Kur'an najveća greška

            Ono što je Origen otkrio tijekom ranih 200-ih bio je kanon Novog zavjeta koji je već postajao fiksan.   Kasnije su različite crkve formalno odobrile svoje službene kanone.   Origen je otkrio da su svi oni sadržavali četiri evanđelja i Pavlova pisma. 

 

 

            "Biblijski rječnik tumača", nastavlja se na stranici 530:

 

            "U drugoj polovici četvrtog stoljeća (350 - 400) određeni broj biskupa u različitim regijama grčke crkve premješten je da izdaju formalne popise kanonskih knjiga za vodstvo svog naroda.   Kiril Jeruzalemski navodi dvadeset i šest naših dvadeset i sedam, isključujući Otkrivenje; njegov suvremeni Epifanije iz Konstancije na Cipru uključuje ga s onim drugim.   Grgur Nazijanski daje isti popis kao i Ćiril.   U svom trideset i devetom festalnom pismu, napisanom 367., veliki Atanasije Aleksandrijski daje popis "knjige koje su kanonizirane i predane nam i za koje se vjeruje da su božanske"; u tome, nakon knjiga SZ-a, bez oklijevanja navodi dvadeset i sedam knjiga našeg vlastitog kanona Novog zavjeta.  Svi oni spominju svih sedam katoličkih pisama obično kao formalno konstituiranu skupinu; razlikuju se samo u pogledu prihvaćanja Otkrivenja.   ... Stoga je na kraju četvrtog stoljeća znatan dio grčke crkve priznao kanon od samo dvadeset i dvije knjige.   Međutim, dio apostolskih konstitucija objavljen u Siriji ca. 400, navodi svih 27 knjiga osim Otkrivenja i dodaje im 1 i 2 Klementa. "

 

KRAJ CITATA

 

            Gore navedeni odlomak govori da su osnovni kanon u grčkom svijetu činila četiri evanđelja, Djela apostolska i Pavlova pisma.   Postojale su neke razlike u vezi sa 6 katoličkih slova i Otkrivenja.   To je učinjeno prije 400. godine nove ere.   Do 400. godine uspostavljen je kanon od 27.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

            Sličnu situaciju nalazimo u istočnosirijskim crkvama.

 

 

            Bruce Metzger piše u "Kanonu Novoga zavjeta, njegovom podrijetlu, razvoju i značaju", stranice 113, 114:

 

            "Prema ranim predajama i legendama utjelovljenim u" Addai doktrini (400. g.), Najraniji Novi zavjet sirske crkve koja se govorila sastojao se od Evanđelja, Pavlovih poslanica i Knjige Djela apostolskih. "

 

            Metzger primjećuje da je "Evanđelje" o kojem se ovdje govori Diatesseron.

 

            Kasnije Metzger na stranicama 209. piše da je kanon uspostavljen na Istoku do 367. godine.

 

 

            Bruce na stranici 215 piše:

 

            "Najraniji Novi zavjet u sirijskim crkvama sastojao se od četiri evanđelja (bilo Diatesseron ili odvojena evanđelja), Djela apostolska i Pavlove poslanice (očito uključujući Pastoralne poslanice i Hebreje).   Od ranog dijela petog stoljeća [ranih 400-ih ] uobičajena sirijska verzija, Peshitta, uključivala je i tri glavne katoličke poslanice. "

 

 

  „Tumača Rječnik Biblije”, nastavlja se na stranici 531:

 

            "Povijest kanona u crkvama koje govore sirijskim jezikom ostaje nejasna do početka petog stoljeća i stvaranja Peshitte.   Do tog vremena koristili su Tatianov Diatesseron gotovo isključivo umjesto četiri evanđeoske zbirke koje su tako rano postale dominantne u grčkoj i latinskoj crkvi, starosirijska verzija četiri evanđelja, nastala krajem drugog stoljeća, preživjela je u dva MSS-a, ali nema traga o njegovoj uporabi od strane sirijskih crkvenjaka.

            Nije poznato kada su knjiga Djela apostolska i pavlinska pisma prvi put prevedeni na sirijski jezik, ali to je morao učiniti prije kraja trećeg stoljeća, a možda je to učinio i Tatian krajem kasnog drugog stoljeća.   U svakom slučaju, jasno je da se u četvrtom stoljeću sirijski kanon sastojao od Diatesserona, Djela i pavlinskih slova.   Zanimljiva je karakteristika da se u Siriji pavlinska zbirka povećala na petnaest slova uključivanjem lažne Treće poslanice Korinćanima, koja postoji samo u armenskoj, koptskoj i latinskoj verziji.   Ovaj kanon od sedamnaest knjiga koriste Ephraem, veliki učenjak crkve u Edesi i njegovi suvremeni Afraates; i daje se kao mjerodavan u Doktrini o Addaiju, dokumentu sastavljenom oko 370 u Edesi.  Međutim, sirijski popis od oko 400 stavlja četiri evanđelja umjesto Diatesserona i izostavlja III Korinćanima; ovo se može uzeti kao pokazatelj da su sirijske crkve sada krenule prema suglasnosti sa svojim grčkim susjedima, vjerojatno pod utjecajem škole u Antiohiji.

 

            Peshitta, daleko najtrajnija i najutjecajnija od orijentalnih verzija, napravljena je pod upravom biskupa Rabbule iz Edese u prvoj četvrtini petog stoljeća (425).   Usvojila je antiohijski kanon:   četiri „odvojena“ evanđelja, Djela apostolska, četrnaest pavlinskih slova i tri katolička pisma - Jakov, 1. Petrovo i 1. Ivan.   Sirijski episkopat je sada učinio odlučan i uspješan napor da okonča upotrebu Diatessarona.   Samo je Teodoret Kirski sakupio i uništio više od dvjesto primjeraka Diatessarona u crkvama pod njegovom vlašću i zamijenio ih s četiri evanđelja Peshitte.  Diatessaron je toliko temeljito suzbijen da nije pronađena nijedna njegova kopija, osim jednog lista velluma koji sadrži njegov fragment na grčkom.

 

            Kristološki prijepori iz petog stoljeća uništili su jedinstvo sirijske crkve i odvojili je od katoličke crkve Zapada.   Od Edese prema istoku kroz Mezopotamiju i Perziju postala je nestorijanska; u W. dijelovima Sirije postao je monofizit.   Nestorijanske crkve nastavile su se pridržavati izvornog kanona Peshitta, koji je bio baza i najstarijih perzijskih i arapskih verzija.   Za monofizite revizija Peshitte pripremljena je 508. godine na inzistiranje biskupa zvanog Filoxenus.   Ovo se djelo temeljilo na dobrom grčkom MSS-u i uključivalo je sedam katoličkih slova i Otkrivenje.  Tako su sirijski monofiziti ili jakobiti, kako ih nazivaju, usvojili kanon koji se utvrdio na Zapadu.  616. godine filoksensko izdanje je dalje revidirao Thomas od Harkela, koji je zadržao isti kanon.   Ali ove revizije nikada nisu dostigle autoritet Peshitte, a sirijske su se crkve općenito čvrsto držale kraćeg kanona od dvadeset i dvije knjige, nedostajući četiri mala katolička slova i Otkrivenje.

 

            Osim povremenih neobičnosti, u kanonu se nisu dogodila daljnja događanja.   Etiopska crkva dodala je osam utvrđenih utvrđenih dvadeset sedam - zbirku dekreta nazvanu Sinodus, i niz "Klementina". 

