Kur'an najveća greška

Sura 24:2 Koja je kazna za preljub?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

83. Koja je kazna za preljub?

Sura 24:2 „Bludnicu i bludnika: pa bičujte svako od njih dvoje pojedinačno stotinom udaraca;“ (Mlivo)

Sura 4:15-16 „A koja od žena vaših počini blud, tad zatražite da protiv njih posvjedoče četvorica između vas. Pa ako posvjedoče, tad ih zadržite u kućama dok ih ne uzme smrt ili im Allah načini put. A dvoje između vas koje ga počini - pa kaznite njih dvoje! Pa ako se pokaju i poprave, tad ih se okanite. Uistinu! Allah je Primalac pokajanja, Milosrdni.“ (Mlivo)

      Prevodioci generalno riječ označenu crvenim slovima prevode sa 'dvoje', ali je u arapskom korišten muški oblik riječi 'dva'. To 'može' također označavati muškarca i ženu, ali bi prirodnije čitanje bilo to da se odnosi na homoseksualce, zato što se stih 15 obračunava samo sa ženama, a zatim se pozornost daje muškarcima u stihu 16.

      Ako stih 4:16 predstavlja muško homoseksualno djelo, onda zanimljivo, homoseksualne muškarce treba ostaviti na miru ako se pokaju za svoje djelo, dok preljubnike treba kazniti u svakom slučaju. To samo po sebi nije kontradikcija, ali je čudno. Možda zato što homoseksualno djelo ne krši pravo drugog muškarca na neku ženu? Ali onda je izgleda prekršeno pravo na čovjeka od žene koja nije oskvrnuta u slučaju preljuba tog čovjeka sa tuđom ženom?

      Kakogod, postoji kontradikcija u vezi ženske preljubnice – kazna je 100 bičeva (24:2), ili kućni pritvor do smrti (4:15).

      Ako 4:16 ne govori samo za homoseksualna djela nego također i o preljubu muškarca i žene, onda imamo drugi kontradiktorni element: ako se pokaju – oslobođeni su bez kazne? Tko se neće pokajati pred kaznom od 100 bičeva?

      Osim pitanja da li kazna treba biti ona iz 24:2 ili ona iz 4:15, pitanje je i kako to da su muškarac i žena tretirani jednako u 24:2, a različito u 4:15?

      Sve je to dalje zakomplicirano činjenicom da je po Šerijat zakonu kazna za preljub kamenovanje – na osnovu Muhamedove Sune, a postoje čak i tradicije koje govore da je stih o kamenovanju bio dio Kur'ana u originalu. 

------------------------------------

 

 

84. Kako treba da se kazni seksualna nemoralnost?

      Kur'an je zbunjem u vezi kazne koju treba dati onima koji su krivi za seksualni grijeh. 

Sura 4:15,16 „A koja od žena vaših počini blud (al-fahishata), tad zatražite da protiv njih posvjedoče četvorica između vas. Pa ako posvjedoče, tad ih zadržite u kućama dok ih ne uzme smrt ili im Allah načini put. A dvoje između vas koje ga počini - pa kaznite njih dvoje! Pa ako se pokaju i poprave, tad ih se okanite. Uistinu! Allah je Primalac pokajanja, Milosrdni.“ (Mlivo)

      Moramo napomenuti da riječ koju Kur'an najčešće koristi za 'preljub' je zina. Muslimanski komentator na Kur'an Maulana Abdul Majid Daryabadi iz Indije u vezi 24:2 izjavljuje:

„Arapska riječ zanaa označava seksualni čin između bilo kojeg muškarca i žene, oženjenih ili neoženjenih, koji nisu muž i žena. Kao takva – ta riječ nema svoj ekvivalent u engleskom jeziku. Uključuje obadvoje – i preljub (nedozvoljeni seksualni čin između dvoje od kojih je bilo koje vjenčano) i blud (nedozvoljeni seksualni čin nevjenčanih)… Islam osuđuje Zina u svim oblicima.“ (Tafsir-ul-Kur'an, Darul - Ishaat , Urdu Bazaar Karachi – 1 Pakistan, First Edition 1991)

      Kasni prevoditelj Muhammad Asad u odnosu na 24:2 piše:

„Termin zina označava svojevoljni seksualni čin između muškarca i žene koji nisu u braku, ne vezano da li je jedno od njih ili su obadvoje vjenčani s drugima; s toga ta riječ ne pravi razliku između bluda i preljuba, kao što to čini engleski jezik. S toga, prevodim tu riječ kao 'preljub' – a osobu krivu za to kao 'preljubnika' ili 'preljubnicu'.“

      Zanimljivo, Kur'an klasificira zina kao vrstu fahishah:

Sura 17:32 „I ne približujte se bludu (al-zina)! Uistinu, to je razvrat (fahishatan) i zao put;“ (Mlivo)

      S tim na umu, čini se da je evidentno da fahishah o kojem govori 4:15 jeste seksualna nemoralnost, ili specifičnije – to je zina u svim svojim raznim oblicima, za što je kazna kućni pritvor za ženu.

