Općenito razmišljanje

​

​

​

Je li Allah Bog Biblije?

U članku o islamskoj newsgrupi netko je napisao:

 

• ... Iz načina na koji su građeni dijelovi [u Kur'anu] jasno je da Bog koji objavljuje Svoju objavu proroku Mohammedu smatra sebe istim Bogom koji je objavio ove druge proroke. Prema tome, Allah Časnog Kur'ana je u stvari Bog Starog i Novog zavjeta.

  Sada, naravno, ako smatrate da je jedan ili drugi tekst lažan, tada se spominju dva odvojena boga, jedan lažni, jedan istiniti. Ali tekstualno, Časni Kur'an je izravno povezan (putem referenci na ljude i događaje) sa Starim i Novim zavjetom.

Čak i ako Kur'an nije od Boga, ne bih očekivao ništa drugo.

Dajem vam ilustraciju da pojasnim zašto.

Pretpostavimo da ste pročitali dva intervjua s važnom osobom [predsjednikom SAD-a ili onim koga volite zamisliti] u dvije različite novine.

Pažljivo ih pročitate i otkrijete da su jako kontradiktorni pa se počnete pitati mogu li te izjave doista doći iz istog izvora. Ali obojica tvrde da su imali razgovor s predsjednikom u Bijeloj kući i da im je upravo to predsjednik rekao. Ali uzete zajedno, jednostavno nemaju smisla.

Istražite i otkrijete da je jedan od njih doista imao intervju. No, drugom je novinaru odbijen intervju. Iz nekog razloga [pritisak novina: napišete li ovaj intervju ili ste otpušteni ili iz bilo kojeg drugog zamislivog razloga], ovaj intervju treba i dolazi do zaključka da već dovoljno zna o predsjedniku da bi ga mogao izmisliti.

Ali očito mora učiniti da to izgleda stvarno. Pa piše kao da je stvarno. Predsjednik će se osvrnuti na svoje ranije uspjehe, svoje ranije intervjue u kojima je rekao stvari kako bi naglasio da je održao svoja obećanja, itd., Baš kao što je to mogao biti pravi intervju.

To je tako vješto izvedeno, možda ne bi čovjek niti pronašao prijevaru da nije bilo pravog intervjua, a njih dvoje se toliko sukobljavaju da oboje ne mogu biti istina.

Očito i onaj stvarni i lažni pišu o ISTOM predsjedniku. Razlika nije tema, nije * navodni izvor * intervjua, razlika je u tome što je jedan * odobrio predsjednik, a drugi nije.

Da, Kur'an govori o istom Bogu. I očito su potrebne velike muke da se taj isti Bog vrati natrag na ono što bi mogao reći da je dao objavu. Svakako, obje knjige govore o istom Bogu, ali pitanje je jesu li obje iz istog izvora. Je li Bog o kojem oboje govore zapravo izvor obojice?

Pa, Kur'an i Biblija su u mnogočemu vrlo slični, baš kao što bi novinar kojem je odbijen intervju mogao iz ranijih izvora, dobrih istraživanja ili čak samo iz zdravog razuma izmisliti nešto što bi izgledalo prilično blizu pravog intervjua. Ali to ne ČINI stvarnim intervjuom.

Bog o kojem Kur'an govori isti je. A muslimani obožavaju ovog jedinog Boga Stvoritelja. Pitanje nije imaju li muslimani i kršćani istog Boga [ipak je samo jedan Stvoritelj], pitanje je je li njihova knjiga OD ovog Boga za kojeg tvrdi da je. Bez pitanja: Kur'an govori o Bogu, ali da li je OD Boga?

TEMA je ista, ali je li I IZVOR isti? Mnoga nerješiva ​​proturječja to bi porekla.

Novinar čak ni ne smije biti neiskren. Dopustite mi da malo promijenim priču kako bih je prilagodio situaciji kakva mislim da je mogla biti.

Pretpostavimo da je izvjestitelj želio intervju s predsjednikom, ali onda upozna nekoga tko tvrdi da je pomoćnik predsjednika. "Predsjednik trenutno nije dostupan, ali ja sam ovlašten dati vam sve potrebne informacije", kaže.

Dakle, našem je izvjestitelju drago što ne mora ići kući praznih ruku i intervjuirati pomoćnika koji je više nego voljan dati puno informacija i velik dio njih čak i bez da ih se traži.