 

KRAJ CITATA

 

 

            Ono što gore navodi je da su u cijeloj Crkvi u svijetu, na Istoku i na Zapadu priznati kanonici sadržavali četiri evanđelja, Djela apostolska, četiri velika katolička slova, Hebrejima   i pavlinska slova.   Sve se to dogodilo 425. godine nove ere.   To prethodi Muhammedovom djelu za gotovo 200 godina.   Muhammad je rođen 570. godine i počeo je propovijedati svoju religiju oko 610. godine

 

 

NAPOMENA:   o Diatessaronu:   Bruce Metzger piše u "Kanonu Novog zavjeta, njegovom podrijetlu, razvoju i značaju", stranice 115, 116

 

            "Diatessaron pruža dokaz da su sva četiri Evanđelja smatrana mjerodavnima, inače je malo vjerojatno da bi se Tatian usudio kombinirati ih u jedan evanđeoski izvještaj.   U vrijeme kada su se mnoga evanđelja natjecala za pažnju, sigurno je da je Tatian odabrao upravo ovo četvero - niti prisutnost povremene izvankanonske fraze ili klauzule u tkivu Diatessarona ne neutralizira ovo razmatranje. "

 

 

NAPOMENA:    na Peshitti:   Metzger piše (op cite) stranica 219:

 

            "Početkom petog stoljeća [400], ako ne i malo ranije, formiran je oblik biblije sirijske crkve, takozvana Peshitta.   To za Novi zavjet predstavlja prilagodbu kanona Sirijaca s tim od Grka.   Treća Korinćanima je odbijen, a pored su uključeni u četrnaest Pavlove poslanice (uključujući Hebrejima, nakon Filemonu), tri više katoličke poslanice (Jakovljeva, 1 Petrova, 1 Ivan).   četiri kraći Katolička poslanice i Apokalipsa [Otkrivenja] je odsutna u sirijskoj verziji Peshitta, pa je sirijski kanon Novog zavjeta sadržavao samo 22 spisa. "

 

 

Također

 

NAPOMENA o Peshitti:

 

            Yusef Ali, prevoditelj i komentator Kur'ana, piše:

 

            "Vjerojatno je Peshitta verzija (ili njen arapski oblik) koju su kršćani u Arabiji koristili u doba proroka.   Konačni oblik novozavjetnog kanona za Zapad utvrđen je u četvrtom stoljeću nove ere ( recimo, oko 367. g.) od Atanazija i Nicejskog vjeroispovijesti. "

 

 

 

POVIJESNI ZAKLJUČAK

 

            Otprilike 400. godine nove ere, kantoni Pisma bili su slični u cijelom kršćanskom svijetu.   Većina crkava imala je 27 knjiga u svom Novom zavjetu.   Nekolicina ih je imala manje od 27, nekolicina ih je imala više.   Međutim, svi su sadržavali četiri Evanđelja, Djela apostolska i Pavlova pisma.   To je otprilike 200 godina prije rođenja Muhammeda.

 

            Dakle, iako u Meki ili u okolnim područjima nije bilo većeg središta kršćanstva, tamo je bila kršćanska prisutnost.   Ti su kršćani posjedovali Sveto pismo s kojim je Muhamed bio upoznat.   A Sveto pismo koje su imali kršćani bilo je isto kao i kršćani na sjeveru, jugu, istoku ili zapadu.   I to su ista Pisma koja imamo i danas.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

B.       POVIJESNE INFORMACIJE O DOSTUPNOSTI PISMA NA ARAPSKOM POLUOTOKU

 

GEOGRAFSKA ANALIZA

 

 

OPĆENITO

 

            Prema hadisu postojali su stvarni arapski prijevodi Novog zavjeta koji su prevedeni u vrijeme Muhammeda:

 

Iz Buharija:   4.605:

 

Prenesena Aiša:   Poslanik se vratio Hatidži dok mu je srce ubrzano kucalo. Odvela ga je do Waraqe bin Naufala koji je bio kršćanin i obratio se čitajući Evanđelja na arapskom jeziku Waraqa je pitao (Poslanika),

 

 

 

Iz Buharija:   6.478:

 

Prepričana Aiša:   (Poslanikova supruga) Početak (Božanskog nadahnuća) Allahovog Poslanika bio je u obliku pravih snova u snu, jer on nikada nije sanjao, ali ispalo je da je istinit i jasan kao svijetli danje svjetlo ...... Hatidža ga je zatim odvela do Waraqa bin Naufila, sina Hatidžinog ujaka po ocu. Waraqa je u predislamsko doba prešao na kršćanstvo i koristio je pisanje arapskog jezika i pisanje Evanđelja na arapskom jeziku onoliko koliko mu je Allah želio da napiše.

 

 

Muhammed je bio vjenčan s Hatidžom petnaest godina prije Muhammedove

smrt.   Stoga je imao puno prilika posjetiti Waraqu (sa Hatidžom ili bez nje) radi vjerske rasprave.

 

 

            Richard Bell piše u "Poreklo islama u njegovom kršćanskom okruženju", [13], stranica 17:

 

            "Ovaj utjecaj kršćanstva na Arabiju dolazio je uglavnom iz tri središta, naime iz Sirije na sjeverozapadu, Mezopotamije na sjeveroistoku i Abesinije na zapadu ..."

 

 

P. Hitti piše u "Stvaratelji arapske povijesti", [14] stranica 6:

 

            "i spoznaja da su kršćani i Židovi koje je [Muhammad] upoznao imali" knjigu "i bili su napredniji, visoko razvijeni od svog naroda.   Arabiju su tada prstenovirale kršćanske zemlje.   Kršćani koje je upoznao zacijelo su bili Sirijci, Kopti, Abesinci, pa čak i kristijanizirani Arapi na granicama Sirije i Iraka.   Došli su kao trgovci, robovi ili posjetitelji.   Židovi su sigurno bili domaći Medinezi i Jamanci ili strani trgovci i robovi. "

 

 

 

            Jedan muslimanski književnik, Nabîh Aqel, u "Tarîkh al-'Arab al-Qadîm", [15] 1983. (treće izdanje), Dâr al-Fikr, Beirut, str. 305, detaljno su opisane neke kršćanske aktivnosti u hidžazu:

 

"Velika razlika između kršćanstva i judaizma je u tome što kršćanstvo, za razliku od judaizma, nije imalo nikakvih osnova u hidžazu, kršćanstvo je bilo vanjski izvor prosvjetljenja koji je odjeknuo u hidžazu bilo misionarskim aktivnostima iz Etiopije, Sirije i Iraka ili iz kršćanskih središta Alheere; al-Kubra [red Hind al-Kubra] - Um Amro al-Mundhir [red Um Ammro] - Dair Hind al-Sugra [red Hind al-Sugra]) ili iz neke raštrkane crkve u Bahreinu , al-Yamamah i Jemen. "

 

 

            Aqel navodi kako su kršćanski misionari prošli Hidžaz, propovijedajući Krista.   Svakako, sa sobom bi ponijeli svoje Biblije.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

U MUHAMMADOVOM DOMU GRADU MECCI

 

            Meka je bila trgovačko središte.   Kamp-kućice iz raznih dijelova svijeta išle bi tamo obavljati trgovinu.   Kaba je također bio poznati poganski hram.   Ljudi iz različitih religija putovali bi tamo iz vjerskih razloga poput hodočašća.   Slijedom toga, u Meki je za vrijeme Muhammeda bilo zastupljenosti i znanja iz različitih religija.

 

 

 

JS Trimingham u "Kršćanstvu među Arapima u predislamsko doba", [16] napisao je na stranici 268:

 

"Mekanci su bili u kontaktu sa sirijskim kršćanima kroz komercijalne odnose, kao i s difuznim svjedočenjem redovnika."

 

I na stranici 270:   "Prisutnost kršćana u Meki je bolje potvrditi, ali odnosi se uglavnom na nemekance.   Kršćanski arapski trgovci su djelovali u Meki zajedno s Mekancima i prisustvovali povremenim sajmovima.   Banyu Ghassan je bio zastupljen i imao je sjedište u susjedstvu Kabe, privilegiju dodijeljenu zbog toga što su hulafa ili su pripadnici Qurashi klana Banu Asad.   Kršćani iz Hire, kao i Sirije, često su posjećivali to mjesto.   Dok su kršćanska arapska plemena na poluotoku održavala predstavnike, poput Banu Idžl iz Jamajme i Hire, čiji je predstavnik Furat ibn Hayyan bio halif qurajhshi klana Sahma.

 

... među robovima mekanske trgovačke klase bilo je kršćana.   To su sigurno bili Sirijci, budući da su oni koji su prevoženi preko Crvenog mora bili pogani Kušiti ili Bantu, za kršćanske Axumite vladajuća klasa teško bi porobila vlastiti narod.   Među robovima iz Sirije koje je spomenuo Ibn Ishaq bio je i Zaid ibn Haritha, oslobođenik i spomenuti i usvojeni Muhammedov sin.   Robovi bi prirodno zadržali svoju privrženost kršćanstvu jer su bili isključeni iz kultova vladajuće klase. "

 

KRAJ CITATA

 

NAPOMENA   Zaid je bio Muhammedov usvojeni sin, i kao što je Trimingham izjavio, robovi su zadržali privrženost svojoj vjeri.   Možda je Muhammed kršćanski materijal naučio i od Zaida - njegovog usvojenog sina koji je živio s njim.

 

 

            Na stranici 84 Ibn Ishaka čitamo da je prije Muhammedovog samoproglašenja proroštva Kabu trebalo obnoviti i:

 

"Dogodilo se da je u Meki bio Kopt koji je bio stolar ...."

