Kur'an najveća greška

Stijena koja je rodila devu i Tajanstveno tijelo na Salomonovom prijestolju

​

​

​

​

​

​

Ovo Kamenje! / Lažno predstavljanje Salomona?

Još više kur'anskih bajki i islamskih mitova

Sam Shamoun

Vrijeme je da se još jednom ispitaju još neke legende i mitovi Kur'ana i islamske tradicije. Prema Kur'anu, nevjernici su optužili Muhammeda ili Kur'anovog autora da reproduciraju bajke starih:

Kad mu se izgovaraju Naši znakovi, on kaže: 'Bajke drevnih !' S. 68:15

Kad mu se prouče Naši znakovi, on kaže: 'Bajke drevnih !' S. 83:13

Ovdje ćemo pružiti još nekoliko dokaza koji dokazuju da su nevjernici bili u pravu, da Kur'an i islam predstavljaju prerađene mitove i drevne priče kao Božje riječi.

Određene bajke koje ćemo predstaviti u ovom članku također utječu na prozirnost Kur'ana. Ove posebne legende dovode u pitanje jasnoću Kur'ana, jer su izravno povezane s nekim ajetima koji nemaju previše smisla. Jedini način na koji čitatelj uopće može razumjeti o čemu govore ovi tekstovi jest konzultirajući muslimanske komentare i / ili islamsku literaturu poput hadisa ili Sire.

Citirat ćemo više islamskih izvora kako bismo izbjegli optužbu da je to samo mišljenje jedne osobe ili da je tumačenje izolirano, a da ga drugi ne dijele.

Stijena koja je rodila

Kur'an se odnosi na takozvanog proroka po imenu Salih koji je poslan narodu zvanom Thamud kako bi ih pozvao na pokajanje. Kako bi uvjerio svoj narod da je on Božji glasnogovornik, Salih je donio devu kao čudesni znak:

I Thamoodu, njihovom bratu Salihu; rekao je: 'O ljudi moji, služite Bogu! Vi nemate drugog boga osim Njega; sada vam je došao jasan znak vašeg Gospodara - ovo je Božja deva, da bude znak za vas. Ostavite je da jede na Božjoj zemlji i ne dodirujte je zlom, da vas ne bi uhvatila bolna kazna. I sjetite se kad vas je nakon Ada imenovao nasljednicima i smjestio vas u zemlju uzimajući sebi dvorce ravnica i sijekući planine u kuće. Sjetite se Božjih blagodati i ne činite nevolja na zemlji, radeći korupciju. ' Rekao je Vijeće onih njegovih ljudi koji su postali ponosni na one koji su bili poniženi, na one koji su vjerovali: 'Znate li da je Salih izaslanik svoga Gospodara?' Rekli su: 'U poruci s kojom je poslan s nama mi smo vjernici.' Oni koji su se ponosili rekli su: 'Što se nas tiče, mi smo nevjernici u ono u što vi vjerujete.' Pa su pogodili Kamilu i prezirali se zapovijedi svoga Gospodara, govoreći: 'O Salih,donesite nam kako nam obećate ako ste izaslanik. ' Tako ih je potres zahvatio, a jutro je zatekao u svom prebivalištu palih ničice. S. 7: 73-78 Arberry

Budući da nema ništa čudesno u tome da imamo ili izvedemo devu, ostat ćemo zbunjeni kako je to bilo dovoljno kao zadovoljavajući znak. Tek kad se okrenemo muslimanskim izlagačima, moći ćemo u potpunosti procijeniti koliko je deva zaista bila nevjerojatna i natprirodna. Poznati sunitski komentator Ibn Kathir, komentirajući ove ajete iz sure 7, izjavio je:

Thamud je zatražio da se KAMLA POJAVI IZ KAMENA, i to je i učinilo

Poslanik Salih rekao je, ...

<"Zaista vam je došao jasan znak vašeg Gospodara. Ova Allahova deva vam je znak;"> što znači da vam je od Allaha došlo čudo svjedočeći istinitost onoga s čime sam vam došao . Salihovi ljudi zatražili su od njega da stvori čudo i predložili su određenu čvrstu stijenu koju su odabrali, a koja je usamljena stajala na području Hidžra i koja se zvala Al-Katibah. Zamolili su ga da iz tog kamena izvede trudnu devu . Salih je prihvatio njihov savez i obećao da će, ako Allah odgovori na njihov izazov, povjerovati i slijediti ga. Kad su mu na to dali svoje zakletve i obećanja, Salih je počeo moliti i zazivao Allaha (da stvori to čudo). Odjednom se kamen pomaknuo i raspao, stvarajući devu s gustom vunom. Bila je trudna i fetus joj se vidljivo kretao u trbuhu, točno onako kako su tražili Salihovi ljudi. Tada su povjerovali njihov šef Jundu` bin `Amr i nekolicina koji su ga slijedili. I ostali plemići Thamud-a htjeli su vjerovati, ali zaustavili su ih Dua'b bin `Amr bin Labid, Al-Habbab, koji je čuvao njihove idole i Rabbab bin Sum`ar bin Jilhis. Jedan od rođaka Jundu` bin `Amra, koji se zvao Shihab bin Khalifah bin Mikhlat bin Labid bin Jawwas, bio je jedan od vođa Thamuda, a također je želio prihvatiti poruku. Međutim, poglavari koje smo spomenuli spriječili su ga i on je ustupio njihovim poticajima. Deva je ostala u Thamud-u, kao i njezino potomstvo nakon što ju je isporučila prije njih. Deva je jedan dan pila iz svog bunara, a sutradan napuštala bunar za Thamuda. Također su pili njegovo mlijeko,jer u dane kad je pila vodu, znali su je dojiti i puniti posude od njenog mlijeka. Allah je rekao u drugim ajetima, ...

