Kur'an najveća greška

Sura 109:1-6 istog Boga ili drugog

 

 

 

 

 

 

 

 

 

37. Da li muslimani štuju istog Boga ili drugog Boga?

    Prema Suri 109, Muhamed i nevjernici nisu štovali isto biće:

Sura 109:1-6 „Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama - vaša vjera, a meni - moja!”

    Problem koji ova Sura daje treba da bude očit svima koji su upoznati sa Kur'anom i islamskim tradicijama. Prvi problem: Kome se ova Sura obraća?

a) Ljudima knjige (židovi, kršćani, možda sabijci?)

b) Mekanskim idolopoklonicima?

    Sam Kur'an ne specificira kome se Muhamed treba obratiti na takav način.

    Drugi problem: Bila to opcija (a) ili opcija (b), Sura 109 proturječi drugim stihovima Kur'ana koji govore da obadvije skupine štuju istog Boga kao i muslimani.

    Stihovi koji govore da skupina (a) štuje istoga Boga:

Sura 2:139 „Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i vaš Gospodar? Nama - naša djela, a vama - vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru."

Sura 3:64 „Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"

Sura 29:46 „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali  ne i sa onima među njima koji su nepravedni - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo."

    Stihovi koji pokazuju da je skupina (b) također štovala istog Boga, iako su oni štovali mnoštvo drugih bogova i božica zajedno sa Allahom:

Sura 29:61-63 „A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću? Allah u izobilju daje hranu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; - Allah, zaista, zna sve. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno će reći: "Allah!" - a ti reci: "Hvala Allahu!" - ali većina njih ne shvaća.

Sura 16:35 „Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: "Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, ništa zabranjenim smatrali." Tako su isto i oni prije njih postupali. A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane?“

Pogani u prethodnom stihu u osnovi samo ponavljaju ono što je Allah navodno rekao Muhamedu:

Sura 6:107 „Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj.“

I napokon:

Sura 39:3 „Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" - Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.“

    U retku iznad vidimo da je GLAVNI PRAVAC obožavanja pogana bio Allah, a drugi bogovi su bili samo posrednici u svrhu boljem približavanju Allahu! Tako, Allah nije bio samo jedan od njihovih mnogih bogova, nego je on bio glavni i najviši među svim njihovim bogovima.

    Zapravo, sama riječ najgoreg grijeha u islam, ŠIRK – znači 'udruživanje.' Udruživanje drugih bogova sa kim? Sa Allahom, naravno. Samo ime tog grijeha ne bi imalo smisla da su svi njihovi drugi bogovi bili različiti od Allaha, odnosno da je to bio drugi Allah. Tekst pretpostavlja da je Allah bio jedan od njihovih bogova.

    Postoji još jedan redak koji se odnosi na neimenovane individue koji su vjerovali u Allaha, stvoritelja svih stvari:

Sura 31:25 „A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" - sigurno bi rekli: "Allah!" - a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!" - samo što većina njih ne zna.“

    Bilo da taj stih govori grupi A ili grupi B – ili obadvjema skupinama, jasno je iz toga da Kur'an pretpostavlja da su Muhamedovi suvremenici znali i vjerovali u Allaha.

    Da sumiramo:

1. Rečeno je da židovi i kršćani štuju Allaha.

2. Rečeno je da pogani i idolopoklonici također štuju Allaha, unatoč tome što štuju i hrpu drugih bogova.

    S obzirom na to, kako može Sura 109 govoriti da nevjernici ne štuju ono što Muhamed štuje? To je čista kontradikcija.

    Reći da se to odnosi na idole koje su pogani pogrešno štovali – ne rješava problem zato što:

1. Kako musliman može znati da se to odnosi na pogane? Gdje je to rečeno u tekstu?

2. Čak i ako se ovo odnosi na pogane, zar ne govori Kur'an da su pogani poznavali i obožavali Allaha, i s toga su bili obožavatelji onoga što je Muhamed obožavao?

    Može biti istina da Muhamed nije obožavao (većinu) njihove bogove, ali ostaje činjenica da su i Muhamed i pogani obožavali Allaha, i stoga pogani jesu obožavali ono što je Muhamed obožavao, u oštroj kontradikciji sa Surom 109:3.

    Na primjer, Kur'an ima Muhameda koji govori da on ne obožava ono što su pogani obožavali osim Allaha:

Sura 10:104 „Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere -  pa, ja se neću klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati Allahu, koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik“

Sura 40:66 „Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha, klanjate, a naređeno mi je da se pokoravam Gospodaru svjetova.“

    Ti stihovi pretpostavljaju da su pogani obožavali Allaha zajedno sa vojskom drugih bogova. Tako Muhamed možda nije obožavao vojsku drugih bogova od pogana, ali oni su stvarno obožavali Allaha.

    Neki prijevodi stavljaju Suru 109:3 u budućnost umjesto u sadašnje vrijeme, okrećući to u proročanstvo umjesto u izjavu o trenutnoj situaciji. Jusuf Ali, na primjer, prevodi ovako:

„Reci: O vi koji odbacujete vjeru! Ja se ne klanjam onome čemu se vi klanjate, niti ćete se vi klanjati onome čemu se ja klanjam. I ja se neću klanjati onome čemu vi želite da se poklonite, niti ćete se vi klanjati onome čemu se ja klanjam.“

    Ni to nije rješenje. O kojem vremenskom okviru govorimo? Sljedeći mjesec? Sljedeća godina? Ili za ostatak njihovih života? Sura 109 se opće smatra ranom mekanskom Surom, većina stanovnika Meke su bili pogani u to vrijeme, i većina komentatora je uvjerena da se Muhamed tada obraćao mekanskim idolopoklonicima. Mekanski pogani, kakogod, nisu nikada napustili klanjanje Allahu što bi bilo potrebno da se 109:3 okrene u proročanstvo. Naprotiv, kako su bili neprijateljski raspoloženi prema islamu, eventualno je Muhamed osvojio Meku i skoro su se svi stanovnici obratili na islam, a posljedica je bila ta da Allah više nije bio samo jedan od njihovih mnogih bogova, nego jedini objekt njihovog obožavanja. Uzmemo li vrijeme prije ili poslije njihovog obraćenja, Mekani su su se uvijek 'klanjali onome čemu se i Muhamed klanjao.' Sura 109:3 ostaje u greški – bila tumačena kao prošlo ili sadašnje vrijeme.

    Neki mogu tvrditi da kada se govori o obožavanju ovdje, misli se o religijskim praksama, tj. da se Muhamed nije uključio u religijske prakse pogana i obrnuto. To je pogrešno iz najmanje dva razloga. Tekst NE govori da nevjernici 'ne obožavaju KAKO ja obožavam' ili 'NAČIN NA KOJI ja obožavam,' nego da oni 'ne obožavaju ONO ŠTO ja obožavam' (ili ne klanjaju se). Jasno je da je u pitanju 'objekt obožavanja' a ne 'način obožavanja ili metoda.' Čak i ako dopustimo ovu prisiljenu interpretaciju, i dalje nije točna, jer pogani su već izvršavali četiri od pet stupova islama prije Muhamedovog vremena.