Novinar je iskreno uvjeren da je čuo najautentičniji glas predsjednika koji mu je bio dostupan u ovom trenutku. Problem je, kako se kasnije saznaje, u tome što je osoba koja se predstavljala kao pomoćnica predsjednika bila prijevara. I sve što je novinar napisao napisao je on.

Izvjestitelj je bio iskren, ali izvor je bio lažan. I očito opet, izvor koji je lažan, ali koji se želi smatrati istinitim, pobrinut će se da stvari zvuče potpuno autentično. Ako bi tvrdio apsolutno nemoguće stvari, odmah bi bio otkriven.

Glavno pitanje je:

 

• Je li Kur'an OD Boga?

ili ekvivalentno

 

• Je li Muhammed prorok kojeg je poslao jedan jedini Bog?

Iako sam u ovom članku postavio pitanje "Ako ne od Boga, što je onda izvor?" ovo me ne zanima od velikog interesa. Ako uspijem utvrditi da nije od Boga, jako me briga kojom dinamikom i sredstvima je zapravo postojala. Ostale ljudske informacije? Misli iz Muhamedove podsvijesti? Demonski utjecaji? Mješavina to troje? Još jedan izvor? To je sve prilično nevažno. Ako to nije Bog, onda ne vjerujem i ne zanima me puno što je drugo.

Ovo objavljivanje trebalo je samo kako bi se jasno vidjelo da Bog Kur'ana i Biblije može biti isti i očito je da je isti, ali ipak može biti istina da je jedno istinsko otkrivenje, a drugo nije.

Muslimani će očito postaviti isto pitanje o Bibliji. Muslimani ne vjeruju da je to od Boga u točno onom obliku kakav je danas [u tome je korupcija]. Mnogi muslimani čak vjeruju da mnoge biblijske knjige uopće nisu tamo pripadale. Dakle, vaša optužba je ista kao i moje prethodno objašnjenje. Priznali biste da Biblija govori o istom Bogu kao i Kur'an, ali da Bog nije izvor Biblije i stoga mora imati neki drugi izvor.

S obzirom da je ovaj scenarij vaša optužba, nadam se da se čitatelj muslimani neće previše uvrijediti kad kršćani imaju slična razmišljanja o Kur'anu. Zapravo, nema druge alternative. Čak i ako to ne govorimo cijelo vrijeme, posljedica može biti samo: Ako nije od Boga, onda je to neka vrsta (pametne) prijevare i mora imati drugi izvor, dobronamjerni, subjektivno iskren možda, ali izvor je nešto drugo i prilično je nevažno što je točno.

Da se vratim na izvorno pitanje: vjerujem da oni koji kažu Biblija i Kur'an govore o drugom Bogu, brkaju "temu" i "izvor" ili "temu" i "sadržaj". Budući da je sadržaj (opis) različit, moglo bi se reći da je to drugačije razumijevanje Boga. To donekle opravdava tvrdnju da je to "drugačiji Bog".

Čuvši drugačiji opis Boga od strane kršćana i muslimana, neki dolaze do zaključka da morate govoriti o različitim entitetima i to je razumljivo. Drugi dolaze do zaključka da je entitet isti [jer postoji samo jedan Bog Stvoritelj - i obojica se slažu da postoji samo jedan i stoga govore o istom], ali zbog razlika jedan od njih mora imati lažne podatke . Barem NEKE lažne informacije iako je velik dio istih i vjerojatno istinitih podataka.

Ako kažem "Ova kuća je posvuda obojena crveno", a drugi kaže "Ova kuća je posvuda obojena u zeleno", postoje dvije mogućnosti: Ili govorimo o dvije različite kuće [dva različita boga] ili doista ukazujemo na ista kuća [bog], ali jedan od nas daje pogrešne informacije.