<I obavijestite ih da se voda dijeli između njih i njih, utvrđuje se pravo svakoga da pije (naizmjence)> [54:28] i, ...

<Ovdje je deva: ona ima pravo piti (vodu), a vi imate pravo piti (vodu) (svaki dan), poznato.> [26: 155] Deva je znala pasti u nekim njihovih dolina, prolazeći kroz prijevoj i izlazeći kroz drugi prijevoj. Učinila je to kako bi se mogla lako kretati, jer je znala piti puno vode. Bila je nevjerojatna životinja koja je imala zapanjujuće lijep izgled. Kad bi prolazila pored njihove stoke, stoka bi je se bojala. Kad se ova stvar nastavila dugo vremena i kada je Thamudovo odbijanje Saliha postalo žestoko, namjeravali su je ubiti kako bi mogli svakodnevno uzimati vodu za sebe. Govorilo se da su se svi oni (nevjernici Thamuda) urotili da ubiju devu. Qatadah je rekao da mu je rečeno da im je "Priznati ubojica deve prišao svima,uključujući žene u svojim sobama i djecu, i saznali su da su se svi složili da je ubiju. "Ova činjenica je vidljiva iz formulacije Ajata, ...

<Tada su ga porekli i ubili. Tako ih je Gospodar njihov uništio zbog njihovog grijeha i učinio ih jednakima u razaranju!> [91:14], i, ...

<I poslali smo devu Semud kao jasan znak, ali oni su je pogriješili.> [17:59] Allah je ovdje rekao, ...

<Pa su ubili devu> Stoga su ovi Ajeti izjavili da je cijelo pleme pristalo na ovaj zločin, a Allah najbolje zna. ( Izvor )

I:

Thamud ubija She-Camel

Imam Ebu Džafer Ibn Džerir i drugi tefsirski učenjaci rekli su da je razlog ubijanja deve bio taj što je nevjerna starica među njima po imenu Umm Ghanm `Unayzah, kćerka Ghanma bin Mijlaza, imala najžešće neprijateljstvo među Semudom prema Salihu, mir s njim. Imala je lijepe kćeri i bila je bogata, a Dhu'ab bin `Amr, jedan od vođa Semuda, bio joj je suprug. Bila je još jedna plemkinja koja se zvala Saduf bint Al-Muhayya bin Dahr bin Al-Muhayya, koja je bila plemićke obitelji, bogata i lijepa. Bila je udata za muslimana iz Thamuda, ali ga je ostavila. Te dvije žene ponudile su nagradu za one koji su im se zakleli da će ubiti devu. Jednom je Saduf pozvao čovjeka zvanog Al-Habbab i ponudio mu se hoće li ubiti devu, ali je odbio.Tako je pozvala svog rođaka koji se zvao Musaddi` bin Mihraj bin Al-Muhayya, i on je pristao. Što se tiče `Unayzah bint Ghanm, ona je Qudar bin Salif bin Jundu`, nisku osobu s crveno-plavom kožom, prema njima rekla. Qudar nije sin oca za kojeg je tvrdio da je Salif, već sin drugog čovjeka zvanog Suhyad. Međutim, rođen je u Salifovom krevetu (i tako nazvan po njemu). `Unayzah je rekla Qudaru," Dat ću vam bilo koju od svojih kćeri koju poželite, ako ubijete devu. " Qudar bin Salif i Musaddi` bin Mihraj su išli i unovačili nekoliko nestašnih osoba iz Semuda da ubiju devu. Još se sedam od Thamuda složilo i grupa je postala devet, kako je Allah opisao, kada je rekao, ...niska osoba crveno-plave kože, kopile, prema njima. Qudar nije sin oca za kojeg je tvrdio da je Salif, već sin drugog čovjeka zvanog Suhyad. Međutim, rođen je u Salifovom krevetu (i tako nazvan po njemu). `Unayzah je rekla Qudaru," Dat ću vam bilo koju od svojih kćeri koju poželite, ako ubijete devu. " Qudar bin Salif i Musaddi` bin Mihraj su išli i unovačili nekoliko nestašnih osoba iz Semuda da ubiju devu. Još se sedam od Thamuda složilo i grupa je postala devet, kako je Allah opisao, kada je rekao, ...niska osoba crveno-plave kože, gad, prema njima. Qudar nije sin oca za kojeg je tvrdio da je Salif, već sin drugog čovjeka zvanog Suhyad. Međutim, rođen je u Salifovom krevetu (i tako nazvan po njemu). `Unayzah je rekla Qudaru," Dat ću vam bilo koju od svojih kćeri koju poželite, ako ubijete devu. " Qudar bin Salif i Musaddi` bin Mihraj su išli i unovačili nekoliko nestašnih osoba iz Semuda da ubiju devu. Još se sedam od Thamuda složilo i grupa je postala devet, kako je Allah opisao, kada je rekao, ...Qudar bin Salif i Musaddi` bin Mihraj su išli i unovačili nekoliko nestašnih osoba iz Semuda da ubiju devu. Još se sedam od Thamuda složilo i grupa je postala devet, kako je Allah opisao, kada je rekao, ...Qudar bin Salif i Musaddi` bin Mihraj su išli i unovačili nekoliko nestašnih osoba iz Semuda da ubiju devu. Još se sedam od Thamuda složilo i grupa je postala devet, kako je Allah opisao, kada je rekao, ...

