Kur'an najveća greška

Pog.11 Proturječja Kur'ana

​

​

​

​

Jedanaesto poglavlje

Proturječja Kur'ana

Kršćanski orijentalistički istraživači aludiraju na desetke kur'anskih kontradikcija. Oni ukazuju da u Kur'anu ima mnogo kontradiktornih ajeta. Možda su u pravu. Ipak, ovdje ćemo ispitati samo nekoliko ovih proturječnosti koje su spomenuli ovi orijentalisti, uglavnom zato što bismo željeli citirati muslimanske učenjake, kao što smo se složili na početku knjige. Dovoljno je da ovi muslimanski učenjaci priznaju postojanje tih proturječnosti iako su ih pokušali opravdati. Njihova su se opravdanja pokazala slabašnima, kako će čitatelj uskoro otkriti. Također su potpuno zanemarili neke druge kontradikcije.

Međutim, u vezi s kontradikcijama na koje su iznijeli neka razumna opravdanja, prihvatit ćemo ono što oni nude jer smo dužni prepoznati njihova tumačenja Kur'ana. Ipak, vjerujemo da su opovrgavanja orijentalističkih istraživača u mnogim slučajevima uvjerljivija. Ipak, nastavit ćemo primjenjivati ​​istu strategiju koju primjenjujemo od početka ove studije. Citirat ćemo muslimanske učenjake i uputiti čitatelja na njihove stavove.

 

Prvo proturječje

U nekoliko ajeta Kur'an ukazuje da je objavljen na arapskom jeziku; odnosno na arapskom jeziku (pogledati 14: 4; 26: 192-195; 13:37; 42: 7; 39:28 i 43: 3). Ipak, u najmanje dva obična stiha Kur'an zapovijeda brisanje bilo kojeg dijalekta osim arapskog jezika u kur'anskom tekstu (16: 103; 41:44). U svojoj knjizi "The Itqan" (dio 2, str. 105), Suyuti nam govori da su se mnogi učenjaci (među njima i Šafi, ibn Jarir al-Tabari) njihova tvrdnja temeljila na tim stihovima. U svojoj knjizi "al-Risala", koju je uredio Ahmad Shakir (str. 41), šafija kaže,

"Kaže se: 'Koji je dokaz da je Knjiga Božja na arapskom jeziku, a da nije pomiješana s bilo kojim (stranim riječima)?' Dokaz je sama Božja knjiga. " 

Tada su Šafije citirali gore spomenute stihove (16: 103 i 41:44). Šafija želi braniti ove ajete, ali nije u stanju zanemariti činjenice koje svi muslimanski učenjaci provjeravaju zajedno s ashabima i legistima kao što su ibn 'Abbas, Mudžahid, ibn Džubejr,' Akrama i 'Ata. U ovu su skupinu također uključeni Suyuti, kao i drugi učenjaci poput dr. Muhammada Redžaba koji je svoje stavove izrazio u časopisu "Solidarnost" (al-Tadamun) (izdanje iz travnja 1989.) U svojoj knjizi "The Itqan" (2. dio, str. 108-119), Suyuti navodi 118 nearapskih riječi zabilježenih u Kur'anu. Ibn Abbas, sam (zajedno s drugim velikim ashabima) tvrdi da su neke kur'anske riječi perzijske, etiopske i nabatejske (str. 105). Dr. Bayyumi također potvrđuje Suyutijeva mišljenja i stavove.Suočeni s tim kontradikcijama, što Suyuti kaže da ih opravdava? Kaže u str. 106,

"Postojanje nekoliko nearapskih riječi ne čini Kur'an nearapskim kao što ajeti ukazuju." 

I mi kažemo Suyutiju: "Znamo da je Kur'an arapska knjiga, ali Kur'an poriče da sadrži nearapske riječi (vidi stihove 16: 103; 41:44). Očito je da je ovo je kontradikcija, pogotovo jer postoji oko 118 nearapskih riječi - a ne samo pet ili deset riječi. Jednostavno objašnjenje ove kontradikcije je da sam Muhammed nije znao da porijeklo riječi koje je upotrijebio u Kur'anu nisu -Arapski. Nije bio svjestan da su neki od njih bili Perzijanci, Etiopljani, Berberi, Turci i Nabatejci, pa je tvrdio da je cijeli Kur'an objavljen na čistom arapskom jeziku !

 

Drugo proturječje 

U 3. dijelu, str. 83. u "Itqanu", Suyuti je odredio mnoge stranice pod naslovom "Što je pogrešno u kontradikciji u Kur'anu." Napominje da u Kur'anu postoji nešto na što je ibn 'Abbas zaustavio dajući bilo kakav odgovor. Neki mu je čovjek rekao da se u jednom ajetu u Kur'anu spominje da je dužina dana uskrsnuća hiljadu godina, a drugi ajet kaže da je to 50 tisuća godina (al-Sayda: 5 i al-Ma'arij: 4). Ibn 'Abbas je rekao, "Ovo su dva dana koja je Bog - neka je uzvišen - spomenuo u svojoj knjizi, a Bog najbolje zna." Ovo je iskreno priznanje ibn 'Abbasa bez ikakvog pokušaja opravdanja.