 

            Dakle, i prije Muhamedovog uspona na vlast, u Meki je bilo kršćansko prisustvo.

 

 

            Na stranici 86 čitamo da je u Kabi zapravo postojao biblijski citat ....

 

"Layth Abu Sulaym tvrdio je da su pronašli kamen u Kabi četrdeset godina prije poslanikove misije, ako je istina ono što kažu, koji sadrži natpis" Tko sije dobro, požnjet će radost; tko sije zlo, požnjet će tugu; možeš li činiti zlo i biti nagrađen dobrom?   Ne, kao što se grožđe ne može sakupljati s trnja "

 

            Ovdje čak imamo zapis citata iz Evanđelja (Matej 7:16) ispisanog na kamenu u Kabi!

 

 

 

            Također smo pročitali o Židovu koji živi u Meki u Ibn Sa'da, svezak 1, stranica 186:

 

            "Židov je boravio u Meki i prodavao robu ..."

 

            Stoga je bilo prisutno kršćana i židova u Meki gdje je Muhammed odrastao i živio veći dio svog života.   Kršćanin je bio Kopt.

 

 

 

            Kad bi se Muhammed susreo s Koptskim spisima, susreo bi se s onim što mi danas u osnovi imamo.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

SJEVERNO MUHAMMADA

 

            Sjeverno od Muhameda ležala je Sirija.    Te su države na jugu graničile i s manjim arapskim državama plemena Ghassan i Hira. Bernard Lewis piše u "Arapi u povijesti, [17] stranica 32:    

 

            "Dvije države Ghassan i Hira bile su kršćanske, bivša monofizitka, a druga nestorijanska.   Obje su imale tinkturu aramejske i helenističke kulture .... Ghassanidi su boravili u susjedstvu rijeke Yarmuk i bili su prepoznati, a ne Bizant .... Iako je bila vazal Perzijanaca, ona (država Hira) crpila je svoju kulturu uglavnom sa Zapada, iz kršćanske i helenističke civilizacije Sirije.   U početku je bila poganska, preobraćena u nestorijansko kršćanstvo dovedeno od zarobljenika. "

 

 

            Bell na stranicama 18, 19 piše:

 

            "U granicama Rimskog carstva u Siriji možemo pretpostaviti da je tijekom četvrtog, petog i šestog stoljeća kršćanstvo postalo prilično općenito i moralo se proširiti na više ili manje naseljene Arape koji su živjeli pod zaštitom Rimska moć.   ...   Na sve ove načine, iz naseljene zemlje Sirije, koja je postajala sve kršćanskijom, znanje kršćanstva moralo je neprestano prodirati u stanovnike pustinje. "

 

 

            Iz Ibn Ishaka, stranica 79, - 81 čitamo da je Muhammed dok je bio dječak putovao sa svojim ujakom Abu Talibom u Siriju kao dio karavane

 

".....   Kad je karavana stigla do Busre u Siriji, tamo je u svojoj ćeliji bio redovnik po imenu Bahira, koji je bio dobro upućen u znanje kršćana .... Tamo je on (Bahira) stekao svoje znanje od knjiga koja je bila u ćeliji, kako tvrde, prenosila se s koljena na koljeno.

 

 

Iz navedenog vidimo dvije stvari:

 

1)   Muhammed je razgovarao s kršćaninom koji je sa sobom imao kršćanske knjige.   Naravno da je mogao naučiti kršćanska učenja od Bahire.

 

2)   Iako ove knjige nisu bile u hidžazu, ljudi karavana imali su priliku učiti o kršćanstvu od kršćana u Siriji.   I oni bi svoje znanje širili još u Meki.

 

 

            U Muhammedovo vrijeme sirijska crkva koristila je Peshittu jer je Diatesseron bio uništen i uklonjen iz upotrebe.

 

 

 

            Slijedom toga, da se Muhammed susreo sa spisima iz sirijske crkve, susreo bi se s onim što mi danas u osnovi imamo. 

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

SJEVEROISTOK MUHAMMADA

 

            Na sjeveroistoku je bila Mezopotamija i Perzija.   Perzija uglavnom nije bila kršćanska, ali postojale su kršćanske zajednice koje su živjele pod perzijskom vlašću.    U Mezopotamiji je postojala jaka kršćanska crkva.

 

            Bell na stranici 24 piše:

 

            "Možemo li sa sigurnošću reći da je na kraju trećeg stoljeća u Edesi postojala procvjetala Crkva i da je kršćanstvo već prešlo Tigris."

 

            Kao što je već pokazano, kanon koji su koristili izdanaci crkava u Mezopotamiji i Perziji bio je ekvivalentan onome što je koristila sirijska crkva.

 

 

            Kad bi se Muhammed susreo sa spisima perzijskih crkava, susreo bi se s onim što mi danas u osnovi imamo.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

JUG MUHAMMADA

 

            Iz "Života Muhammeda", stranica 14 - 18, ispričana je priča kako je kršćanstvo počelo u Najranu.   Najran je udaljen oko 350 milja jugoistočno od Meke.   Priča opisuje kako je kršćanin propovijedao u Najranu, liječio bolesnike i činio čuda.   Cijeli je grad prešao na kršćanstvo ...

 

"Ljudi iz Najrana prihvatili su vjeru Abdullah al Thamir prema Evanđelju i zakonu koji je donio Isa b. Maryam."

 

 

            Kasnije, priča kaže da je oko 20 000 najranjskih kršćana ubio kralj koji je želio da postanu Židovi.

 

            Na stranicama 270, 271 Ibn Ishaka, kršćani iz Nadrana posjećuju Muhammeda.   Ibn Ishak primjećuje da su bili povezani s kršćanima Bizanta:

 

"Poslanica kršćana iz Najrana došla je do apostola.   Bilo je šezdeset jahača, njih četrnaest od njihovih plemića od kojih su trojica kontrolirala poslove .....

Abu Haritha zauzeo je među njima počasno mjesto i bio je sjajan student, tako da je izvrsno poznavao njihovu religiju, a kršćanski su ga kraljevi Bizanta počastili i platili mu subvenciju i dali mu sluge, sagradili crkve za njega i iskazao mu čast zbog njegovog znanja i revnosti za njihovu religiju. "......

 

 

            Ovdje je relevantno da je na saudijskom poluotoku južno od Meke postojao kršćanski grad i da su bili povezani s Bizantincima.   Svakako bi došlo do kulturne razmjene između gradova, jer je Meka bila središte trgovine i religija, a mnogi su ljudi putovali odatle i odatle.   Bizantinci su u prvom redu bili Grci.   Stoga je logično vjerovati da su koristili grčki kanon Svetog pisma.   To znači da su koristili ono što mi danas imamo kao svoju Bibliju.

 

 

 

            Kad bi se Muhammed susreo s Najranovim spisima ili s Bizantskim spisima, u osnovi bi se susreo s onim što imamo danas.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

ZAPAD MUHAMMADA

 

            Na zapadu je bila Abbysinnia, danas poznata kao Etiopija.   Etiopija je bila kršćanska zemlja za vrijeme Muhameda.   Tijekom prvih godina Muhamedovog propovijedanja poslao je tamo svoje sljedbenike kako bi izbjegao progon Mekanaca.   Kao što je već pokazano - etiopska crkva ima kanon sličan ovome koji imamo danas.   Dodali su dodatna slova koja nisu u suprotnosti s drugim dijelovima Novog zavjeta.

 

            Što se tiče Abesinije (Etiopija), Albert Hourani piše u "Povijesti arapskih naroda", [18] stranica 10,

 

            "Jedna je bila Etiopija, drevno kraljevstvo s kršćanstvom u svom koptskom obliku kao službenom religijom."

 

 

            A Bell na 32. stranici piše:

 

            "Fell to dalje povezuje s abesinskom legendom o devet svetaca kojima je doneseno oživljavanje kršćanstva i određuje datum oko 480. godine.   U svakom slučaju, pravo kristijaniziranje Abesinije pripada otprilike ovom razdoblju."

 

 

            Kad bi se Muhammed susreo sa Svetim pismima etiopske crkve, susreo bi se s onim što mi danas u osnovi imamo.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

SJEVEROZAPADNI OD MUHAMMADA

 

            Na sjeverozapadu je bila Palestina.   Do 600. godine naše ere kršćanstvo je tamo bilo dobro uspostavljeno.   Ovdje nije potreban dodatni komentar.