      Ovo dovodi do mnogo problema, jedan od problema je to što 4:16 propisuje neku neodređenu kaznu za dvoje koji počinu sličan zločin. Pitanje je – koje dvoje? Dva muškarca, kao što to neki prevoditelji vide? Ako je tako, odnosi li se to onda na dva muškarca koja učinu homoseksualni grijeh? Ili se to odnosi na dva muškarca koji su spavali sa istom ženom ili čak sa ženama – orgija ili tako nešto? Što za sodomiju? Dva muškarca koristila istu životinju? Kakav god bio slučaj, dva muškarca moraju biti povezana na neki način, inače ne bi imalo smisla da se specifično kaže 'dvoje'.

      Ili, da li se taj stih odnosi na muškarca i ženu koji su uključeni u taj grijeh kao što to neki prevodioci vide? Ako je tako, da li se to odnosi na oženjenog muškarca koji spava sa udatom ženom, ili na oženjenu osobu koja spava sa nekim drugim tko nije suprožnik? Ili je to pitanje neoženjenih parova koji čine blud? Kako se to može znati?

      I ako 4:16 nema na umu dva muškarca, onda to implicira da muškarci koji počinu taj opaki čin primaju neku neodređenu kaznu, dok kazna žene je kućni pritvor do smrti. Ali ako stih ima na umu par koji je uhvaćen na tom djelu, to znači da žene ne samo da će biti osuđene na kućni pritvor do smrti, nego će dobiti još dodatnu kaznu za to djelo.

      Može se upitati još pitanja: Drugi dio tog stiha većina prevodioca razumijevaju kao dvije osobe koje čine neprihvaćeno djelo jedno s drugim (bilo homoseksualno ili heteroseksualno). Da li to znači da se prvi dio također odnosi na ''one žene među vama koje počinu neprikladnost među vama'' (lezbijsko djelo), ili svaka od žena sa drugim muškarcem, ili sa životinjom? I još, da li posljednji dio stiha ''Pa ako se pokaju i poprave, tad ih se okanite'' – da li se odnosi samo na posljednji dio sa 'dvije osobe' ili također i na prvi dio o ženama? Hoće li žene biti kažnjene na odstranjivanje od društva bez obzira na sve, a muškarcima će biti dozvoljeno da žive kao da se ništa nije dogodilo ako se pokaju?

      Drugi problem koji donosi ovaj specifičan tekst je taj što je u direktnoj tenziji sa kaznom za seksualnu nemoralnost ili zina koja je propisana drugdje:

Sura 24:2-5 „Bludnicu i bludnika (Al-zaniyatu wa al-zanee): pa bičujte svako od njih dvoje pojedinačno stotinom udaraca; i neka vas zbog njih ne obuzme sažaljenje u vjeri Allahovoj, ako vjerujete u Allaha i Dan posljednji. I neka kažnjavanju njihovom prisustvuje skupina vjernika. Bludnik neka ne ženi izuzev bludnicu ili mušrikinju; a bludnica, neka nju ne ženi, izuzev bludnik ili mušrik. A to je zabranjeno vjernicima. A oni koji okrive poštene žene, zatim ne dovedu četiri svjedoka, tad ih bičujte sa osamdeset udaraca, i nikad ne prihvatajte njihovo svjedočenje; a ti takvi su grješnici; Izuzev onih koji se pokaju poslije toga i poprave. Pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni!“ (Mlivo)

      Kontekst čini jasnim to da taj tekst ima isti grijeh u vidu koji je spomenut u Suri 4:15, jer obadvoje se odnose na potrebu četiri svjedoka. I kao što smo primijetili, zina se odnosi na svakakvu vrstu seksualnih grijeha kao što su bludnost i preljub.

      Zbog te kontradikcije, neki muslimani vjeruju da je stih 24:2 ukinuo stih 4:15. A pozivanje na to da je neki stih ukinuo drugi stih je samo priznanje da Kur'an proturječi sam sebi, odnosno da je to djelo ljudi.