<A u gradu je bilo devet ljudi koji su u zemlji stvarali nestašluke i nisu se htjeli reformirati.> Tih devet ljudi bili su poglavari svog naroda i namamili su cijelo pleme da pristane ubiti devu. Tako su čekali dok deva nije napustila bunar s vodom, gdje je Qudar čekao pored stijene na svom putu, dok je Musaddi` čekao na drugoj stijeni. Kad je deva prošla pored Musaddi`a, pucao je u nju strijelom i strijela joj je probila nogu. U to je vrijeme `Unayzah izašla i naredila svojoj kćeri, koja je bila među najljepšim ženama, da otkrije svoje lice za Qudar, potičući Qudara da zamahne mačem, udarajući devu po koljenu. Tako je pala na zemlju i jednom vrisnula da upozori svoje potomstvo. Qudar ju je zabio nožem u vrat i zaklao. Njezino se potomstvo popelo na visoku stijenu i vrisnulo.`Abdur-Razzaq je zabilježio od Ma`mara da je neko izvještavao od Al-Hasana Al-Basarijada je potomstvo reklo: "O moj Gospode! Gdje je moja majka" Rečeno je da je njezino potomstvo tri puta vrisnulo i ušlo u kamen i nestalo u njemu, ili su ga slijedili i ubili zajedno s majkom. Allah najbolje zna. Kad su dokrajčili devu i vijest je stigla do poslanika Saliha, došao je k njima dok su bili okupljeni. Kad je vidio devu, zaplakao je i proglasio, ...

<"Uživajte u svojim domovima tri dana."> [11:65] ( Izvor ; podebljani naglasak je naš)

Al-Tabari je u svojoj povijesti napisao:

Šta se tada dogodilo s njima i Salihu ispričao je al-Hasan b. Yahya- 'Abd al-Razzaq- Isra'il-' Abd al-'Aziz b. Rufay'- Abu al-Tufayl: Thamud je rekao Salihu: "Donesi nam znak ako si zaista iskren." Salih im je rekao: "Idite na uzvišenje na zemlji", i snažno se zatreslo dok se žena u trudovima tresla, otvorilo se i iz njegove sredine izašla je deva. Salih je rekao: "Ovo je Božja deva, vama znak. Pustite je da se hrani u Božjoj zemlji i nemojte je povrijediti, da vas bolna muka ne uhvati ..."

Jedan od ljudi je došao Salihu i rekao: "Požuri, idi do svoje deve, ona je zabijena." Na to im je otišao, a oni su mu izašli u susret i zatražili njegov oprost, govoreći: "O Božiji proroče, samo je onako i onako zadesila, pa to nije naš grijeh." Rekao je, "Vidi možeš li je prestići mladunčad. Ako ga pretekneš, možda će ti Bog ukloniti kaznu." Pa odoše dalje tražeći ga. Ali kad je mlada deva vidjela majku uznemirenu, otišao je do niske planine zvane al-Qarah i popeo se na nju. Otišli su da ga uhvate, ali Bog je zapovjedio planini i ona je narasla tako visoko na nebu da je ni ptice nisu mogle dostići. Salih je ušao u grad, a kad ga je mlada deva ugledala, plakao je dok mu suze nisu potekle. Zatim je prišao Salihu i gunđao jednom, pa opet, pa opet. Salih je rekao, "Svako gunđanje je termin jednog dana. Uživajte u svojim domovima ova tri dana. Ovo nije lažno obećanje. Znak kazne je da će vam prvi dan ujutro lica postati žuta, drugi dan crvena, a treći dan crna. "(Povijest Al-Tabarija: Proroci i patrijarsi , preveo William M. Brinner [Državno sveučilište New York Press (SUNY), 1987.], svezak II, str. 41, 44)

Evo komentara dvojice Džalala na Suru 7:73:

I, Mi smo poslali Thamūdu ( Thamūda , čitajući bez odbijanja [imenice], kao da označava pleme [samog Thamūda]) njihovog brata Sāliha. Rekao je: 'O narode moj, klanjajte se Bogu! Ti nemaš drugog boga osim Njega. Zaista vam je došao jasan dokaz, ilustracija vašeg Gospodara moje istinitosti - ovo je Božja deva, znak za vas ( lakum āyatan je posredna kvalifikacija kojom upravlja uvoz demonstrativne imenice [ hādhihi , 'ovo']) - zamolili su ga da izađe iz [specifične] stijene koju su odredili . Zato je ostavite da se hrani po cijeloj Božjoj zemlji i ne dodirujte je štetom, ni udaranjem koljena, ni premlaćivanjem, da vas ne bi uhvatila bolna kazna. ( Tafsir al-Jalalayn; izvor ; podebljano naglašavanje naše)

Pokojni kršćanski književnik 'Abdallah' Abd al-Fadi citirao je Anwar al-Tanzil wa Asrar al-Ta'wil, poznatog muslimanskog egzegeta Al -Baidawia koji je napisao:

Izviješteno je [u vezi sa Thamudom] da su, nakon 'Ada, ponovno naselili svoje zemlje i naslijedili ih. Umnožili su svoje zemlje i naslijedili ih. Množili su se i živjeli vrlo dugo, nadživjevši čak i vlastite zgrade, tako da su sebi klesali kuće s planina. Imali su mnogo plodnosti i bogatstva tako da su u zemljama činili nestašluke i kvarili ih štujući idole. Na to im je Bog poslao Saliha, jednog od njihovih plemića, koji ih je upozorio. Ali tražili su od njega znak. Rekao je: "Koji znak želite?" Rekli su: "Izađite s nama na našu gozbu." Eto, zazovite svog Boga, a mi ćemo zazvati svoga; a mi ćemo slijediti onoga čija će molitva biti uslišana. "Izašao je s njima i oni su pozvali svoje bogove, ali njihova molitva nije uslišana.Tada je njihov gospodar Janda 'Ibn Amr pokazao na osamljenu stijenu zvanual-Katiba ["pisac"], i rekao Salihu, "Izvadi iz ove stijene ogromnu, dlakavu, mrljastu devu. Učini to i mi ćemo ti povjerovati." Pa je Salih prihvatio njihove zahtjeve i rekao: "Ako to učinim, hoćete li vjerovati?" Oni su rekli da. On je, dakle, molio i zazivao svoga Gospodara, a stijena je bila u takvom trudu kao kod deve, sjajne za dijete. [Stijena] se razdvojila, otkrivajući golemu, dlakavu, mrljavu devu , baš onako kako su opisali ... Salih im je rekao: "Uhvatite korak s mladom devom, možda će vam kazna biti uklonjena." Ali nisu ga mogli nadvladati, jer se stijena otvorila nakon što se zapjenila i mlada deva je ušla u nju ... (Al-'Fadi, Je li Kur'an nepogrešiv?[Svjetlo života, poštanski pretinac 13, A-9503 Villach, Austrija], str. 260-261; podebljano naglašavanje naše)

Prevoditelji Veličanstvenog Kur'ana imaju fusnotu u Suri 7:73, gdje kažu:

Kada je Allah poslao Saliha, alejhis-selam, ljudima iz Semuda, njegovi ljudi su ga zamolili da dokaže da je Allahov Poslanik, tražeći od svog Gospodara da izvede kamenu iz kamena. Salih, a.s., je uredno klanjao i Allah mu je odmah udovoljio. Neki od onih koji su to čudo odmah vidjeli, povjerovali su, ali ostali su nastavili nevjerovati, usprkos dokazima koje su tražili. Iako je poslanik Salih, a.s., zamolio svoj narod da ne dodiruje devu i da joj dopusti da slobodno pase, oni su je zamolili i ubili. Nakon toga su Poslanik Salih, a.s., i njegovi sljedbenici prepustili svoj narod na srdžbu Allahu, Koji ih je uništio. ( Veličanstveni Kur'an: Engleska interpretacija njegovih značenja[Zaklada Nawawi (Chicago) i Zaklada Ibn Khaldun (London), 2000.], str. 159, fusnota 342)

To također ponavljaju na nekoliko mjesta na kojima se spominje Salih, kao što je ovdje:

Budući da je deva bila čudo koje je Allah stvorio od stijene, kao što su tražili Salihovi ljudi, poslanik Salih je upozorio i rekao im da joj ne nanose štetu, da se Allahov gnjev ne spusti na njih. (Isto, str. 229, fusnota 456)

I ovdje:

Kamila poslanika Saliha bila je čudesna životinja koju je Allah iznio sa stijene. Poslanik Salih se dogovorio sa svojim narodom da će jednoga dana pleme Semud i njihove životinje piti uz vodu, dok će sutradan piti samo deva. Thamud je zaklao devu pleme je uništeno. (Isto, str. 595, fusnota 807)

Prethodno nam pomaže uvažiti sljedeću izjavu:

Što, ne uzimaju u obzir kako je nastala deva, S. 88:17

U slučaju Saliha, možemo uzeti u obzir kako je zaista bila nevjerojatna kreacija te deve!

Kao što smo vidjeli gore, priča o Salihu u Kur'anu nema puno smisla bez dodatnih informacija komentatora. Čitatelj nikada ne bi došao do razumijevanja muslimanskih izlagača samo savjetujući se s Kur'anom, budući da se njegov temeljni dio, stvaranje te deve od stijene , u Kur'anu uopće ne spominje. Ovo je još jedan primjer nesuvislosti Kur'ana ( * ).

Nadalje, nepotpunost Kur'ana u vezi s ovim incidentom dokazuje da je autor mogao nadograditi poznatu priču. Zamoliti publiku da "razmotri kako je deva stvorena" (S. 88:17), detalj o kojem ne govori sam Kuran, snažan je dokaz da je autor uspio pretpostaviti prethodno poznavanje i znanje svojih slušatelja, potvrđujući da su to doista drevne basne (S. 68:15, 83:13) koje su bile poznate njegovoj publici. Da je priča bila nova ili nepoznata, tada je ni slušatelji ne bi razumjeli, niti bi komentatori mogli pružiti sve one dodatne detalje koji se ne mogu naći u Kuranu. To je osim ako, naravno, muslimanski izlagači jednostavno nisu odlučili izmisliti ove priče.

Salomonova fantomska prijetnja:
slučaj tajnovitog tijela

Kur'an iznosi mnoge fantastične detalje u vezi sa Salomonom, poput njegove kontrole nad vjetrovima i demonima (džinima), govorenja jezikom životinja, insekata i ptica itd. Postoji jedan posebno odlomak koji je prilično zbunjujući. Kur'an kaže da se Salomon pokajao kao rezultat Allahovog postavljanja neodređenog tijela na svoj tron:

Svakako smo iskušali Salomona i na njegovo prijestolje bacili puko tijelo; zatim se pokajao . Rekao je: 'Gospodaru moj, oprosti mi i daj mi kraljevstvo kakvo možda neće zadesiti nikoga poslije mene; zasigurno si Ti onaj koji sve daje. ' S. 38: 34-35

Ova tajna referenca postavlja mnoga pitanja, od kojih su neka ovdje spomenuta .