Ali budući da nam * sve što znamo o Bogu * dolazi putem neke vrste "informacija" [pisanih ili usmenih], ako su informacije različite, naše (razumijevanje) Boga je drugačije. Mi se klanjamo Bogu prema onome što razumijemo o njemu. Subjektivno različita shvaćanja različiti su bogovi. Ako čujem za crvenu kuću, mašta mi dopušta da "vidim" crvenu kuću. Ako čujem za zelenu kuću, u mislima "vidim" zelenu kuću neovisnu od stvarne boje kuće. Kuće koje "vidim" [na koje mislim] zapravo su različite. Tako različite informacije o Bogu stvaraju u našem umu drugačije "bogove" i mi se Bogu klanjamo u skladu s "bogom" za kojeg znamo. U tom su smislu naši bogovi različiti. [U tom smislu, "zamišljeni bogovi" muslimana između sebe i "zamišljeni bogovi "kršćana među sobom su različiti jer svi imaju nekako drugačije razumijevanje Boga.]

Nadam se da će ove tvrdnje pomoći nekima od vas da organizirate svoje mišljenje o ovom prilično važnom pitanju [s kojim se i ja već dugo borim]. Povratne informacije su dobrodošle.

 

Očito sljedeći korak mora biti istraga dvaju "intervjua" ili "otkrića" kako bi se utvrdilo je li ih doista obavijestio točan izvor ili postoje dokazi zašto jedan od njih nije od istinskog Boga od kojeg se pretvara da potječe .

Sljedeće poveznice trebale bi biti korisne u ovoj potrazi za istinom:

• Allah: Je li on Bog?

• Tko je Bog?

   

  Još jedna ilustracija mogla bi još jasnije objasniti različite načine na koje ljudi gledaju na ovo pitanje. Razmislite o različitim umjetnicima koji slikaju portret iste osobe. Neki su umjetnici realisti koji detaljno slikaju sve detalje vanjskog izgleda, drugi bi možda mogao biti prisan prijatelj osobe koju portretira i iskoristit će svoje znanje o liku svog prijatelja kako bi naslikao sliku koja je doista istinit prikaz, ali nadahnutiji unutarnjom stvarnošću nego pedantnim fizičkim detaljima. Treći je apstraktni slikar i uopće ne poznaje čovjeka koji bi mogao staviti na ovu sliku više o vlastitim osjećajima i dojmovima u vezi s tom osobom, nego o tome što ta osoba zapravo jest.

  Biblija govori o Isusu kao o Božjem autoportretu koji nam je dan:

   

  • Tko je vidio mene, vidio je Oca. (Ivan 14,9)

    Tko je, budući da je u samoj Božjoj prirodi, ... stvoren u ljudskoj sličnosti. (Filipljanima 2: 6-7)

    On je slika nevidljivog Boga, ... (Kološanima 1:15)

    Sin je sjaj Božje slave i točan prikaz njegova bića, ... (Hebrejima 1,3)

  Biblijske su knjige tada "naslikane slike" Boga, Isusa, proroka, ... ljudi poput drugog slikara koji slika prijatelja. Njihovo duboko iskustvo i znanje vođeno Svetim Božjim Duhom daje točnu sliku istinskog lika. Na primjer, u evanđeljima saznajemo mnogo o Kristovom liku, ali ne postoji niti jedan njegov fizički opis.

  Moj je dojam da je Kur'an slika Boga poput portreta koji je napravio apstraktni slikar, osoba koja Boga zapravo nije poznavala izbliza, ali u ovu sliku stavlja mnogo onoga što misli da bi Bog trebao biti. Budući da su naš ljudski razum i filozofske misli o Bogu u mnogočemu relativno slični, ova će se slika svidjeti mnogim ljudima koji prepoznaju vlastite misli o Bogu na ovom portretu. Ali ne znači dakle da je istina. To bi samo značilo da mnogi ljudi slično razmišljaju o Bogu i vole ga gledati na isti način.

  A možda je apstraktni slikar vidio staru sliku osobe koja je na mnogim mjestima oštećena, imao je istinite tragove, ali velike dijelove morao je ispuniti vlastitom maštom.

  Slično tome, Muhammad nije bio u stanju čitati ranije spise za sebe, ali je od Židova i kršćana čuo dobar broj priča. Stoga je imao neko sjećanje na istinsku sliku, koristio se tim sjećanjima i sam je dobavljao ostale dijelove koji su mu nedostajali i koji mu nisu bili dostupni. Ova vijest objašnjava dobar broj sličnosti na površini, ali temeljne razlike proizlaze iz nepoznavanja ovog Boga iz osobnih odnosa kao što su to činili biblijski pisci.

