Obnova sure 96 ( suratu l-`alaq )

- prema Günteru Lülingu , Erlangen -
 

Sura 96 ​​koja pada u tri dijela?

Prema tradicionalnom islamskom tumačenju sura 96 ​​dijeli se na tri dijela: tri tematska dijela potpuno neovisna jedan o drugom. Ovu neobičnu osobenost izvršila su dva tradicionalna i dobro poznata okvirna narativa koja daju navodne "okolnosti otkrivenja" ( asbaabu l-nuzool ) za prvi, odnosno za treći dio. Ovi okvirni narativi nemaju nikakvu osnovu u tekstu teksta samih ovih odjeljaka. Ipak, u islamskoj tradiciji oba su okvira pripovijesti postala navodna povijesna pozadina njihovih odgovarajućih dijelova.

U prvom slučaju nekuranski okvir, iz kojeg tradicionalna islamska interpretacija dobiva glavnu ideju, sastoji se u pseudo-povijesnoj pripovijesti koja mu se u povodu početnog nebeskog imenovanja za proroka ukazala arhanđeo Gabriel predstavljajući ga scenarij i potičući ga da čita. Iz ove je pripovijesti izdvojeno tumačenje uvodnih dvaju imperativa " iqra´ ", shvaćeno kao "čitaj!", U 96: 1-5. Tekst koji slijedi odmah nakon ova dva imperativa uzima se za tekst koji je arkanđeo Gabriel navodno predočio očima budućeg proroka.

Ali ova pravoslavna islamska podjela sure 96: 1-5 na takav način da nam daje samo ova dva imperativa "čitaj!" kao što je izgovor arkanđela Gabrijela, dok je sve ostalo skripta koju je arhanđeo izložio budućem proroku pročitao, gruba tvrdnja. Ako je to zapravo slučaj, zašto onda uopće nema naznaka za ovu podjelu teksta, na primjer da je prvi imperativ mogao biti barem uveden nekim riječima poput "Arhanđeo Gabrijel rekao je Muhammedu: Recitiraj ove riječi ovdje izložene za vaše oči ... "Budući da takve uvodne riječi nedostaju u tekstu i budući da je okvirna pripovijest - preuzeta ili čak izmišljena izvan Kur'ana da čini srž ovog teksta 96: 1-5 -, samo naknada za ovaj nedostajući uvod u dva imperativa,možemo zamisliti po kojoj je slaboj niti okvir-pripovijest islamske tradicije povezan s kur'anskim tekstom (1).

Drugi okvir-pripovijest o suri 96 koja je imputirana muslimanskim Kur'anom pripisana njenom trećem dijelu, ajeti 9-19, da bi se također za ovaj tekst pribavio srž pomoću kojega se može protumačiti, sljedeća je: Član Mekanske zemlje u razvoju Muslimanska zajednica, bezimeni rob ( `abd ) ili čak i sam Muhammed navodno je pokušao obaviti obrednu molitvu, ali se kaže da je u tome bio spriječen (2). Dio, gramatički i leksikografski problematičan do najvišeg stupnja, zatvara se najavom Božje kazne za navodno svetogrđe ometanja vjernika u obavljanju njegove obredne molitve.

Budući da nema posebne tradicije o takvom incidentu, ovaj okvir-pripovijest mora biti fiktivna tradicija razrađena kako bi ovom odjeljku dalo novo značenje koje odstupa od prvobitno predviđenog čitanja njegovog rasm- teksta (tj. Gotovo konsonantskog teksta, s većom dvosmislenošću zbog činjenice da neki suglasnici izgledaju isto osim dijakritičkih točaka koje su dodane mnogo kasnije).

Između ova dva veća odjeljka 96: 1-5 i 96: 9-19 sa pripadajućim znatiželjnim okvirnim narativima napokon je kratki odlomak 96: 6-8. S obzirom na njegov sadržaj, toliko je širokog značaja da se može postaviti u odnosu ne samo na prethodne i sljedeće dijelove teksta, već i na svaku vjersku ideju općenito. Budući da se tada uopće ne može uočiti veza između "mjesta imenovanja proroka" (96: 1-5) i slučaja ometanja bezimenog muslimanskog vjernika ili samog Muhammeda u njegovoj obrednoj molitvi, sadržaj ovog srednji odjeljak 96: 6-8 mogao bi se dovesti u vezu sa sadržajem prethodnog ili sljedećeg odjeljka ili bi se ovaj srednji odjeljak mogao smatrati neovisnim od oba.

