ratnog plijena, stranica 848) „Katadah je rekao: 'Kada je Allahov poslanik sudjelovao u borbi, postojao je za njega specijalni dio koji je uzimao gdje god je želio. Safija je bila iz tog dijela. Ali kada on nije sudjelovao u borbi, taj dio su mu odabirali oni koji su se borili, on nije mogao birati. (2987)

Ajša je rekla: 'Safija je dobila ime po riječi 'safi' (specijalna dio prorokov). (Sunen Ebu Davud, engleski prijevod sa objašnjavajućim notama od profesora Ahmada Hasana. (2988).

    Drugim riječima, ne samo da je Muhamed dobivao petinu ratnog plijena nego je dobivao još i poseban dio pljačke koji se zvao safi!

    Da li je uopće čudo da Kur'an kaže da je Allah napravio Muhameda bogatim?

Sura 93:6-8 „Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?“

    Muslimani se mogu prepirati da je Muhamed koristio svoje bogatstvo da pomogne onima koji su u potrebi, i da nije živio rasipno. To nema nikakve veze, jer pitanje je da li je Muhamed postao bogat

kao rezultat Allahove zapovijedi Muslimanima da ljudi daju značajan dio ratnog plijena njemu, iako Kur'an kaže da proroci ne trebaju primati nagrade od ljudi!

    Neki će reći da je njemu bilo zabranjeno samo uzimati plaću od nevjernika. To je prisiljeno tumačenje koje nema podršku, to nigdje ne piše.

    Nije li čudno da Allah nije vidio drugi način da održava svoju zajednicu i da joj dadne blagoslov, nego da ih pretvori u bandite i lopove koji će pljačkat karavane i napadati naselja od takozvanih nevjernika, i zatim dijeliti ratni plijen – prvo kroz Arabiju, a zatim osvajajući okolne države? Ne bi li bilo impresivnije da je Allah dao prosperitet muslimanskoj zajednici blagoslivljajući vjernike za činjenje poštenog rada? Na primjer tako da je dao da im stada budu brojna, i šaljući mušterije koji bi dobro platili za dobra koja oni proizvedu?

    Ako je upitno da li navodni poslanik Božji zahtijeva plaću od ljudi kojima donosi poruku od Boga, nije li onda još upitnije ako takav navodni poslanik zapovijeda vjernicima da pljačkaju karavane i napadaju naselja drugih samo zato što su odbili njegovu poruku? 

    Ako je argument protiv navodnog proroka da on uzima porez ili nagradu od ljudi koji vjeruju u njegovu poruku tako što će ih oporezovat za njihov častan rad – nije li onda još veći argument protiv proroka to što je on naredio svojim vjernicima da idu u rat protiv nevjernika i pljačkaju ih, kradući im imovinu, od koje su zatim 20% morali dati njemu, od sveg ratnog plijena i pljačke koje su zaradili kroz nasilje?

    Nije li nešto ozbiljno u krivu ovdje?

    Neki muslimani će reći da je Sura 93. jedna od prvih koje su bile objavljene, i da govor o tome kako je Allah obogatio Muhameda se odnosi na njegov brak sa bogatom prvom ženom. Muhamed nije htio uzimati više žena zbog nje zato što bi se ona ljutila, i to bi ugrozilo njegov pristup tom bogatstvu. Ali zato kad je ona umrla, Muhamed se okrenuo pljačk karavana i naselja da bi se obogatio.