Kako čitatelj možda neće ostati potpuno zbunjen zbog ovog stiha, Al-Tabari pruža sljedeće "osnovne informacije":

Muhammed b. al-Husayn vezan za nas- Ahmad b. al-Mufaddal - al-Suddi je rekao o [Božjoj] riječi: I doista, iskušali smo Salomona i na njegovo prijestolje postavili tijelo - rekao je, [ovo je] bio vrag, kad je četrdeset dana sjedio na [Salomonovom] prijestolju . Nastavio je: Među stotinu Salomonovih žena bila je i jedna zvana "Jaradah". Bila mu je omiljena supruga i najviše joj se vjerovalo. Kad bi bio nečist ili bi izašao zbog svojih potreba, skinuo bi svoj prsten i ne bi povjeravao nikoga osim njega. Jednog je dana otišla do njega i rekla: "Moj brat ima spor s tim i tim, i voljela bih da mu to riješite kad vam dođe." Rekao je: "Naravno." Ali on to nije učinio i bio je pogođen. Dao joj je svoj prsten s pečatom i ušao u zahod.Ali vrag je izašao u svom obliku. Rekao je: "Daj mi prsten!" i ona mu ga je dala. Zatim je otišao i sjeo na Salomonovo mjesto. Poslije je Salomon izašao i zamolio je za svoj prsten s pečatom, a ona je rekla: "Nisi li ga uzela prije? Rekao je:" Ne "i zbunjeno izašla iz svog mjesta.

Vrag je nastavio osuđivati ​​ljude četrdeset dana. Ljudi su pronašli grešku u njegovim presudama, a čitatelji i učenjaci djece Izraelove okupili su se, došli i ušli [Solomonovim] ženama i rekli: "Mi tome griješimo, a ako je to Salomon, onda je izgubio osjetila. Ne odobravamo njegove prosudbe. " [Al-Suddi] je nastavio: žene su zaplakale [čuvši] ovo. Ljudi su im prilazili pješice dok nisu stigli do [đavla] i opkolili ga. Zatim su se odmotali i čitali Toru. Doletio je ispred njih sve dok se nije odmarao na sukobu s prstenom s pečatom. Tada je letio dok nije stigao do mora, a prsten s pečatom, padajući s njega u more, progutala je jedna od riba.

[Al-Suddi] je nastavio: Salomon se približio u stanju u kojem je bio, sve dok nije stigao do jednog od ribara na moru i bio gladan. Salomonova glad postala je vrlo jaka, pa je zamolio [ribara] za hranu iz njihovog ulova, govoreći: "Zaista sam Salomon." Ustao je jedan od ribara i udario ga palicom, rasjekavši mu glavu. Salomon je počeo ispirati krv - bio je na morskoj obali - a ribari su krivili svog suputnika koji ga je udario, govoreći: "Kako je loše bilo ono što si učinio kad si ga udario!" Rekao je, "To je zato što je tvrdio da je on Salomon."

Dali su mu dvije ribe koje su uhvatili, ali on se nije zauzeo onim što je imao od ulova dok nije stao na morskoj obali i razdvojio dvije [ribe], počevši ih prati, i pronašao prsten s pečatom u želucu jednog. Uzeo ga je, obukao i Bog mu je vratio slavu i njegovu vlast. Ptice su došle tako da su lebdjele nad njim, a ljudi su znali da je to Salomon. Ljudi su ustali i zatražili njegovo pomilovanje za ono što su učinili. Rekao je, "Neću vas pohvaliti zbog pomilovanja, niti ću vas kriviti za ono što ste učinili. Ovo je moralo biti."

Išao je dok nije došao do svoje vlasti, poslao je po đavla i doveden mu je. Tog su dana vjetar i demoni natjerani da rade za njega; prije toga mu nisu bili podređeni, jer to je Njegova riječ: "Podijeli mi suverenitet kakav neće pripadati nikome drugome nakon mene. Eto! Ti si Darovatelj."

Poslao je po vraga i on je doveden. [Salomon] je naredio da se stavi u škrinju od željeza, a zatim je bila zatvorena i zaključana bravom. Zapečatio ga je prstenom s pečatom, a zatim je naredio da ga baci u more. Đavao će biti u njemu dok ne dođe Sat. Zvao se Habaqiq. ( Povijest Al-Tabarija: Izraelska djeca , preveo William M. Brinner [Državno sveučilište u New Yorku (SUNY), Albany 1991] Svezak III, str. 170-172; podebljano i podcrtavanje naglašava naše)

Al-Tabari također iznosi malo drugačiju verziju priče gdje tvrdi da je Salomon kažnjen zbog stvaranja slike preminulog oca jedne od njegovih žena, što je ona zatim idolizirala:

Imao je glavnu konkubinu zvanu al-Aminah kojoj je, kad je ulazio u tajnu ili kad je želio imati spolni odnos s nekom od svojih žena, davao svoj prsten s pečatom dok se ne pročisti, jer svoj prsten s pečatom neće dodirivati ​​osim ako bio je [ritualno] čist. Njegova je vladavina bila u prstenu s pečatom i jednog dana joj ga je dao kao nekada, a zatim je ušao u svoju tajnu. Đavao koji je bio gospodar mora, koji se zvao Sakhr, došao joj je u Salomonovom obliku. Aminah u njemu nije vidjela ništa poput Salomona, a kada je rekao: "O moj prsten, moj pečat, Amina!" dala mu je. Stavio ga je na ruku i izašao, sjeo na Salomonovo prijestolje, a ptice, džini i ljudi su ga okružili.