Zanimljivost je da se, iako se ovaj srednji odjeljak, zbog svoje jedine opće važnosti, lako može shvatiti kao znak trećem odjeljku, muslimanska tradicija umjesto toga pridružila prethodnom odjeljku, "sceni početnog imenovanja", kojoj je mnogo je manje prikladan, tim više što je tada postavljen u odgođeni položaj. Nadalje, čudno je pravilo arapskih gramatičara (zapravo proizašlih iz same ove grube kur'anske interpretacije) da se arapski izraz " kallaa ", "uopće ne", koji uvodi ovaj srednji odjeljak, koristi samo kao negacija prethodne rečenice. Ovo samo komplikuje teško razumljivu vezu između sredine i prethodnog prvog odjeljka sure 96.

S obzirom na ove tekstualne i kompozicijske probleme sure 96 i sramotu muslimanskih komentatora Kur'ana da ih raspuste, preporučljivo je odlučno ostaviti po strani ove dvije okvirne pripovijesti koje su muslimanska tradicija samo dodale izvan Kur'ana kako bi učinile svoje moguća ponovna interpretacija i vezati je za rasm-tekst Sure.

96: 1-5: Počevši od Abu `Ubaide

Da bismo razumjeli suru 96: 1-5, uzmimo kao polaznu točku primjedbu uglednog muslimanskog učenjaka Abu `Ubaide (umro 818. godine). Prema navodu njegovog djela " Majaz al Qur'an ", komentatora Korana Fakhr ad-Dîn ar-Râzî (* 543. hidžretske godine / 1149. godine, + 606 AH / 1209. Nove ere) u svom " at-tafsîr al-kabîr" ( vidi Noeldeke, Geschichte des Qorans, I, 81; o modernom, cjelovitijem odnosu tradicija i gramatičkih razmatranja u odnosu na prvi stih vidi Uri Rubin "iqra 'bi-smi rabbika" u: Israel Oriental Studies XIII / 1993, pp. 213-230 ), Abu `Ubaida je smatrao da glagol" qara'a "u suri 96: 1 (koji se tradicionalno tumači kao" čitati "" recitirati " ) ima isto značenje kao i glagol " dhakara", naime" prizivati ​​"," hvaliti "," hvaliti ".

Tekst koji je predan potomstvu glasi:

(1) iqra 'bi-smi rabbika lladhee khalaqa (2) khalaqa l-insaana min `alaqin (3) iqra' wa rabbuka l-akramu (4) lladhee` allama bi l-qalami (5) `allama l-insaana maa lam ya`lam

A prema tradicionalnom shvaćanju treba prevoditi kao:

(1) Čitaj u ime svoga Gospodara koji je stvorio (2) stvorio je čovjeka iz ugruška [shvaćen kao zametak] (3) Čitaj! Jer je vaš Gospodar najplemenitijeg uma, (4) koji je podučavao štapom za pisanje (5) učio je čovjeka onome što nije znao.

Zaista je čudno da knjiga čitatelja privuče da čita kad je već čita - i to čak dva puta! Stoga se uputa Abu `Ubaide čini prilično zvučnom. Uz to, već su Gustav Weil (1808.-1889.) I Hartwig Hirschfeld, Weilov suvremenik, naglasili točku da je hebrejski izraz " qaara 'be-shem Yahwe " ("pozivati ​​se na ime Jahve") raširen u Starom zavjetu. sveti spisi kao formula za vrstu ceremonijalnog štovanja i moraju se uzeti u obzir za tumačenje sure 96: 1.

Tada moramo razumjeti / prevesti:

(1) Prizovite ime svoga Gospodara koji je stvorio (2) stvorio je čovjeka iz ugruška [shvaćen kao zametak] (3) Zazovite! Jer je vaš Gospodar najplemenitijeg uma, (4) koji je podučavao štapom za pisanje (5) učio je čovjeka onome što nije znao.