Kada su ibn Musayyiba, jednog od velikih ashaba, pitali o ova dva dana i zašto se međusobno proturječe, rekao je,

"Ibn 'Abbas je izbjegavao razgovarati o njima i upućeniji je od mene." Ipak, nalazimo neke suvremene učenjake koji nastoje opravdati ovu kontradikciju i tvrde da su upućeniji od ibn 'Abbasa! !

 

Treće proturječje 

U istom dijelu (str. 79), Suyuti kaže da Kur'an u poglavlju 6: 22-23 navodi da u sudnjem danu nevjernici pokušavaju od Boga sakriti nešto, dok u poglavlju 4:42 Kur ' kontradiktorno tome i ukazuje na to da oni ništa ne skrivaju od Boga. Sujuti pokušava opravdati ovu proturječnost rekavši da je ibn 'Abbas upitan o tome i on je odgovorio da to oni prikrivaju svojim jezicima, ali njihove ruke i njihovi udovi to priznaju. Ipak, pitanje je i dalje bez odgovora, jer ako njihove ruke to priznaju usprkos sebi, ne treba reći da nisu skrivale nijednu činjenicu od Boga jer su se pokušale sakriti, ali su ih ruke dale, kao ibn 'Abbas kaže.

 

Četvrta kontradikcija 

U poglavlju "al Waqiha" Kur'an govori o onima kojima je suđeno da uđu u raj. U stihovima 13 i 14 stoji da će većina biti iz naroda koji su došli prije Muhameda, a manjina iz naroda koji su vjerovali u Muhammeda. Ali u istom poglavlju (ajeti 39 i 40), kaže se da će većina biti od ljudi koji su također došli prije i poslije Muhammeda. To je proturječje u istom poglavlju. Ajet 14 kaže, "... nekoliko onih iz kasnijeg vremena ", ali u ajetu 40 Kur'an kaže upravo suprotno, "... mnoštvo onih iz kasnijeg vremena."

Pokušao sam ograničiti ovu raspravu citirajući interpretacije ovih stihova muslimanskih učenjaka, ali oni nikada nisu iznijeli nikakvo jasno opravdanje za ovo očito proturječje (pogledati komentar Baydawi, str. 710; Zamakh-Shari u svojoj knjizi Kash- Shaf, dio 4, str. 458; i Jalalan, str. 453). Svi oni samo kažu da "... tvorci su narodi od Adama do Muhameda, a oni koji kasne su ljudi Muhammeda." Tako, jednom Kur'an primjećuje: "Manjina od drugih", a zatim kaže "većina ili mnoštvo od drugih". Ovo je očigledna kontradikcija koju su primijetili mnogi i niko nije našao nikakvo pobijanje protiv nje među muslimanskim učenjacima.

 

Peto proturječje 

Što se tiče brakova, jasno je da Kur'an poziva na mogućnost vjenčanja četiri žene u isto vrijeme. U poglavlju 4: 3,

"Ali ako se bojite da se s njima nećete pošteno ophoditi , onda samo jedan." 

Ali u poglavlju 4: 129, čitamo,

"Nećete moći ravnopravno poslovati između svojih supruga koliko god to želite." 

U svojoj knjizi "The Itqan" Suyuti kaže,

"U prvom ajetu razumijemo da je poštenost moguća, dok u drugom shvaćamo da pravednost nije moguća" (Itqan, dio 3, stranica 85). 

Zapravo, s gledišta Kur'ana, kao i prema Muhammedu i ostatku muslimana, "pravednost je moguća" prakticirat će se dokazima da su se vjenčali (i još uvijek se vjenčaju) s četiri žene. To su činili čak i Muhammedovi drugovi i njegovi nasljednici. Stoga im se činilo da je "pravednost" moguća jer nije razumno da su svi oni, uključujući 'Omera, Alija, Osmana i Muhammeda kršili kur'ansko učenje.

Zašto onda Kur'an kaže u poglavlju 4: 129 da "pravednost" nije moguća ? Ovo je očigledna kontradikcija koju su muslimanski učenjaci, među njima i Sujuti, shvatili i shvatili. Kako bi riješio problem, Suyuti je tvrdio,

"Prvi je stih (značio) pravednost u pogledu ispunjavanja obećanja, dok je drugi stih povezan sa sklonošću srca i nije u mogućnosti da čovjek bude pošten u ovom pitanju." 