Salomon je izašao i otišao do al-Amine, ali njegovo se stanje i izgled promijenili za sve koji su ga vidjeli. Kad je rekao: "O Amina, moj prsten s pečatom!" odgovorila je: "A tko ste vi?" Rekao je: "Ja sam Salomon b. David." Rekla je, "Lažeš! Ti nisi Salomon b. David. Salomon je došao i uzeo svoj prsten s pečatom. On je taj koji sjedi na svom prijestolju u svojoj vlasti."

Salomon je shvatio da ga je grijeh obuzeo. Izašao je i počeo stajati kod jedne od kuća Izraelaca, govoreći: "Ja sam Salomon b. David", ali oni bi ga bacali prljavštinom i vrijeđali, govoreći: "Pogledajte ovog luđaka! Što on kaže ? Tvrdi da je on Salomon b. David. " Kad je Salomon to vidio, okrenuo se moru i nosio bi ribu na tržište za pomorce. Svaki dan bi mu dali dvije ribe. Kad bi došla večer, prodavao bi jednu ribu za nekoliko kruhova, a drugu pekao na roštilju i jeo je. Tako je ostao četrdeset dana - isto toliko vremena koliko se idola štovalo u njegovom stanu. Tijekom tih četrdeset dana Asaph i moćnici Izraelaca našli su grešku u presudi Božjeg neprijatelja, Đavla. Asaph reče: "O sabore Izraelove djece! Jeste li primijetili istu promjenu u presudi Davidova sina koju sam primijetio?" Rekli su "Da". Rekao je, "Dajte mi vremena da uđem kod njegovih žena kako bih ih mogao pitati jesu li pronašle istu krivicu u njegovim privatnim poslovima koju smo pronašli u njegovim javnim poslovima s ljudima i njegovom vanjskom ponašanju." Otišao je Salomonove žene i rekao. "Jao vama! Jeste li pronašli nešto pogrešno u Salomonovom ponašanju, kao što smo mi našli krivo?" Rekli su: " Najgore je što neće ostaviti nijednu ženu od nas koja ima menstruaciju samu i ne opere se od nečistoće."Asaph je rekao:"Zaista smo Božiji i Njemu se vraćamo! Zaista je to jasan ispit." Zatim se vratio Izraelcima i rekao: "Ono što radi privatno gore je od onoga što radi javno."

Kad je prošlo četrdeset dana, Đavao je odletio iz svoje vijećnice. Prolazeći preko mora, bacio je u njega prsten s pečatom, a riba ga je progutala. Jedan od ribara vidio je tu ribu i ulovio je. Salomon je radio za njega od početka toga dana do večeri, pa je dao Salomonu dvije ribe, [uključujući] onu koja je imala prsten s pečatom. Salomon je izašao sa svoje dvije ribe i prodao onu u čijem želucu nije bilo prstena za pečat, za nekoliko kruhova. Zatim se nanio na drugu ribu, rasjekavši je kako bi je pekao na žaru, i suočio se s prstenom s pečatom u trbuhu. Uzeo ga je, stavio na ruku i pao, klanjajući se Bogu. Ptice i džini su ga okruživali, ljudi su mu prilazili i znao je da je ono što ga je snašlo samo zbog onoga što je dopustio da se dogodi u njegovom domaćinstvu.Vratio se u svoju vlast i pokazao pokajanje za svoj grijeh. Zapovjedio je demonima, govoreći: "Dovedite mi [Sakhr]!" Demoni su ga tražili dok ga nisu uhvatili i on je doveden. Salomon mu je izbušio rupu u kamenu i stavio ga unutra. Zatim ga je zatvorio drugim [kamenom], povezao željezom i olovom i naredio da se baci u more. (Isto, podebljano i s velikim naglaskom naše)

Poznati učenjak Mu`tazile al-Zamakhshari iznosi slična izvješća, kao i neka dodatna:

Neki kažu da je nakon dvadeset godina (vladavine) Salomon bio podvrgnut iskušenju i vladao je nakon toga još dvadeset godina. Testiranje Salomona odvijalo se na sljedeći način: Kada se Salomonu rodio sin, sotone (koji su Salomonu podređeni) rekli su: 'Ako ovaj sin nastavi živjeti, nećemo moći pobjeći od prisilnog rada; prema tome, trebali bismo ga ubiti ili učiniti da tone u ludilo. ' Salomon je, međutim, saznao za njihov plan i natjerao sina da se digne na oblake (tako da je bio skriven). Tada se potpuno iznenadio kad je Bog postavio mrtvo tijelo na prijestolje (umjesto njega), te je postao svjestan grijeha kojem (u kojem je počinio) nije vjerovao u svog Gospodara u ovoj stvari. Tražio je oproštenje i obratio se u pokajanju Bogu.

Sljedeći se izvještaj odnosi na Proroka: Salomon je (jednom) rekao: 'Večeras ću posjetiti sedamdeset žena i svaka će nositi viteza koji će se boriti za Boga.' Ali nije uspio dodati: 'Ako Bog da.' Tada je posjetio supruge, ali samo je jedna zatrudnjela i ona je na svijet donijela čudovište. Po njemu u čijoj je ruci moja duša, da je dodao 'ako Bog hoće', tada bi se svi vitezovi (bili rođeni i) borili za Boga. Božje riječi svakako Pokušali smo Salomon se odnosi na ovo.