Ovo razumijevanje " iqra 'bi-smi rabbika " u smislu ceremonijalnog, kultnog "zazivanja imena svoga Gospodara" potkrepljuje se sljedećim razmatranjem: " " alladhee "nipošto nije uvijek jednostavno puko" onaj koji "(ili" ono što "), ali u mnogim okolnostima ima uzročne konotacije. Na primjer, do danas khutba (molitva / govor petkom) započinje formulom " Al-Hamdulillah alladhee ..."; umjesto da jednostavno prevedemo "Pohvala Bogu koji je [učinio to i tako]", bilo bi bolje razumjeti "Pohvala Bogu za to [On je to učinio]". Slično tome, bolje bismo preveli:

(1) Prizivajte ime svog Gospodara zbog onoga što je stvorio [ili možda na boljem engleskom: jer je stvorio] (2) stvorio je čovjeka iz ugruška [shvaćenog kao zametak] (3) Zazovite! Jer je vaš Gospodar najplemenitijeg uma, (4) jer je podučavao [ili: jer je podučavao] pomoću štapa za pisanje (5) naučio čovjeka onome što nije znao.

Bio je (i jest) vrlo čest obrazac tradicionalne (kršćanske) molitve da onaj koji moli zahvaljuje Bogu prvo na Njegovom stvaranju, a zatim na Njegovoj objavi. Ovakav način razmišljanja, naravno, bio bi nemoguć kad bi se " iqra " razumjelo kao "čitaj!".

Sada ponavljanje "Prizovi!" smatra se namjerno korištenim sredstvom za strukturiranje teksta u dva niza od po tri dijela - prvi slijed zahvaljuje na stvaranju, a drugi na otkrivenju. Da bismo prikazali ovu strukturu, možemo napisati:

Prizivajte ime svog Gospodara
zbog onoga što je stvorio [= jer je stvorio]
stvorio čovjeka iz ugruška [shvaćen kao zametak]

Prizovi! Jer vaš je Gospodar najplemenitijeg uma
zbog toga što je podučavao [= zato što je podučavao] pisaći štap
naučio čovjeka onome što nije znao.

Ili na arapskom:

iqra 'bi-smi rabbika
lladhee khalaqa
khalaqa l-insaana min `alaqin

iqra 'wa rabbuka l-akramu
lladhee `allama bi l-qalami`
allama l-insaana maa lam ya`lam

Da smo na pravom putu, odmah postaje jasno ako izostavimo završnice padeža (u položaju pauze) itd., Kao što je i uvijek bilo uobičajeno u narodnom arapskom, popularnoj poeziji itd .:

iqra 'bi-smi rabbak
alladhee khalaq
khalaqa l-insaana min `alaq

iqra 'wa rabbuka l-akram
alladhee `allama bi l-qalam`
allama l-insaana maa lam ya`lam

Očito jasna shema rime s dva poteza! Treba biti znatiželjan može li se doći do iste sheme rime u ostalim dijelovima sure 96.

Ako bi se ova ideja pokazala uspješnom - i pokazat će se uspješnom - potvrdila bi se naša gornja pretpostavka: Zaboravite poznatu priču, koja se koristi kao okvirna pripovijest za suru 96: 1-5, o anđelu Gabrijelu kako pritiska Muhameda u špilji planine Hira "čitati" Kur'an, naime suru 96: 1-5!

Na kraju, treba dodati još jedan bod: Za razliku od imenica `alaqah , što je Nomen Unitatis ( izam al-Wahdah , imenica za jednini jedinici) i obično se koristi u Kur'anu, imenica ` alaq je imenica s kolektivni smisla (nomen collectivum) i ne može se shvatiti kao (jedan) ugrušak [protumačen kao zametak]. Ispravno razumijevanje `alaka jednostavno je" nešto što se drži zajedno ". Dakle, nije daleka ideja da se `alaq u trećem retku prve strofe koristi umjesto uobičajene arapske riječi Teen za" glina "," ilovača ", naime radi rime, odražavajući na taj način staru ideju da je čovjek bio stvorena od gline - ideja koja nije ograničena na Bibliju.

Tako bismo na kraju mogli razumjeti / prevesti suru 96: 1-5 na sljedeći način:

Prizivajte ime svoga Gospodara
jer je
stvorio čovjeka od gline.

Prizovi! Jer vaš je Gospodar najplemenitijeg uma
jer je poučavao štap za pisanje i
naučio čovjeka onome što nije znao.

96: 6-8: Ispravljanje grubih gramatičkih pogrešaka

Treba biti znatiželjan može li se doći do iste sheme rime u ostalim dijelovima sure 96.

Na prvi pogled čini se jednostavnim potvrdno odgovoriti na ovo pitanje. Pogledajte suru 96: 6-8! Današnji arapski tekst u vrsti engleske transkripcije glasi:

(6) Kallaa 'inna-l-'insaana la-yaTghaa
(7) ' an ra'aahu-staghnaa
(8) inna ilaa rabbika r-rug'aa

Shema rime se zaista nastavlja. Ali što je s mislima?