 

 

 

            Kad bi se Muhammed susreo sa Svetim spisima palestinske crkve, susreo bi se s onim što mi danas u osnovi imamo.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

ZAKLJUČAK

 

            Izneseni su dokazi koji utvrđuju da je kanon Svetog pisma utvrđen mnogo prije Muhameda i da su spisi s kojima se Muhammed susreo isti kao i oni koji postoje danas.   Razlike među kanonima bile su u tome što su imali različit broj knjiga, ali knjige koje su im bile zajedničke bile su jednake.   Razlike među kanonima ne utječu na temeljna, osnovna, suštinska učenja Biblije.   Muhammad se susreo s Biblijom i vjerovao je da je to Božja riječ.

 

 

 

 

 

 

==================================================== ==================

 

MUHAMMED I BIBLIJA - 3. DIO

 

 

MUSLIMANSKI PRIGOVORI

 

 

A.         UPITNA KURANSKA STIHA

 

            U Kur'anu postoje ajeti koji povezuju pitanja sa Svetim pismom.   Muslimani ih često citiraju kako bi dokazali korupciju Biblije.   Međutim, oni ne navode korupciju.   Svi se odnose na to kako su kršćani ili Židovi pogrešno protumačili ili pogrešno prikazali značenje Svetog pisma.   Opet, nije pronađena niti jedna riječ tekstualne korupcije tih Svetih pisama.   Evo pregleda tih stihova.

 

1)

Ali - 5:15

15. O ljudi Knjige! došao vam je naš apostol otkrivajući vam mnogo toga što ste nekad skrivali u Knjizi i prelazeći mnogo toga (što je sada nepotrebno): ...

 

Dawood - 5:15

Ljudi knjige!   Naš apostol došao je otkriti vam mnogo toga što ste skrivali od Svetog pisma, ....

 

 

KOMENTAR

 

            Ovaj ajet pokazuje da je Muhammed vjerovao da Ljudi iz Knjige imaju valjana Pisma.   Oni su "skrivali" dijelove istine.   Biti u stanju sakriti nešto znači da ga imate u svom posjedu.   Međutim, izjavio je da Ljudi knjige nisu podučavali one istine koje su posjedovali.   Stoga je Muhammed vjerovao da njihovi spisi vrijede.

 

 

 

 

2)

Ali - 6:89 - 92

89. To su bili ljudi kojima smo dali Knjigu i vlast i proročanstvo:

ako ih ovi (njihovi potomci) odbiju, eto! Njihovu naplatu povjerit ćemo novom Narodu koji ih ne odbija.

90. To su bili (poslanici) koji su primili Allahove upute:   kopirajte upute koje su dobili; Recite: "Ne tražim od vas nikakvu nagradu za ovo: ovo nije ništa manje nego poruka za narode."

91. Ne čine samo Allahovu procjenu kad kažu: "Allah ništa ne spušta čovjeku (putem objave)":   Reci: "Ko je onda poslao Knjigu koju je Mojsije donio? Svjetlo i smjernicu čovjeku: ali pretvarate ga u (odvojene) listove za pokazivanje dok skrivate velik dio (njegovog sadržaja): u njima su vas učili onome što niste znali ni vi ni vaši očevi. "   Reci: "Allah (poslao ga je dolje)": a zatim ih ostavite da se upuštaju u uzaludne rasprave i sitnice.

92. A ovo je Knjiga koju smo mi otkrili donoseći blagoslove i potvrđujući (objave) koje su joj prethodile: da upozorite Majku gradova i svuda oko nje ....

 

Dawood - 6:89 - 92

Tim ljudima [prethodnim prorocima] Darovali smo Sveto pismo, mudrost i proročanstvo.   Ako ih ova generacija porekne, povjerit ćemo ih drugima koji ih neće uskratiti.   To su bili ljudi koje je Bog vodio.   Slijedite potom njihove smjernice i recite:   "Ne zahtijevam od vas naknadu za ovo.   To je samo opomena cijelom čovječanstvu."   Oni nemaju pravi pojam Božje slave, oni koji kažu:   "Bog nikada nije objavio ništa smrtniku."   Recite:   "Tko je onda otkrio svete spise koje je Mojsije srušio, svjetlo i putokaz za čovječanstvo?   Prepisali ste ih na komade papira, izjavljujući neke i potiskujući mnogo toga, premda ste sada naučeni čemu ni vaši ni vaši očevi znao prije.   Reci:  "Bog"!   Zatim ih ostavite da se zabavljaju glupim brbljanjem.   Ovo je blagoslovljena Knjiga koju smo objavili, potvrđujući ono što je prije nje bilo, da biste mogli upozoriti grad majku (Meku) i one koji obitavaju oko nje ... 

 

 

KOMENTAR

 

            Ponovno je Muhammad izjavio da su ljudi imali Sveto pismo, ali da su mnogo "potiskivali".   Ponovno je Muhammed rekao da je njegov Kur'an potvrdio prethodna Pisma.   Opet, ovo nije izjava korupcije, to je izjava potiskivanja postojeće istine u Bibliji koju su oni posjedovali.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

3)

Ali - 3:78

78. Postoji među njima odjeljak koji knjigu iskrivljuje svojim jezikom; (dok čitaju) pomislili biste da je to dio Knjige, ali nije dio Knjige; i oni kažu "To je od Allaha", ali nije od Allaha: to su oni koji govore laž protiv Allaha i (pa) oni to znaju!

 

Dawood - 3:78

A neki su među njima [Ljudi knjige] koji izvrću jezik kad citiraju Sveto pismo, tako da možete pomisliti da ono što govore dolazi iz Svetog pisma, dok nije iz Svetog pisma.   Kažu: "Ovo je od Boga", dok nije od Boga.   Svjesno pripisuju Bogu laž.

 

 

KOMENTAR

 

            Ponovno je Muhammed implicitno svjedočio o cjelovitosti Svetog pisma u gornjem odlomku.   Ono što je Muhammed kritizirao su ljudi koji čitaju valjana Pisma, ali namjerno pogrešno izgovaraju riječi (iskrivljujući riječ svojim jezikom).   Budući da su Arapi uglavnom bili nepismeni, nisu mogli čitati Sveto pismo, pa su Židovi mogli slobodno zavesti muslimane ili druge o tome što je prava Božja riječ zapravo rekla.   Ovdje Muhammad priznaje da su ti spisi bili Božja riječ, ali navodi da su bili prezentirani netočno.

 

 

 

 

4)

Ali - 5:12 - 13

12. Allah je prije vremena uzeo savez od djece Izraelove i mi smo među njih postavili dvanaest kapetana, a Allah je rekao: "Ja sam s vama: ako (ali) uspostavite redovite molitve, redovito milosrđe vjerujte u čast apostola mojih i pomozite im i posudit ću Allahu lijepu posudbu, zaista ću zbrisati s vas vaša zla i pustiti vas u vrtove s rijekama koje teku dolje; ali ako se neko od vas nakon toga usprotivi vjeri, zaista je skrenuo s puta ispravnosti. "

13. Ali zbog kršenja njihova Saveza Mi smo ih prokleli i učinili da im srca teško rastu: oni mijenjaju riječi sa svojih (pravih) mjesta i zaboravljaju dobar dio Poruke koja im je poslana, niti ćete im prestati zabranjivati nekolicina ikad sklonih (novim) obmanama: ali oprostite im i previdite (njihova nedjela): jer Allah voli one koji su dobri.

 

Dawood - 5: 12-13

Bog je sklopio savez s Izraelcima i podigao među njih dvanaest poglavara.   Bog je rekao:   "Bit ću s vama.   Ako budete slušali vaše molitve i udjelivali milostinju; ako vjerujete u Moje apostole i pomažete im i dajete Bogu izdašnu posudbu, oprostit ću vam vaše grijehe i primiti vas u vrtove napojene trčeći potoke.   Ali onaj koji me uskraćuje, zalutaće s pravog puta. "   Ali zato što su prekršili svoj savez, položili smo na njih svoje prokletstvo i okorjeli njihova srca.   Oni su se izmiješali riječima izvan svog konteksta i zaboravili velik dio onoga što im je naloženo.   Ikad ćete ih naći varljivima, osim nekoliko njih .....