Jalalan (stranica 82) i Baydawi (stranica 130) slažu se s njim. Baydawi ponavlja istu izjavu i dodaje,

"Sam Muhammad bio je pošten prema svojim ženama po pitanju ljudskih prava, ali u naklonosti srca govorio je Bogu:" Oprostite mi zbog onoga nad čime nemam kontrolu. " 

Budući da je Muhammed, prema svim učenjacima, favorizirao A'ishu nad ostalima i nije gajio nikakvu sklonost prema Sawda bint Zamei. Zamakh-šari tvrdi Muhamedovo favoriziranje A'ishe i navodi da su neki ljudi drugi ajet protumačili tako da znači da u ljubavi ne možeš biti fer. Šeik Kaškak u svojoj knjizi "Mišljenja" (dio 5, stranica 52) naznačuje da je dopušteno favoriziranje! Ipak, Zamakh-shari daje još jedno značajno mišljenje kada izričito kaže u Kash-shafu (1. dio, stranice 568. i 69.),

"Bog vas je oslobodio (provođenja) potpune pravednosti prema onome što ste u stanju izvršiti, jer je prema ženama obvezno jednako postupati podjelom njihovih dijelova, troškova i zaloga i mnogih drugih stvari koje su teško nebrojene. To je nešto što je izvan (ljudska) sposobnost, čak i kad bi svi bili voljeni. Kakva bi bila situacija da je srce naklonjeno samo nekima od njih! " 

Tada je Zamakh-šari naznačio: "Drugi ajet koji je ukazivao da nećete moći biti fer" mogao bi značiti "biti fer u ljubavi" kao u onome što se dogodilo Muhammedu i A'ishi. Ipak, iz Zamakh-Sharijeve izjave razumijemo da "pravednost" nije moguća u podjeli dijelova, financijskoj potpori i obećanjima čak i ako su svi voljeni. Koliko bi bilo teže kad bi čovjekovo srce bilo naklonjeno nekima od njih više od drugih. Rekao je da je ono što je stvarno potrebno suzdržati se od potpune naklonosti prema jednoj ženi koja bi bila pogodna za zanemarivanje ostalih. Zamakh-Sharijevo tumačenje ovdje je u potpunosti u skladu s ostatkom ajeta.

Muslimanski su učenjaci kao primjer naveli Muhammeda i pitanje se zakompliciralo, jer što bi se dogodilo sa siromašnom ženom ako njezin muž svoju ljubav posveti drugoj ženi? Ona se ne može usprotiviti, jer je, na osnovu kur'anskog teksta i primjera koji je dao Muhammed, njezin muž nevin za bilo kakva nedjela. Kur'an tvrdi da se s emocionalne točke gledišta ne možete pravedno ponašati prema ženama, a sam Muhammad odbio je zahtjev svoje kćeri Fatime da se jednako ponaša prema svim svojim suprugama i da ne daruje Aishu, njegov omiljeni supružnik, više od ostalih. Svoje favoriziranje javno je izrazio nekoliko puta. Planirao se razvesti od Saude (jedne od njegovih drugih supruga). Neki su rekli da je to već učinio, a on ju je vratio na posao kad je pristala odreći se noći za A'ishu. Kakva šteta za muslimanke!

Zapadni orijentalisti također kažu da Kur'an proturječi sam sebi kad aludira na stvaranje zemlje i neba govoreći s jedne strane da je nebo stvoreno nakon zemlje (mnogo ajeta), a s druge strane, u jednom ajetu, kaže zemlja je stvorena nakon nebesa. Nismo to koristili, već smo pokušali i nastavljamo pokušavati citirati samo muslimanske učenjake poput Suyutija, Baydawija, Jalalana i Zamakh-Sharija, koji nastoje objasniti ove stihove kako bi negirali bilo kakvu kontradikciju protiv pravilne upotrebe jezika, poput kao što izgovaranje riječi "poslije" znači "prije". Ili, kao što čitamo u Suri 90: 1, rekli su da se Bog ne zaklinje u svetoj zemlji (to jest Meki), tada ga u Suri 95: 3 vidimo kako se zaklinje u Meki, svetoj zemlji. Evidentna je kontradikcija između ova dva stiha,ipak su Suyuti (zajedno s drugim učenjacima) poricali da postoji bilo kakvo proturječje jer je riječ 'ne' u 90. poglavlju suvišna. Nije namijenjen negiranju već potvrđivanju !! Suyuti je spomenuo ovo pitanje među mnogim drugima, pod naslovom "Što je pogrešno proturječno". Sažima mišljenja učenjaka kao odgovor na ovu kritiku rekavši:

"Narod nije odbacio ono što ste vi odbili jer Arapi mogu upotrijebiti" ne "u kontekstu svog razgovora i ukinuti njegovo značenje."

​