Svi engleski (ili njemački) prijevodi koje poznajemo - bilo muslimanskih ili nemuslimanskih učenjaka - slijede tradicionalne muslimanske komentare i prevode 96, 6.7 kao "Dan, ali čovjek prelazi sve granice u tome što na sebe gleda kao na samodostatan" ( Yusuf Ali), "Ne, ali doista čovjek djeluje drsko jer se smatra neovisnim" (Richard Bell) ili slično.

96: 8 prevedeno je kao

"Evo, Bogu je povratak".

Dakle, čini se da se misaoni tok ne nastavlja u v. 6-8. (Zapravo, činilo bi se još poskočnijim kad bismo zadržali tradicionalno razumijevanje stiha 1-5 s "čitaj!" Za iqraa.) Ali pogledajmo detalje!

Ovo razumijevanje / ovi prijevodi pojedine riječi tumače na sljedeći način:
 

Kallaa"Ne" - ili kada se koristi za prisegu -> "Doista", "ne" ili slično

'inna"izgled", poput "voila" na francuskom - koristi se za "is" s naglaskom

al-'insaana"čovjek", "čovjek"

la-yaTghaa"on (stvarno) prestupa"

'an"ono", "u tome"

ra'aahu"vidio je sebe" umjesto točno: "vidio ga je"

(i) staghnaa"on / ona / sebe je smatrao bogatim [dakle: neovisan, suveren]"

 

Iako razumijevanje stihova 6 i 8 također može biti upitno, ograničavam se na diskusioni stih 7. Kao što možda shvaćate, gornje razumijevanje stiha 7 ovisi o četiri gramatičke pogreške:

1. Dati uzastopni veznik " 'an " sa "jer" nije sasvim točno. Ispravno na arapskom "jer" bi se izrazilo na drugi način.

2. " ra'aahu " je savršeno vrijeme, a ne nesavršeno vrijeme (ili u europskoj gramatičkoj terminologiji: sadašnje vrijeme) u značenju.

3. " ra'aahu " nema refleksivno značenje. Ne može se prevesti sa "gledao je na sebe" ili "mislio je na sebe", već samo s "gledao je na njega" ili "mislio je na njega".

4. " (i) staghnaa " je savršeno vrijeme, a ne nesavršeno vrijeme (ili u europskoj gramatičkoj terminologiji: sadašnje vrijeme).

Međutim, moguće je riješiti se ovih problema brinući se o arapskoj gramatici i shvaćajući posebnost arapskog pisma, naime da samo više ili manje možemo vjerovati rasmu (približno: konsonantalno pismo). Stari Kur'an mss. su bez samoglasnika i dijakritičkih znakova. Znakovi za glasanje i dijakritički znakovi kasnije su komentari. Dakle, imamo apsolutno pravo čitati arapski tekst kako slijedi:

(6) Kallaa 'anna-l-'insaana la-yaTghaa
(7) ' u ra'aahu-staghnaa
(8) inna ilaa rabbika r-rug'aa

s:
 

'anna"to" (ako imenica slijedi)

'u"kada", "kad god"

Sada su stihovi u potpunosti u skladu s arapskom gramatikom i prevedeni kao:

(6) Ne, taj će čovjek biti drski,
(7) kad god ga [čovjek] vidi [Boga] suverenim.
(8) Eto, Bogu je povratak.

Ispravljene su gore navedene gramatičke pogreške:

1. Uzastopni veznik " 'an " zamijenjen je uvjetnim veznikom " ' u ", što ne predstavlja problem.

2. Savršeno vrijeme u " ra'aahu " je apsolutno točno, jer prema pravilima arapskog jezika u uvjetnoj rečenici savršeno vrijeme ima bezvremensko (i u ovom slučaju nesavršeno ili sadašnje vrijeme) značenje.

3. " ra'aahu " se više pogrešno prevodi kao davanje refleksivnog osjećaja.

4. Savršeno vrijeme u " (i) staghnaa " točno je kao i takozvano "proročko savršenstvo" u (bezvremenskim) tvrdnjama o Bogu.