  Kad razmišljamo o tome kako bi nešto ili netko trebao izgledati (na primjer, kad čitamo beletristiku bez slika), naša slika o njima najčešće se temelji na našim prethodnim životnim iskustvima i može izgledati vrlo različito od slike koju drugi ljudi imaju kad čitaju ovu istu sliku knjiga i posebno različita od slike koju je autor knjige imao na umu prilikom pisanja. I to vrijedi za biografije i povijesne knjige jednako kao i za beletristiku.

  U tom smislu, iako gornji slikar namjerava naslikati stvarnu osobu, budući da to čini bez istinskog znanja o toj osobi, naslikat će nešto što on zamišlja i o toj mašti govori sredina u kojoj je odrastao i svjetonazor koji ga je učinio osobom kakva on jest.

  Mislim da je ovo ilustracija je ispravan razumjeti položaj dr Morey i drugima koji pišu knjige kao što su „Allahu Mjesec boga” ( *). Oni traže u Muhammedovom društvu tragove o svojim slikama i razumijevanju Boga i tada će (u nedostatku istinskog znanja) to biti izvor za Muhammedovo učenje o Bogu. S obzirom na vrlo idolopokloničko podrijetlo Arabije u vrijeme Muhammeda, pa obrazloženje ide, Muhammed shvaća da više bogova ne može biti istina, ali svejedno u svom pokušaju da se riješi svih manjih bogova / idola slika koju Muhammad slika ( samo) Bog je informiran svojim odgojem, uključujući razumijevanje bogova na koje je njegovo društvo naviklo, posebno najvišeg od ovih idola, boga mjeseca. Doktor Morey vidi Muhameda da uzima najvišeg od tih bogova i proglašava ga jedinim i uništava manje, ali zadržava mnoge karakteristike ovog najvišeg idola.

  Mogu razumjeti pristup, ali mislim da nije od velike pomoći u dijalogu i raspravama s muslimanima. Očito nije da muslimani vjeruju. Ali ne kaže da muslimani u to vjeruju. Tvrdi da je to izvor, ali muslimani to ne shvaćaju.

  Zapravo, muslimani čine potpuno isto, kada tvrde da je izvor doktrina poput "utjelovljenja", Isus "Božji sin", "Trojstvo" itd. Sve poganske koncepcije unesene u crkvu kad se kršćanstvo proširilo iz Židovi poganima. Muslimani optužuju kršćane da su prihvatili poganske pojmove i da su ih "pokrstili" baš kao što dr. Morey i drugi tvrde da je Muhammad u svoj lik monoteizma unio lik arapskog boga mjeseca.

  Koliko god smatrao da ovaj pristup nije koristan za dijalog ili čak raspravu, ne vidim kako muslimani imaju pravo biti ogorčeni dok čine istu stvar kada gledaju kršćansko razumijevanje Boga.

  Navedeno je očito moje kršćansko razumijevanje kada gledam situaciju. Musliman bi mogao uzeti ovu analogiju i reći da Muhammed uopće nije slikao, ali da mu je uručena fotografija koja točno predstavlja nebeski original.

  Tada bih opet mogao prihvatiti da se očuvanje Kur'ana s velikim detaljima može usporediti s fotografijom, ali to je fotografija gornje apstraktne slike, točan prikaz slike koja se u početku nije temeljila na stvarnosti mjesto.

  Svakako će vrlo pažljivo kopirano ručno kopiranje stvarne slike biti bliže istini od točne fotografije slike koja nikada nije bila istinita. I može se pokazati da i Kur'an i Biblija imaju svoje tekstualne inačice, ne postoji cjelovito očuvanje s obje strane, ali su obje vrlo dobro očuvane i možemo biti sigurni da je tekst koji danas imamo u osnovi identičan izvornim rukopisima .

  Činjenica da očuvanje ne govori ništa o istini i da postoje knjige lažnog sadržaja koje su pedantno sačuvane, a također i saznanje da se i Biblija i Kur'an mogu pokazati dobro očuvanima, vraća se opet na najvažnije pitanje:

  Kako znamo da je knjiga u koju vjerujete (Kur'an ili Biblija) izvorno od Boga i predstavlja pravu sliku?

   

  Odgovaranje na početnoj stranici islama

​

​