 

 

KOMENTAR

Ponovno je Muhammed posvjedočio o cjelovitosti Svetoga pisma.   Inzistira na tome da su Židovi miješali "kontekst" Svetog pisma.  To znači da su postojali i da su imali istinu za nekoga da se petlja i tumači njihov kontekst.   Imajte na umu da tamo stoji da su zaboravili što im je rečeno, ne kaže da su oštetili tekstove.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

5)

Ali - 2: 75-79

75. Možete li (o vi ljudi vjere) zadobiti nadu da će oni vjerovati u vas?   Vidjevši da je skupina njih čula Allahovu riječ i svjesno je izvrnula nakon što su je shvatili.

76. Gle! kad sretnu muškarce vjere kažu: "Mi vjerujemo", ali kad se sretnu nasamo govore: "Hoćete li im reći ono što vam je Allah objavio da bi vas mogli o tome raspravljati pred vašim Gospodarom?"   Zar ne razumijete (njihov cilj)?

77. Ne znaju li oni da Allah zna šta kriju i što otkrivaju?

78. A među njima ima i nepismenih koji ne poznaju Knjigu, već (vidi u tome svoje) želje i ne rade ništa drugo nego samo nagađaju.

79. Onda teško onima koji knjigu pišu vlastitim rukama, a zatim kažu:   "Ovo je od Allaha" da njome trgujete po mizernoj cijeni! Teško njima za ono što njihove ruke pišu i za dobitak koji time ostvaruju.

 

Dawood - 2:75 - 79

Nadate li se vi [muslimani] onda da će oni [ljudi iz Knjige] vjerovati u vas, kad su neki od njih već čuli Riječ Božju i svjesno je izvrnuli, iako su razumjeli njezino značenje?   Kad sretnu vjernike, izjavljuju:   "I mi smo vjernici."   Ali kad sami kažu jedni drugima:   "Morate li im propovijedati ono što vam je Bog objavio?   Oni će se s vama raspravljati o tome samo u prisutnosti vašeg Gospodara.   Nemate li smisla?"   Među njima ima nepismenih ljudi koji, neznajući o Svetom pismu, ne znaju   ništa osim željnih maštanja i nejasnih nagađanja.   Teško onima koji pišu svete spise vlastitim rukama, a zatim izjavljuju:   "Ovo je od Boga", kako bi postigli neki bijedan kraj.  Sjajna će biti njihova sudbina zbog onoga što su njihove ruke napisale, zbog onoga što su stekle!

 

 

KOMENTAR

            Ponovno Muhammad svjedoči o cjelovitosti stvarnih Svetih pisama naroda knjige.   Međutim, Muhammad osuđuje one koji izmišljaju spise kako bi zaradili novac.   Obratite pažnju na razliku.   Muhammad ne izjavljuje da su već postojeća Pisma ljudi iz knjige pokvarena; on osuđuje one koji čine svete spise.

 

 

 

 

6)

Ali - 4:46, 47

46. ​​Od Židova ima onih koji istjeruju riječi sa svojih (pravih) mjesta i kažu: "Čujemo i ne pokoravamo se"; i "earujte ono što se ne čuje": i "Ra`ina"; uz uvrtanje jezika i klevetu na vjeru.   Da su barem rekli: "Čujemo i pokoravamo se"; i "Čuješ li"; i "Pogledajte nas": bilo bi bolje za njih i pravilnije; ali Allah ih je prokleo zbog njihove nevjere; i ali malo će njih vjerovati.

47. O ljudi Knjige! vjerujte u ono što smo (sada) otkrili potvrđujući ono što je (već) bilo s vama ...

 

Dawood - 4:46, 47

            Neki Židovi vade riječi iz konteksta i kažu: "Čujemo, ali ne poslušamo.   Neka vas ne bude čulo!   Raina! Tako iskrivljuju frazu svojim jezicima i vrijeđaju pravu vjeru.   Ali ako bi rekli:   " Čujemo i pokoravamo se:   usliši nas i Unzurnu ", bilo bi bolje i prikladnije za njih.   Bog ih je prokleo u njihovoj nevjeri.   Oni nemaju vjeru osim nekolicine njih.   Vi kojima je dato Pismo!   Vjerujte u ono što smo mi objavili, potvrđivanje vlastitog Pisma ...

 

 

KOMENTAR

 

            Još jednom Muhamed potvrđuje Sveto pismo o Židovima i kršćanima.   U ovom odlomku Muhammed kritizira neke Židove zbog istinitog Pisma iz konteksta i pogrešnog izricanja.   Ovdje nema riječi o kvarenju Svetog pisma.

 

 

SAŽETAK MUSLIMANSKIH PRIGOVORA

 

            Muslimani se danas protive Bibliji jer znaju da je u suprotnosti s Kur'anom.   Međutim, Kur'an uči da je Biblija Božja riječ.   Muslimani svoje prigovore zasnivaju na krivo protumačenim kur'anskim ajetima ili razlikama u grčkim rukopisima.   Međutim, razlike su male i ne utječu na temeljnu kršćansku doktrinu.

 

            Ako bi musliman uistinu vjerovao Kuranu, logično bi došao do spoznaje da je to lažna knjiga jer svjedoči o istinitosti kontradiktornih   knjiga.

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

B.       RANI MUSLIMANI NISU OPTUŽILI KORUPCIJU

 

            John Gilchrist piše u "Kršćanskom svjedoku muslimana", stranica 301, "Čak je i muslimanski polemičar Ali Tabari napisao poluzvaničnu obranu islama od Židova i kršćana dok je bio u Bagdadu za vrijeme vladavine abasidskog kalifa Mutawakkil-a (AD 847-861).   Ni u jednom ih trenutku nije optužio za kvarenje njihovih spisa.   Umjesto toga kaže da je prva vjerska knjiga u povijesti koja je imenovana "i prva koja je nastala, Tora, koja je u rukama ljudi knjige "(Tabari, Knjiga religije i carstva, str. 51). Dalje   kaže" Što se tiče Evanđelja koje je u rukama kršćana, veći dio njega čini povijest Krist, Njegovo rođenje i Njegov život "(op. Cit.).  Stoga je otvoreno priznao da autentična Tora i Evanđelje ostaju u rukama Židova i kršćana i, govoreći o njihovom sadržaju, izložio je sadržaj Starog i Novog zavjeta.   Njegova jedina optužba bila je da nisu uvijek razumjeli ili prihvatili pravo značenje svojih učenja i često su apelirali na Stari i Novi zavjet da iznesu svoje stajalište. "

 

Gilchrist na stranici 302 piše:

            "Al-Ghazali (u. 1111.) napisao je raspravu o Trojstvu u kojoj je citirao mnoge dijelove iz Biblije, a da nikada nije dovodio u pitanje pouzdanost teksta. (Chapman, Ti ideš i činiš isto, str. 53) .   Govoreći o vodeća francuska znanstvenica esej o djelu Al-Ghazzali u svojoj obilježenoj literature, Wismer kaže: „Massignon ističe da Al-Gazali nije optužuju kršćane mijenjanjem svoje tekstove, nego da ih pogrešnog tumačenja” (Islamska Isus, str. 165).   U to su vrijeme neki komentatori, poput radikala Ibn Hasma, počeli raspravljati protiv autentičnosti Biblije, ali kad je sam Al-Ghazzali nastojao dokazati islam protiv dvije bivše religije, nikada nije dovodio u pitanje izvornost njihovih spisa. "

 

 

Gilchrist nastavlja na stranicama 302, 303:

            "Čak i u šestom stoljeću nakon što je Muhammed i dalje vodio komentatore

prihvatio cjelovitost Starog i Novog zavjeta na osnovu učenja Kur'ana o bivšim spisima. Fakhruddin Razi, koji je umro 1209. godine poslije Krista, "osim što je kategorički potvrdio da biblijski tekst nije promijenjen, kaže da su pripovijesti o Kuranu o biblijskim događajima u savršenom skladu s onima iz Biblije" (Ananikian, "Tahrif ili promjena" Biblije prema muslimanima ", Muslimanski svijet, svezak 14, str. 77). 

 

Prije otprilike jednog stoljeća vodeći maulana u Indiji, Moulvie Safdar Ali, postao je kršćanin i napisao niz pisama svojoj muslimanskoj rodbini objašnjavajući zašto je napustio islam i postao kršćanin.   Ta su pisma kasnije objavljena u svesku pod naslovom Niaz Namah i u njima je obratio pažnju na tvrdnje svojih suvremenika da je Biblija oštećena i promijenjena.