      Kakogod, postoji i način da se pomire te nedosljednosti između 4:15 i 24:2, a da se ne poziva na ukidanje stiha. Umjesto da se kaže da je kazna u 4:15 anulirana, musliman može pretpostaviti da je kazna za ženu uhvaćenu u činu zina/fahishah 100 bičeva i kućni pritvor do smrti. Ili musliman može reći da je kazna od stotinu bičeva samo drugi mogući način kazne. (Ali ako je tako, zašto to nije bilo odmah rečeno, nego je zapisano poslije. Opet se ne može oteti dojmu da su to pisali ljudi koji su se predomišljali)

      Iako harmonizacija navedena iznad može pomiriti ta dva teksta, problemi za muslimane tek počinju jer hadisi propisuju potpuno drugačiju kaznu za zina, kamenovanje!

Sahih Buhari, vol. 8, knjiga 82, br. 816 – Pripovijeda Ibn Abbas: 'Omar je rekao: 'Bojim se da nakon što prođe puno vremena, ljudi će reći da ne mogu pronaći stih o kamenovanju do smrti u svetoj knjizi i da će zbog toga zalutati napuštajući obavezu koju je Allah objavio. Ja potvrđujem da se kazna za smrt ima izvršiti nad onim koji počini nedozvoljeno seksualno djelo, ako je već oženjen i zločin je dokazan svjedocima ili trudnoćom ili priznanjem.' Sufijan je dodao: 'Ja sam zapamtio tu recitaciju na taj način.' Omar je dodao: 'Zasigurno, Allahov poslanik je izvršavao kaznu kamenovanja na smrt za preljub, a i mi smo poslije njega.“ 

      Muslimanski akademici na osnovu određenih islamskih naracija kao što je ova iznad – ograničavaju kamenovanje samo na oženjene parove koji počinu preljub, dok je kazna za neoženjene koji se upuste u seksualni grijeh bičevanje, ili protjerivanje na godinu dana.

      Hadisi, kao i muslimanski teolozi koji kroje teologiju na osnovu njih su u problemu zato što niti 24:2, a niti 4:15 ne ograničava kaznu na neoženjene. A pošto nijedan citat ne definira prirodu i raspon zina ili fahishah, moramo pretpostaviti da se propisana kazna mora izvršiti i nad oženjenima i nad neoženjenima koji su krivi za seksualni grijeh.

      Posljednji problem s kojim su muslimani suočeni ovdje je taj da obadvoje, i 4:15 i 24:4 propisuje četiri svjedoka, ali ne specificira da li ti svjedoci mogu biti žene, ili moraju biti muškarci. Ali ako ti svjedoci mogu biti bilo kojeg spola, ili kombinacija muškaraca i žena, onda to uvodi dodatan problem zato što 2:282 svjedočanstvo jednog čovjeka izjednačava s svjedočanstvom dvije žene.

Sura 2:282 „O vi koji vjerujete! Kad dajete zajam do roka određenog, tad to zapišite. I neka zapiše pisar između vas pravedno. I neka ne odbije pisar da zapiše, kao što ga je poučio Allah, ta neka piše. I neka diktira onaj na kojem je dug i neka se boji Allaha Gospodara svog i ne umanji od njega ništa. Pa ako onaj na kojem je dug bude slabouman ili slab ili on ne može da diktira, tad neka diktira staratelj njegov pravedno. I pozovite da svjedoče dva svjedoka između vaših ljudi. Pa ako ne bude dva čovjeka, onda čovjek i dvije žene od onog s kim budete zadovoljni kao svjedocima - da (ako) zaluta jedna od njih, nek jedna od njih podsjeti drugu. I neka ne odbiju svjedoci kad budu pozvani. I nek vam ne bude mrsko da to zapišete, malo ili veliko, do roka njegovog. To je pravednije kod Allaha i pravilnije za svjedočenje i najpodesnije da ne sumnjate; izuzev ako bude trgovine prisutne koju obrćete među sobom, tad vam nije grijeh da je ne pišete. I uzmite svjedoke kad trgujete, i neka se ne ošteti pisar niti svjedok. A ako učinite (štetu), pa uistinu, to je grijeh vaš. I bojte se Allaha, a uči vas Allah. A Allah je o svakoj stvari Znalac.“ (Mlivo)

Muhamed je podsjetio zašto su žene manje vrijedne, prema njegovom mišljenju:

Sahih Buhari, vol. 1, knjiga 6, br. 301 – Pripovijeda Abu Said Al-Kudri: 'Jednom je Allahov poslanik otišao do Musale da se moli. Prošao je pored dvije žene i rekao: 'O žene! Dajite milostinju, jer vidio sam da su većina stanovnika pakla žene.' One su upitale: 'Zašto je to tako Allahov poslaniče?' On je odgovorio: 'Vi često proklinjete i nezahvalne ste svojim muževima. Nisam vidio deficijentnijih u inteligenciji i religiji od vas. Oprezan čovjek može zalutati zbog vas.' Žene su upitale: 'O Allahov poslaniče, što je to tako deficijentno u našoj inteligenciji i religiji?' On je rekao: 'Nije li svjedočanstvo dvije žene jednako svjedočanstvu jednog muškarca?' One su odgovorile potvrdno. On je rekao: 'To je nedostatak u njezinoj inteligenciji. Nije li istina da žena ne smije moliti ni postiti za vrijeme menstruacije?' Žene su odgovorile potvrdno. On je rekao: 'To je deficijentnost u njezinoj religiji.'

      U tom slučaju, broj svjedoka bi se povećao, ako bi svjedoci bili samo žene – bilo bi potrebno osam svjedoka.

      Da sumiramo probleme koje je dao Kur'an u vezi kazne za seksualni grijeh:

· Sura 4:15 propisuje kućni pritvor za one žene koje su uhvaćene u fahishah. · Sura 17:32 govori da je zina fahishah, što navodi mnoge muslimanske teologe da zaključe da se kazna iz 4:15 izvršava nad onima koji počinu zina. · Zina se u širem smislu odnosi na bilo koji seksualni čin kao što je preljub ili blud. Kontekst je to što će ograničiti značenje termina. · Nema ništa u 4:15 što bi sugeriralo da zina ima ograničenije značenje. To govori da se zina odnosi na bilo koji seksualni čin koji osoba počini, tj. bilo da žena počini preljub ili blud – njezina kazna će biti ista. · Sura 4:16 propisuje neodređenu kaznu za dvoje koji počinu fahishah. Problem je to da je nejasno da li se to odnosi na dva muškarca ili na par uhvaćen u aktu fahishah. · Ako su u pitanju dva muškarca, onda nije jasno da li se odnosi na homoseksualce, ili se odnosi na dva muškarca koji spavaju sa istom ženom ili sa životinjom. · Slično, ne može se biti sigurno da li se 4:15 odnosi na žene koje spavaju sa muškarcima, sa drugim ženama ili životinjama, sve bi to bilo klasificirano pod zina, i s toga je to sve fahishah. · Ako se to odnosi na par uključen u fahishah, nesigurno je da li se to odnosi na oženjenog čovjeka koji spava sa udatom ženom, ili na oženjenu osobu koja spava sa nekom drugom osobom koja nije mu/joj supružnik, ili na neoženjeni par koji čini blud.

· U bilo kojem slučaju, to implicira da žena koja je uhvaćena na djelu ne samo da će pretrpjeti kućni pritvor, nego mora primiti i neku neodređenu kaznu koja ide uz to. Muškarac, u drugu ruku, trpi neku vrstu neodređene kazne, ali nema kućnog pritvora. · Sura 24.2 propisuje 100 bičeva kao kaznu za zina. Ponovo, nema ništa u kontekstu što bi pokazalo da zina ima ograničenije značenje, što znači da je to kazna za osobu koja čini blud ili preljub. · To znači da žena treba biti bičevana sa stotinu bičeva, što je u konfliktu sa kućnim pritvorom što je propisala Sura 4:15 za ženu, osim ako će se pretpostaviti da žena treba da primi obadvije kazne, tj. 100 bičeva i kućni pritvor. · Hadisi i islamska akademija dodaju na konfuziju tvrdeći da je propisana kazna za zina kamenovanje u slučaju oženjene osobe, i bičevanje i pritvor na godinu dana ako je osoba nevjenčana. Kur'an, kakogod, ne čini takve razlike, niti propisuje drugačiju kaznu za oženjene i neoženjene. · I 4:15 i 24:4 propisuju 4 svjedoka, ali se ne objašnjava da li među četvoricom mogu biti žene. · Problem sa uključivanjem žena kao svjedoka je u tome što 2:282 i specifični hadisi govore da je svjedočanstvo muškarca jednako kao svjedočanstvo dvije žene. S toga, nesigurno je da li broj svjedoka mora biti više od 4 ako su uključene žene.

      Toliko o tvrdnji Kur'ana da je jasan i koherentan tekst koji nema nedosljednosti.