Sastavljajući ono što smo do sada postigli, dolazimo do ove prilično poznate sheme popularne arapske poezije:

iqra 'bi-smi rabbak
alladhee khalaq
khalaqa l-insaana min `alaq

iqra 'wa rabbuka l-akram
alladhee `allama bi l-qalam`
allama l-insaana maa lam ya`lam

Kallaa 'anna-l-'insaana la-yaTghaa
' u ra'aahu-staghnaa
inna ilaa rabbika r-rug'aa

Ili na engleskom:

Prizivajte ime svoga Gospodara
jer je
stvorio čovjeka od gline.

Prizovi! Jer vaš je Gospodar najplemenitijeg uma
jer je poučavao štap za pisanje i
naučio čovjeka onome što nije znao.

Ne, taj će čovjek biti drski,
kad god ga [čovjek] vidi [Boga] kao suverenog.
Evo, Bogu je povratak.

Možda smo još znatiželjniji nego prije možemo li pronaći istu shemu rime u ostalim dijelovima sure 96.

Rezultat kritike

Umjesto da predstavimo sve daljnje korake i razmatranja u vraćanju izvornog teksta i značenja sure 96, na kraju predstavljamo samo rezultat: finu strofičnu himnu na narodnom arapskom jeziku, koja više ne pada u nepovezane komade i s jasnom shemom rime:

• Tradicionalno i rekonstruirano čitanje (arapski tekst) sure 96

• Rekonstruisano čitanje (arapski tekst transliteriran) sure 96

Prijevod rekonstruiranog narodnog arapskog teksta sure 96 glasi kako slijedi:

Prizovite ime svoga Gospodara
koji je stvorio (= za stvorio),
stvorio čovjeka od gline.

Prizovi! Jer tvoj je Gospodar najdarežljiviji
koji je podučavao (= zato što je podučavao) pomoću štapića,
naučio čovjeka onome što nije znao.

Uopće neće čovjek biti drski
kad ga god vidi nadasve neovisnog!
Eto, Bogu je pribježište!

Jeste li ikad vidjeli
da On niječe
slugu (Boga) kad moli?

Jeste li ikada vidjeli?
- kad se čvrsto držao vjeroispovijesti?
- ili govorio kao bogobojaznik?

Jeste li ikad vidjeli
da je izdao i odvratio se?
Zar niste naučili da Bog vidi?

Nikako! Ako mu se ne da mir (molitvama),
uistinu će
ga uhvatiti Njegova fotelja (= Njegova čast)!

(Kasno sjajilo "lažno grešno predjelo" treba otkazati.)

Zato pozovite njegovo Visoko vijeće!
Tada ćete pozvati Visoko anđeosko društvo!
Nikako! Ne budite drski prema Njemu!

Klanjajte (za molitvu) i pristupite!
(= Sažetak ili naslov sure 96)

Molimo vas da shvatite brojna ponavljanja riječi kao vješti pjesnikov način postavljanja različitih dijelova ove njegove pjesme namjerno u uredan međusobni odnos stvarajući tako izvanrednu, umjetnički isprepletenu mrežu linija misli koja povezuje cijelu strukturu himne. Uzimajući u obzir zadani - nepromijenjeni - rasm - tekst, ova doista zapanjujuća pjesma nikada nije mogla biti postignuta namjernom ponovnom interpretacijom.

Stoga su pruženi nepobitni dokazi da preneseni rasm-tekst neke duljine, i ako se sačuva pod pogrešnom interpretacijom i zbog pogrešne interpretacije dulje od tisućljeća, priznaje samo i samo izvorno predviđenu interpretaciju.

Bilješke

(1) Okvirnu pripovijest o početnom imenovanju Muhammeda za proročanstvo (navodno na dnu stihova 96: 1-5) švedski je teolog i islamist Tor Andrae temeljito kritizirao već 1912. u svom članku " Die Legenden von der Berufung Muhammeds "(" Legende o Muhamedovom pozivu "), Le Monde Oriental 6 (1912), 5-18. Postalo je očito da su ovi i slični okviri pripovijesti predmet izuma i legende po muslimanskoj tradiciji. Daljnja istraživanja o iqra ' -taleu objavio je Gregor Schoeler 1996.

(2) Muhammad Taqi ud-Din Al-Hilali i Muhammad Muhsin Khan u svom poznatom prijevodu Kur'ana identificiraju ovog navodnog izazivača problema kao Abu Jahla.

Zurück zu Koranische Textkritik versweise / Povratak na tekstualnu kritiku primijenjenu na Kuran u stihovima