 

             Argument je temeljio na Kur'anu, pokazujući   (1)   da Kur'an proglašava Židovske i Kršćanske spise Božjom riječju i "Vodičem za vjernike";   (2)   Muslimani su dužni ispovijedati svoju vjeru u sve Knjige bivših spisa;   (3)   Ove su knjige postojale u Muhammedovo vrijeme;   (4)   Kur'an nigdje ne govori da su ti spisi pokvareni;   (5)   Odlomci su citirani kao dokaz iz Kur'ana i Predanja.   (Wherry, Muslimanska polemika, str. 96) "

 

KRAJ GILKRISTOVE CITATI

 

 

 

SVJEDOČENSTVO O OSTALIM MUSLIMANSKIM STIPENDIJIMA

 

Muhammad 'Abduh (Egipat)

            Još jedan primjer muslimana koji se slaže da Biblija nije pokvarena je egipatski učenjak Muhammad 'Abduh. U vezi s navodnom biblijskom korupcijom, primjećuje da "optužba za korupciju biblijskih tekstova nema nikakvog smisla. Židovi i kršćani ne bi mogli svugdje da se dogovore o promjeni teksta. Čak i da su oni u Arabiji to učinili to, razlika između njihove knjige i onih. (Jacques Jomier, "Isus, Mesijin život", stranica 216, [19])

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

C.       ONDA ZAŠTO MUSLIMANSKA OPTUŽBA KORUPCIJE DANAS?

 

            Muslimani tih ranih dana slijedili su samo Kur'an koji svjedoči o autentičnosti Biblije.   Židove samo u nekoliko navrata optužuje za iskrivljenje značenja riječi i za prikrivanje istina sadržanih u njihovom Pismu.   Mnogo kasnije su muslimanski pisci tvrdili da Kur'an uči da je sama Biblija oštećena.

 

            Kako su muslimani saznali više o istinitim biblijskim učenjima, shvatili su da i Kur'an i Novi zavjet ne mogu biti istiniti.   Trebalo je pogriješiti.   Razlike su bile konkretne i nisu se mogle svesti na puko "nesporazum" ili "pogrešno tumačenje".   Također su vjerovali da je Isus govorio Evanđelje.   Njihova je dilema bila kako oboje mogu biti istiniti - uistinu oboje mogu biti Riječ Božja - ako si potpuno proturječe na mnogim temeljnim doktrinama.   Bili su u dilemi.   Slijedom toga, odlučili su napadati integritet današnje Biblije.   Ovim takozvanim muslimanskim "učenjacima" bilo je lako prevariti svoje kolege muslimane.   Većina muslimana ne zna Bibliju i ne zna 'Trudim se analizirati točno ono što njihov Kur'an uči.  Umjesto da se bave točno onim što uči Kur'an, oni posuđuju iz djela drugih koji su napali vjerodostojnost Biblije i usredotočili se na biblijske kritike. 

 

 

Gerhard Nehls napisao je u "Dragi Abdallah", [20] stranica 9:

            "Korupciju Biblije prvi je promovirao Ibn Khazem (u. 1064. n. E.) Kao sredstvo za izbjegavanje očiglednih proturječnosti između Biblije i Kur'ana.   Vjerujući da Kur'an nije mogao biti korumpiran, tada je pretpostavio da je to Biblija koja je pretrpjela tekstualne izmjene. To je, smatrao je, morao biti slučaj. "

 

 

            Ipak, brza studija Kur'ana pokazuje da Kur'an u potpunosti podržava cjelovitost Svetog pisma naroda Knjige.   Ti su spisi danas poznati kao Biblija.   Pitao sam nekoliko muslimana zašto odbijaju prihvatiti svjedočenje Kur'ana o Bibliji.   Svi razlozi njihovih odgovora zasnivaju se na krivo tumačenju Kur'ana ili citatima iz neislamskih izvora.   Kad se suoče sa onim što Kur'an izričito uči o Bibliji, nisu u mogućnosti odgovoriti.

 

            Ne trebate biti učenjak da biste razumjeli ono što Kur'an jasno i opširno kaže:   Sveto pismo naroda Knjige je Božja riječ.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

D.       MUSLIMANSKI PRIGOVORI I ZABLUDE O KURANU I PISMIMA LJUDI KNJIGE

 

            Mnogi muslimani danas imaju brojne nesporazume oko onoga što Kur'an uči i biblijske povijesti.    Želim riješiti neke od najčešćih zabluda ili nesporazuma.

 

 

 

Muslimanska zabluda # 1

 

"Kur'an potvrđuje Mojsijevu Toru i Evanđelje dano Isusu.   Nikada se ne spominje" mnoštvo "Evanđelja ili Petoknjižja (prvih pet knjiga Starog zavjeta)".

 

Odgovor:

Kur'an potvrđuje Toru koja je bila dostupna u vrijeme Muhammeda i Evanđelje koje se tada koristilo:

 

Dokaz iz Kur'ana, Sura 7: 156-157:

            "I zapisat ću (svoju milost) za one koji su pravedni i daju milostinju i koji vjeruju u naše znakove; koji slijede apostola, nepismenog proroka, kojeg smatraju zapisanim u Tori i Evanđelju. TO JE S NJIMA.

 

Napomena:

            Ovaj ajet navodi da postoji Muhamedovo proročanstvo koje se može naći u Evanđelju [jednina] dostupnom u to vrijeme.   To uništava muslimansku tvrdnju da Kur'an spominje Evanđelje dano Isusu, a ne evanđelja napisana o njemu, jer su jedina Evanđelja koja su se koristila u vrijeme Muhammeda bila ista ona četverostruka izvješća iz Evanđelja sadržana u našim modernim Novim zavjetima.   Ovdje imajte na umu da Muhammed Knjigu koju su kršćani imali naziva "EVANĐELJE".

 

 

            Uz to, Isusovo evanđelje nije knjiga, već Radosna vijest da je Bog poslao Sina na svijet da se okaje za grijeh i pomiri Boga i čovjeka.   Stoga je Isus živo Evanđelje poslano svijetu.   Matej, Marko, Luka i Ivan nisu četiri različita evanđelja, već četiri različita izvješća o jednom Božjem Evanđelju objavljenom u Kristovoj osobi.   Autori Novog zavjeta, pišući nadahnuto, daju se međusobno nadopunjujućim, a ne proturječnim materijalima o Kristovom životu i strastima.   Ovo višestruko ovjeravanje služi u svrhu ispunjavanja zahtjeva Mojsijevog zakona da se, "ustima dva ili tri svjedoka utvrdi stvar". Ponovljeni zakon 19:15

 

            U stvari, muslimani vjeruju da Bog osobno Muhammedu izjavljuje 32,23: 23 da ne bi trebao sumnjati da je Tora njegovog vremena upravo ona Mojsijeva Tora.   To se učvršćuje činjenicom da imamo primjerke ovih knjiga koji su i prije i u vrijeme Muhammeda, a u osnovi su identični onome što imamo danas.

 

 

 

 

Muslimanska zabluda # 2.

 

            "Kur'an nikada ne aludira na Bibliju, već samo na objavu koja je izvorno dana prorocima, tj. Mojsiju, Davidu, Isusu itd."

 

Odgovor:

            To je još jedna neutemeljena pretpostavka.   Pretpostavlja se da s obzirom da se riječ "Biblija" ne pojavljuje u Kur'anu, ono što judeo-kršćanske zajednice obično nazivaju Božijom riječju nije prihvatljivo za muslimane.   Ipak, kad bi se riječ Biblija vratila natrag do grčke, otkrilo bi se da sama riječ potječe od izraza biblia, što znači "knjige".   Stoga je s vremenom zbirka klasificirana kao Knjiga zbog činjenice da iako se Biblija sastojala od 66 pojedinačnih spisa, autor je bio jedan, Duh Sveti, koji je imao jednu objedinjujuću temu: dolazak Božjeg osloboditelja Mesije.   Nije iznenađujuće što nalazimo da Kur'an spominje Knjigu (arapsko-al-Kitab) Židova i kršćana:

 

Dokaz iz Kur'ana - Sura 2: 113:

            "Židovi kažu:` Kršćani se ni na čemu ne temelje. ' A kršćani kažu, `Židovi se ni na čemu ne temelje. ' Pa ipak PROČITAJU KNJIGU. "

 

Sura 3:79:

            "Nije za čovjeka kojem je dana Knjiga i mudrost i proročanstvo

tada bi trebao ljudima reći: "Budite mi štovatelji umjesto Boga." Umjesto toga, `budite istinski učitelji (rabbáníyín), budući da UČITE KNJIGU i PROUČAVATE JE RANO."