Takva i slična izvješća ne smiju se odbiti. S druge strane, s obzirom na (sljedeće) priče o pečatnom prstenu, sotonima i štovanju idola u Salomonovoj kući, Bog najbolje zna jesu li istinite. Povezano je s tim da je Salomon primio vijest o Sidonu, obalnom gradu, i (saznao je) da je tamo vladao moćni kralj, protiv kojeg je čovjek nemoćan jer je (taj kralj) zaštićen morem. Tada je Salomon krenuo na vjetar dok nije sišao na Sidon sa svojim džinima i ljudima i ubio kralja ovog grada. Sad je Salomon ovdje pronašao kćer kralja po imenu Jarada koja je bila najljepša među svim ljudima i on ju je odabrao za sebe. Proglasila se predajom Bogu ( aslamat), a Salomon ju je volio. Ali suze koje je prolila iz tuge za ocem ne bi presušile; pa je Solomon zapovjedio sotonima da naprave sliku ( suru ) njezina oca i odjenu je prema njegovom stilu. Jarada i njezine sluškinje tada su ujutro i navečer odlazile na ovu sliku kako bi je molili; kako je to bilo uobičajeno u kraljevstvu njezinog oca. Kad je (vezir) Asaf to prijavio Salomonu, Salomonu je uništena slika i kaznio je ženu. Potom je izašao (iz svoje palače) na pusto mjesto kako bi bio u samoći, a pepeo se raširio pred njim. Zatim je sjeo, ponizno vršeći pokoru pred Bogom.

(Još jedan prikaz idolopoklonstva u kući Salomona glasi kako slijedi :) Salomon je imao ropkinju po imenu Amina, koja je preko njega postala majka ( umm walad ). (Jednom) kad je išao na pročišćenje ili u zajednički život s jednom od svojih žena, polagao je kod Amine svoj prsten s pečatom u kojem je ležala njegova moć. Ostavio joj je jedan čitav dan; tada joj je došao sotona koji živi u moru. Ovaj sotona, koje se zvalo Sakhr i koji se Solomonu pokazao neophodnim u zadatku izgradnje Hrama ( mamac al-muqaddas ), došao joj je u obliku ( sura) od Salomona i rekao: 'Amina, (daj mi) moj prsten s pečatom!' Zatim je stavio prsten (prst) i sjeo na Salomonovo prijestolje. (Ovaj prsten) je pod njegovo zapovjedništvo stavio ptice, džine i ljude. Također, preobrazio je Salomonov izgled tako da je, kad je [sic] kasnije došao k Amini po prsten s pečatom, uzela za nepoznatog i otjerala ga. Tada je shvatio da je pao u stanje grijeha i lutao je među kućama kao prosjak. Kad god bi rekao: 'Ja sam Salomon', ljudi su ga bacali prljavštinu i vrijeđali. Zatim je otišao do ribara kojima je pomagao izvlačeći ribu. Zbog toga su mu davali dvije ribe dnevno, a on je ostao u ovoj situaciji četrdeset dana, odnosno sve dok je idolopoklonstvo bilo u njegovoj kući. Međutim,Asaf i (drugi) izraelski velikaši nisu priznali suverenitet sotone (koji je preuzeo Salomonovo prijestolje). Sad, kad je Asaf ispitivao žene Salomonove u vezi sa (varalicom), oni su odgovorili: 'Nijednog ne izuzima kad jedna od nas iskrvari i ne pročisti se od nečistoće.' S druge strane, drugi kažu da je vladavina sotone obuhvaćala sve, a ne samo supruge. (Na kraju razdoblja ispitivanja Salomona) sotona je odjurio i bacio prsten u more. Riba ga je progutala i došla u ruke Salomona, koji je otvorio trbuh ribe i tamo vidio prsten. Kad je stavio prsten (prst) i kleknuo da klanja, vratila mu se snaga. Zatim je Sakhru izbušio rupu u kamenoj gromadi i stavio ga u nju te zatvorio cijelu drugom gromadom. Sljedeći,dao je dvije gromade čvrsto povezati željezom i olovom i bacio ga (s gromadama) u more.

Drugi kažu da kada je Salomon bio na kušnji, prsten mu je iznova padao s ruke i više se nije mogao držati (za prst). Tada je Asaf rekao: "Morate proći test zbog vašeg prijestupa, jer prsten s pečatom više ne želi ostati miran na vašoj ruci." Na to se Salomon obratio Bogu u pokajanju. (Helmut Gätje, Kur'an i njegova egzegeza [Oneworld Publications, Oxford 1996], str. 116-118)

Istaknuti muslimanski komentatori al-Jalalayn napisali su ovo u vezi sa S. 38:34:

I mi smo sigurno pokušali Salomona: Testirali smo ga oduzimajući mu kraljevstvo, jer se oženio ženom [isključivo] iz njegove želje za njom. Nekad je obožavala idole u njegovom [vlastitom] domu bez njegovog znanja. Sada je [nadzor] njegova kraljevstva ležao u njegovom prstenu. Jednom ga je prilikom potrebe da se povuče [kako bi se olakšao] skinuo i ostavio ovoj svojoj ženi, koja se zvala al-Amīna, kao što je bio njegov običaj; ali džin, [prerušen] u Salomonov lik, došao joj je i oduzeo joj je. I Bacili smo na njegovo prijestolje [beživotno] tijelo, što je bio taj [vrlo] džin, a on je bio [onaj poznat kao] Sakhr - ili je to bio neki drugi [džin]; sjeo je na Salomonovo prijestolje i tako su mu se (kao što je bio slučaj sa Salomonom) ptice i druga [stvorenja] posvetili [u službi]. Kad je Salomon izašao [iz svoje palače],vidjevši ga [džina] na njegovom prijestolju, rekao je narodu: 'Ja sam Salomon [ne on]!' Ali nisu ga prepoznali. Tada se pokajao - Salomon se vratio u svoje kraljevstvo, mnogo dana kasnije, nakon što je uspio nabaviti prsten. Nosio ga je i ponovno sjeo na svoje prijestolje. (Tafsir al-Jalalayn ; izvor )

Jedan komentar koji se pripisuje Ibn Abbasu kaže:

(I doista smo iskušali Salomona) gubitkom njegova kraljevstva tijekom 40 dana, broja dana u kojima su se idoli štovali u njegovoj kući (i na njegovo prijestolje postavili (puko) tijelo) vraga. (Tada se pokajao) zatim se vratio u svoje kraljevstvo i u pokornost svoga Gospodara i pokajao se za svoj grijeh. ( Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn 'Abbâs ; izvor )

Te su priče u suprotnosti s istinitom Božjom Riječi, Svetom Biblijom, jer ne govori apsolutno ništa o tome da je Salomon neko vrijeme bio zbačen s trona zbog demona koji ga je predstavljao, što ga je natjeralo da radi za ribare, događaja koji bi definitivno bili spomenuti da je to istina . Možete li zamisliti da se demon predstavljao kao jedan od najvećih izraelskih kraljeva i zavarao Božji narod misleći da je on Salomon, a da Bog nije intervenirao ili su njegovi proroci rekli ijednu riječ o tome?

Nadalje, kako je Bog mogao dopustiti Sotoni da spava sa ženama svojih proroka, dopuštajući im da čine preljub i da ih oskvrni zli, nečisti duh?

Ali postoji još veći problem, veća dilema, koji proizlazi iz ovih priča. Ako bi Sotona mogao glumiti Salomona i obmanjivati ​​ljude, to otvara vrata mogućnosti da se Sotona pojavi kao bilo koji prorok kako bi ljude zaveo. To bi također značilo da se Sotona ili demon mogu pojaviti u liku Muhammeda kako bi prevarili muslimane misleći da je on Božji poslanik i da je islam istinit. Zapravo, ova priča iz islamskih izvora pojačava naš slučaj da je ili Sotona ili drugi demon zamaskiran kao anđeo Gabrijel kako bi zaveo i obmanuo Muhammeda misleći da je on jedan od Božjih proroka. U osnovi, citirajući ove predaje o Salomonu, muslimani su otvorili Pandorinu kutiju!

Shvativši ovu dilemu, al-Zamakhshari je izjavio:

Pobožni učenjaci odbacuju takva (tumačenja) i kažu da to pripada lažnim pričama Židova. Sotone nisu sposobni za takva djela. To što će im Bog dati moć nad svojim slugama kako bi mogli mijenjati zakone (za zajednicu) i što će im dati moć nad ženama proroka kako bi s njima mogli preljubiti, grozna je ideja . Vjerski se zakoni mogu razlikovati u pogledu upotrebe kipova ( tamathil ), jer Bog je rekao (u Kur'anu): 'Džini su Salomonu napravili sve što je želio - palače, kipovi ...' (Sura 34: 13/12 ). Međutim, ne može se vjerovati da će Bog dopustiti da se njegov prorok pokloni pred idolom ( sura). Ako se nešto dogodi (u Salomonovom kraljevstvu koje on nije) nesvjestan, onda to sigurno neće biti optuženo protiv njega. (Isto, str. 118)

Navedene predaje bile su toliko ponižavajuće za muslimanske prevoditelje engleske verzije Tafsira Ibn Kathira da su ih odlučili izostaviti iz svog prijevoda. Evo što su napisali u vezi s Ibn Kathir-ovim komentarom na Suru 38: 34-35:

Allah ne objašnjava tačno šta je bio ovaj Jasad kojeg je postavio na svoj tron. Vjerujemo da ga je Allah testirao postavivši ovog Jasada na svoj tron, iako ne znamo šta je to bilo . Sve što je rečeno u vezi s tim preuzeto je od Isra'ilijata , a mi ne znamo šta je istina . (Budući da riječ znači "tjelesna" tumačenja usredotočena na neki oblik džina .) Allah najbolje zna. ( Tafsir Ibn Kathir (skraćeni), svezak 8 (sura El-Ahzab, ajet 51 do kraja sure Ad-Dukhan), Skraćen od grupe učenjaka pod nadzorom Shaykh Safiur-Rahman Al-Mubarakpuri [Darussalam Publishers & Distributors, Rijad, Houston, New York, London, Lahore; prvo izdanje, rujan 2000.], str. 331, f. 1; podvucite naglasak naš)

Krivi li ih netko što ih je neugodno zbog takvih bajnih priča i mitova?

Preporučena literatura

http://answering-islam.org/Shamoun/yafoor.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/talking_beast.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/whale_nun.htm
http: // answering -islam.org/Responses/Naik/quranclaims3.htm

 

Legende, mitovi i basne u Kur'anskim
člancima Sam Shamoun
Odgovarajući na početnu stranicu islama

​