Kur'an najveća greška

Očuvanje ne podrazumijeva istinu

​

​

​

​

​

Očuvanje i istina

Često se dogodi moje pitanje "Kako znate da je Kur'an od Boga?" muslimani dočekuju s ovakvim odgovorom:

 

• Nije bilo namjere nepoštovanja, ali stvarno ne vidim kako možete tvrđe tvrditi da je Biblija Božja knjiga. ... S druge strane, nema rasprave i dvojbe da li je Kur'an koji danas imamo isti onaj koji je objavljen poslaniku Muhammedu (ili ako postoji, minimalan je). Cijela tradicija u kojoj je Kur'an sastavljen u odnosu na Bibliju učinila bi ga tačnijim povijesnim / vjerskim tekstom.

Ovo očito potpuno promašuje ocjenu i uopće ne odgovara na pitanje koje sam postavio. Zbunjuje sljedeća dva pitanja:

 

1. Da li je tekst Kur'ana tačno sačuvan?

2. Da li je Kur'an istina? Je li Kur'an od Boga?

A ta su dva pitanja logički neovisna. Odgovor na prvo pitanje neće mi ništa reći o odgovoru na drugo pitanje. Dopustite mi da to ilustriram na primjeru.

Postoji pokret koji poriče da se holokaust [ubojstvo 6 milijuna Židova u nacističkoj Njemačkoj] ikad dogodio. Ti ljudi pišu knjige i distribuiraju ih. Te su knjige dostupne u knjižnicama, na primjer u Kongresnoj knjižnici, Britanskoj knjižnici i drugim knjižnicama u kojima se čuvaju uglavnom sve knjige ikad objavljene.

Za 200 godina [ako do tada nije nastupio sudnji dan] ove će knjige i dalje biti iste. I dalje će biti točno sačuvani. No očito će njihov sadržaj biti jednako pogrešan kao i kad je prvi put napisan, a točno čuvanje više ga ne čini istinitim.

Ako Kur'an izvorno nije od Boga, tada sve najtočnije očuvanje neće ući u Božju riječ. To je bilo pitanje mog pitanja. Kako da znamo da je Kur'an uopće bio od Boga?

Pitanje očuvanja nikada neće odgovoriti na pitanje istine.

Da bismo proširili ilustraciju, pogledajmo uobičajeni postupak u vezi s većinom sveučilišnih udžbenika koji prolaze kroz nekoliko izdanja. Prvo izdanje možda još uvijek ima nekih netočnosti, ne bavi se iscrpno nekim temama koje bi trebalo uključiti. Ali to je uspješan udžbenik. Uskoro je potrebno ponovno ispis. Nema vremena za promjenu svega što bi se trebalo promijeniti. Ali autor se brine da se do sada otkriveni pogrešni otisci isprave. Za sljedeću nakladu prerađuje neke teme u kojima su pronađene netočnosti i ispravlja pogreške u sadržaju, kao i daljnje pogreške koje su mu ukazane. Za treći otisak izvršen je temeljiti remont, dodano je novo poglavlje o dosad izostavljenoj temi, ispravljeno je više netočnosti kao i više do danas prijavljenih pogrešnih otisaka.

U prvoj ilustraciji vidjeli smo da potpuno točno očuvanje ne podrazumijeva istinu. Na ovoj ilustraciji vidimo da promjena teksta zapravo može poboljšati istinu i učiniti nešto istinitim što je prije bilo pogrešno.

Oba primjera zajedno trebala bi potpuno razjasniti da pitanje očuvanja nikada neće dati odgovor na pitanje je li sadržaj knjige istinit.

Da dodamo posljednju misao, ako je knjiga na početku potpuno istinita, tada je kroz mnoge faze ručnog kopiranja došlo do neznatnih promjena jer je nemoguće ne pogriješiti prilikom ručnog kopiranja, ali osim ovih grešaka u pismu u osnovi je isto kao i original, tada će očito ova knjiga i dalje biti istinita.

Pitanja za očuvanje jesu važna, ali nikada neće odgovoriti na pitanje istine. I za Bibliju i za Kur'an možemo pokazati da postoje tekstualne varijacije koje dolaze s bilo kojom knjigom koja je stoljećima kopirana ručno. I za Bibliju i za Kur'an možemo pokazati da su oni danas u osnovi isti kao i u drugom, odnosno 8. stoljeću. Doista možemo imati povjerenja da oba teksta točno predstavljaju ono što je izvornik.

Stoga sada moramo postavljati pitanja o istinitosti i pouzdanosti sadržaja u vezi s Biblijom i Kur'anom.

 

Logične zablude muslimanske apologetike u
odgovoru na islam Početna stranica

​