 

            Muslimanski prevoditelj Kur'ana na engleski jezik - Muhammad Asad, shvatio je frazu "Kitab" kao arapski ekvivalent "Biblije" i arapski je preveo da znači kao takav:

 

"... I tako smo bacili neprijateljstvo i mržnju među sljedbenike Biblije ..."   S. 5:64 (Asad, Poruka Kur'ana [21], [Dar Al-Andaulus, Gibraltar, rpt 1994.], str. 157)

 

"Ako bi sljedbenici Biblije postigli [istinsku] vjeru i svijest o Bogu, doista bismo trebali ukloniti njihova [prethodna] loša djela i doista ih odvesti u vrtove blaženstva;" S. 5:65 (Isto)

 

 

 

            Stoga Kur'an identificira postojanje neiskvarene knjige koju proučavaju i Židovi i kršćani.   Jedina Knjiga u rukama judeo-kršćanske zajednice u to je vrijeme bila Biblija kakva danas općenito postoji.   A arapski izraz koji se koristi za Bibliju isti je onaj koji se koristi u Kuranu, al-Kitab al-Muqaddas, Svetoj knjizi.   Dakle, Kitab na koji se odnosi Kur'an upravo je onaj Kitab koji su arapski kršćani koristili za vrijeme i nakon Muhammeda.

 

            Drugo, iz perspektive kršćanstva, pojam iz kojeg je izvedena riječ "Biblija" nalazi se u svetim spisima.   Pojam Biblija potječe od grčkog izraza "biblia" (knjige). Najranija izvanbiblijska upotreba tog izraza nalazi se u 2. Klementu 14: 2 (150. g. Po Kr.):   "... knjige (ta biblia) i apostoli izjavljuju da crkva ... postoji od početka."   "Biblia" je oblik množine grčkog "biblion", koji je i sam umanjenik od "biblos".

 

            Treće, ovi se izrazi koriste u Svetom pismu kao oznake nadahnutih spisa:

 

            "I doista je Isus učinio mnoge druge znakove u prisutnosti svojih učenika, koji nisu zapisani u ovoj knjizi (en to biblio touto)." Ivan 20:30

 

            "Jer to je zapisano u Knjizi (biblo) psalama ..." Djela apostolska 1:20

 

            "Tada se Bog okrenuo i predao ih da štuju nebesku vojsku, kao što je zapisano u knjizi Proroka (en biblo ton proroton) ..." Djela apostolska 7:42

 

            "Jer onoliko koliko je djela zakona pod prokletstvom; jer napisano je: Proklet je onaj koji ne nastavi u svemu što je zapisano u knjizi zakona (en to biblio tou nomou) učinite ih "Galaćanima 3:10

 

            "Jer svjedočim svima koji čuju riječi proročanstva ove knjige (tespheteias tou bibliou): Ako netko tome doda, Bog će mu dodati pošasti napisane u ovoj knjizi (en tou biblio); i ako netko oduzme riječi iz knjige ovog proročanstva (tou bibliou tespheteias), Bog će oduzeti svoj dio s Drveta života, iz svetog grada i sa stvari koje su napisane u ovoj knjizi (en to biblio touto ). " Otkrivenje 22: 18-19

 

            Ovi stihovi ukazuju na to da se izrazi iz kojih je izvedena riječ "Biblija" nalaze u samom svetom kršćanskom spisu.   Stoga riječ koja se koristi za Judeo-kršćanski spis nije nešto o čemu se samovoljno odlučivalo, već nešto što proizlazi iz nadahnutog zapisa.

 

 

 

 

 

==================================================== ===================

 

MUHAMMED I BIBLIJA - 4. DIO

 

 

MUSLIMANSKE ZABAVE NASTAVLJENE

 

 

 

Muslimanska zabluda # 3.

 

"Kur'an je poslan kao kriterij (al-Furqan) i kao čuvar prethodnog Pisma (muhaiminan` alejhi), što ukazuje da je njegova funkcija razotkrivanje korupcije prethodnog teksta. "

 

Odgovor:

            Pojam al-Furqan koristi se na razne načine.   Na primjer, koristi se za otkrivenje dato Mojsiju:

 

Dokaz iz Kur'ana:

Sura 2:53:

"I zapamtite da smo Mojsiju dali Sveto pismo i kriterij (između dobrog i neispravnog): postojala je šansa da se ispravno vodite."

 

Sura 21:48:

"U prošlosti smo Mojsiju i Aronu davali Kriterij (za prosudbu) i svjetlo i Poruku onima koji bi činili dobro ..."

 

Napomena:

            To je snažna naznaka da izraz Kriterij ne sugerira da spis koji se naziva tim pojmom ispravlja i izlaže ranjivost prethodnom otkrivenju, jer prije Svetog Mojsija nije bilo svetih spisa.   Izraz Furqan pojavljuje se i u Surama 2: 185; 8: 29,41 i 25: 1:   "Mjesec Ramazan je onaj u kojem je Kur'an objavio uputstva ljudima i jasne dokaze uputa i Kriterijuma (Furqan) ..." 2: 185

 

 

I

 

 

            Kur'an je naveden kao jasan dokaz smjernica i Furkana, što implicira da je Furkan nešto drugo od Kur'ana; barem u ovoj referenci.

 

Dokaz iz Kur'ana:

Sura 8:29

            "O vjernici, ako zadržite svoju dužnost prema Allahu, On će vam odlikovati (Furkan) i ukloniti vaše zlo i zaštititi vas. A Allah je Gospodar silne milosti."

 

Napomena

            Ovaj odlomak obećava muslimanima da će im Allah, ako vjeruju i budu držali dužnost, dodijeliti Furkan.   Ovo ne može biti Kur'an, jer je već bio dijeljen zajednici preko njihovog proroka Muhameda.   "I znajte da sve što steknete u ratu, petina toga je za Allaha i za Poslanika i za rođake i siročad i uboge i putnike, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo Mi objavili sluga, na dan diskriminacije (Furqan), dan na koji su se dvije strane sastale ... "

 

            Ovaj je ajet objavljen u vezi s bitkom kod Badra, gdje su se muslimani sastali s drugom stranom u ratu na dan Furkana.   Na osnovu samog konteksta, Furqan može značiti samo pobjedu, tj. Da je Allah muslimanima dodijelio pobjedu nad mnogo većom oporbom.   To sugerira da izraz može i često znači i više od pukog kriterija koji se koristi u odnosu na prosuđivanje ispravnog i pogrešnog.   Zapravo, taj se izraz koristi za stvari koje nisu Kur'an, i stoga nije nešto jedinstveno za islam.

 

 

I

 

            Izraz Furqan koristi se kao opći pojam koji se opisuje   kao "diskriminacija" ili upozorenje svim narodima.

 

Dokaz iz Kur'ana:

Sura 25: 1

"Blago onome koji je spustio Diskriminaciju (Furqan) na svog slugu koji je

mogao bi upozoriti narode. "

 

Napomena:

            Otkriće koje je Muhammed dobio je Furkan koji će se koristiti za upozoravanje nacija.   Ipak, u Suri 3,3 sve knjige o Bogu su poslane kao Furkan:   "Otkrio ti je Knjigu istinom, potvrđujući ono što je pred njom, a prije je otkrio Toru i Evanđelje, smjernicu za ljudi, i On je poslao Kriterij (al-Furqan) ... "   Ovaj odlomak jasno pokazuje da se Furqan ne može odnositi samo na Kur'an, jer se njih dvoje smatraju različitima.   Upravo je ta razlika navela muslimanske učenjake da se razlikuju oko identiteta samog Furkana, bilo da je to Kur'an ili sve objavljene Božje knjige:

 

 

 

OSTALI KOMENTARI NA RIJEČ "FURQAN".

