Kur'an najveća greška

Sura 21:94 dobra djela prihvaćena ili neće

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

12. Hoće li dobra djela biti prihvaćena ili neće?

    Kur'an kaže da će Allah prihvatiti pravedna djela vjernika:

Sura 21:94 „Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.“

    Kur'an stavlja židove i kršćane u tu kategoriju:

Sura 2:62 „Oni koji vjeruju i oni koji su jevreji, kršćani i sabijci – ko god u Allaha i u onaj svijet vjeruje i dobra djela čini - doista čeka ga nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati.“

Sura 5:68 Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš." A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje. 

Sura 5:69  „ Oni koji vjeruju i oni koji su jevreji, i sabijci, i kršćani - oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i dobra djela čine - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“

        Ovi stihovi su jasni kao suza, židovi i kršćani nisu obavezni postati muslimani da bi bili spašeni. Jednostavno moraju vjerovati da Bog postoji, da postoji Dan kada će uskrsnuti čovječanstvo i biti suđeno, i moraju činiti dobro.

    Ali opet, sljedeće izrazito proturječi drugim izjavama koje kažu da je islam jedina prihvatljiva vjera i čak otvoreno se govori protiv prihvaćanja židovske i kršćanske vjere:

Sura 2:111-113 „Oni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani. - To su puste želje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!"  

A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati. 

Jevreji govore: "Kršćani nisu na Pravome putu!" a kršćani vele: "Jevreji nisu na Pravome putu!" - a oni čitaju Knjigu. Tako, slično kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se oni ne slažu.“

Sura 3:19 „Allahu je prava vjera jedino - islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati.“

Sura 3:83-85 „ pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti! 

Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo." 

A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.

    Nadalje, Kur'an kaže da su židovi i kršćani osuđeni što vjeruju u božanstvo Božjeg poslanika Isusa i Ezre:

Sura 9:30 „Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je - Allahov sin."* To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – prokleti bili! Kuda se odmeću?

    Naši prevodioci sa 'ubio ih Allah' prevode ono što na arapskom u Kur'anu piše: 'neka su prokleti'

    U svjetlu svega toga, kako može Kur'an obećati kršćanima i židovima nagradu od njihova Gospodara zato što vjeruju u njega i čine dobro, kad nisu muslimani i vjeruju u božanstvo specifičnih proroka?

    Da bi zaobišli problem, neki muslimani teže uzimati riječ 'islam' ne kao religiju, nego kao referencu za podčinjavanje, što je doslovno značenje. U tom smislu – bilo tko da se podčine Bogu bi bio musliman čiji put u osnovi islam, čak i ako sebe nazivaju kršćanima i židovima.

    Glavni problem sa tom tvrdnjom je to što to nije način na koji Kur'an definira islam, a definira ga kao distinktivnu religiju od judaizma i kršćanstva, kao što 2:111 i 3:67 jasno pokazuju. 

    Kur'an vjeruje da su čak i prije Muhamedovog vremena proroci i vjernici bili identificirani sa riječju 'musliman'! Drugim riječima, njihova religija nije bila judaizam niti kršćanstvo, nego islam, i zato su bili nazvani muslimanima. To također objašnjava zašto 3:67 identificira Abrahama kao muslimana i pokazuje to da Kur'an ne definira riječ islam samo općenito u smislu da svatko tko se podčine Bogu je u realnosti musliman – nebitno bila ta osoba kršćanin ili židov, hindu itd… 

    Neki će reći da se to odnosi samo na kršćane i židove koji izjašnjavaju apsolutni monoteizam, ili islamski koncept božanskog jedinstva, a ne one koji prihvaćaju božanstvo proroka kao što je bio Isus. Problem takve tvrdnje je taj što Kur'an ne pravi takvu distinkciju, Kur'an ne govori da će samo kršćani i židovi koji prihvaćaju islamski tavhid primiti nagradu od Gospodara. Osim toga, povijesna je činjenica da da i židovi i kršćani biblijske teologije svjedoče za jedinstvo Boga, iako muslimani nisu zadovoljni takvim monoteizmom.

    Kako može Allah obećati da ti ljudi neće imati straha i da će primiti nagradu od njega, nakon svih ovih stihova?

    Sura 9:17 „Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.“