 

            Muslimanski učenjak Mahmoud M. Ayoub piše:   "Pitanje koje se tiče komentatora u vezi s ovim ajetom je spominjanje Furkana (kriterija) nakon Kur'ana i Tore i Evanđelja.   Riječ Furqan obično se koristi kao jedna od imena Kur'ana ...   Budući da se Kur'an spominje u prethodnom ajetu kao objava kojoj prethode Tura i Evanđelje, kakva je mudrost u njegovom ponovnom spominjanju?   Komentatori su ponudili različite odgovore na ovaj problem. " [Ayoub, Kur'an i njegovi tumači, sv. II - Kuća Imrana; [22] Albany, NY; Državno sveučilište New York Press, 1992., str.15]

 

            Neki komentatori, poput al-Zamakhsharija, vjeruju da se radi o cjelokupnoj zbirci otkrivenih knjiga, ili sasvim moguće o Davidovim psalmima ili o Kur'anu:   "Ako pitate što ovdje namjerava riječ Furkan, odgovaram, to je čitav žanr nebeskih knjiga jer su sve kriterij (Furqan) koji razlikuje istinu od laži.   To može značiti i sve ovdje spomenute svete spise.   Kao da je Bog rekao nakon što je spomenuo tri spisa, `i to je poslao pomoću koja se istina može razlikovati od zablude, "što znači ili sva Njegova pisma, ili posebno ove tri knjige.   Može biti i da je Bog ovdje namijenio četvrto pismo, a to su Psalmi (Zabur), kako On kaže," i dali smo David Psalmi '(Q. 17:55).  Može biti i da je Bog ovdje ponovio spomen Kur'ana, označavajući njegovu posebnu karakteristiku da je kriterij koji razlikuje istinu i zabludu.   To je učinio nakon što ga je spomenuo pod generičkim imenom, naglašavajući njegovu veličinu i očitujući njegovu posebnu izvrsnost. "[Isto, str. 16]

 

            Stajalište koje se Furqan odnosi na sva tri Sveta pisma je, prema Raziju, "stav većine učitelja tefsira", budući da oni "nisu samo izvor božanskog vodstva, oni su također božanski kriteriji koji razlikuju zakonite i nezakonite radnje i propise u uz ostale svete zakone ". [Isto, str. 17]

 

 

 

KOMENTARI NA POJM "MUHAIMINAN 'ALAIHI"

 

            Pretpostavlja se da muslimani kritiziraju Bibliju da se arapska fraza, "čuvajući je u sigurnosti", odnosi na ulogu Kur'ana kao agensa za kontrolu kvalitete, potvrđujući ono što je ostalo netaknuto i izlažući svako miješanje u biblijski tekst.   Međutim, kada se ajet čita zajedno s prethodnim odlomcima i unutar samog ajeta, na Kur'an se gleda kao na zaštitu i zaštitu neiskvarenih spisa; ne govori apsolutno ništa o razotkrivanju tekstualne korupcije. (usp. Sura 5: 43-47,68 - Ali).   Zapravo, Kuran je Arapima koji nisu znali za sadržaj Judeo-kršćanskog pisma došao kao arapska provjera Biblije:

 

Sura 35:31:

"Ono što smo vam otkrili iz Knjige je istina, koja potvrđuje (istinu) onoga što JEST između njegovih (njegovih) ruku (Tore i Evanđelja) ..."

 

Sura 10:37:

"Ovaj Kur'an nije takav koji može proizvesti drugi osim Boga; ali on je potvrda onoga (Tore i Evanđelja) što je između njegovih (njegovih) ruku, i objašnjenje Knjige, U KOJOJ NEMA SUMNJE, od Gospodara svjetova ".

 

 

            U prethodnim odlomcima Kur'an je poslan kao potvrda Knjige "u koju nema sumnje."   Ovi stihovi niti jednom ne navode da je Knjiga u vrijeme Muhammeda bila iskvarena i da ju je trebalo na bilo koji način ispraviti. 

 

            Nadalje, na Kur'an, a ne na Bibliju, treba gledati u svjetlu

prethodno Pismo u svrhu provjere:

 

Sura 10:94

            „A ako ti (Muhammed) umjetnosti u dvojbi o onome što smo otkriti tebi, a zatim ispitati one koji čitaju Knjigu (to je) pred tobom.   Zaista istina od Gospodar tvoj dolazi k tebi.   Tako Ne budi od waverers . "

 

 

            Konačno, sam Kur'an kaže da će se Bog pobrinuti da Biblija bude zaštićena od korupcije:

 

            "Bez sumnje smo poslali PORUKU (Zhikra); I sigurno ćemo je čuvati (od korupcije)." [S. 15: 9 - Y. Ali]

 

            Da ovo uključuje Svetu Bibliju jasno se vidi iz sljedećih citata:   "A prije tebe nismo poslali nikoga osim ljudi kojima smo dali nadahnuće: Ako to ne shvatiš, pitaj one koji posjeduju PORUKU (Zhikri)." [S. 16:43 - Y. Ali]

 

 

 

 

Muslimanska zabluda # 4.

 

"Tora spomenuta u Kur'anu nije ono što je danas poznato kao" Stari zavjet ".

 

            U kontekstu, riječ "Tora" koja se koristi u islamu odnosi se na kanon Židovskog pisma. I u Svetoj Bibliji i u Hadisu riječ se koristi u generičkom smislu kako bi se uputila na Stari zavjet u cjelini.

 

Dokaz iz hadisa Buharija 3.335 i Kur'ana:

 

Pripovijedao Ata bin Yasar:

 

Upoznao sam Abdullaha bin 'Amra bin Al-'Asa ​​i pitao ga: "Pričaj mi o opisu Allahovog Poslanika koji se spominje u Tori (tj. Starom zavjetu.") Odgovorio mi je: "Da. Tako mi Allaha, u Tevri je opisan sa sljedećim svojstvima koja mu se pripisuju u Kuranu:

 

"O poslaniče! Poslali smo te kao svjedoka (za Allahovu istinsku vjeru) I davatelja radosnih vijesti (vjernim vjernicima), i upozoravatelja (nevjernicima) i čuvara nepismenih. Ti si Moj rob i Moj glasnik (tj. apostol). Nazvao sam te "El-Mutawakkil" (koji ovisi o Allahu). Niti si nečastiv, grub, niti bukaš na pijacama i ne činiš zlo onima koji ti čine zlo, već ti bavite se s njima oproštenjem i dobrotom. Allah mu neće dopustiti da umre sve dok ne ispravi krive ljude tako što će im reći: "Niko nema pravo da ga se obožava, osim Allaha," s kojim će se otvoriti slijepe oči i gluhih ušiju i omotanih

srca ".

 

            Slijedi iz Staroga zavjeta Tore, Izaija 42: 1-3,6-7. "Ti si moj sluga i moj glasnik; nazvao sam te onim koji vjeruješ, ne oštrim ni grubim, ni glasnim glasom na ulicama. Neće zlo odbiti zlom, već će oprostiti i oprostiti, a Bog neće uzeti dok ga ne upotrijebi za ispravljanje krive vjeroispovijesti kako bi ljudi mogli reći da nema boga osim Boga, a on time otvara slijepe oči, gluhe uši i okorjela srca. "

 

 

            U Mojsijevoj Tori nećete naći niti jednu referencu koja bi odgovarala gore navedenom navodu.   To dokazuje da se barem u ovom hadisu riječ "Tora" odnosila na više od prvih pet Mojsijevih knjiga.

 

 

I IZ NOVOG ZAVJETA

 

            "Isus im odgovori:" Zar to nije zapisano u vašem ZAKONU, rekoh da ste bogovi? "Ivan 10:34.   Isus uključuje Psalam 82: 6 kao dio Zakona (tj. Tore).   "Mnoštvo je progovorilo:" Iz ZAKONA smo čuli da će Krist ostati zauvijek, pa kako možete reći: "Sin Čovječji mora biti uzdignut?"   Tko je taj Sin Čovječji? "Ivan 12:34

 

            U Mojsijevim knjigama nema reference koja bi ukazivala da će Krist ostati zauvijek.   Jedina mjesta na kojima ćete naći takve izjave su Psalam 110: 1,4 i Danijel 7: 13-14. Stoga su Židovi koristili izraz "Zakon" (Tora) kao referencu za cijelu hebrejsku Bibliju.

 

            „Ali ovo je kako bi se ispunilo ono što je zapisano u njihovom ZAKONU:   Oni su me mrzili bez razloga.“   Ivan 15:25 Isus aludira na psalme 35:19 i 69: 4 kao dio Zakona.   U Rimljanima 3: 10-19 Pavao aludira na psalme 5: 9, 10: 7, 36: 1, 14: 1-3, 51: 4, 53: 1-3, 59: 7-8, 140: 3 i Propovjednika 7:20 kao "Zakon".   "U ZAKONU je zapisano:   " Kroz ljude čudnih jezika i kroz usne stranaca razgovarat ću s tim narodom, ali ni tada me neće slušati ", kaže Gospodin." 1. Korinćanima 14:21.   Pavao uključuje Izaiju 28: 11-12 kao dio Zakona.   To bi trebalo dovoljno pokazati da se pojam Tore ili zakona počeo upotrebljavati u širem smislu koji se odnosi na cijelu hebrejsku Bibliju.   Upravo to nalazimo i u hadisu.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

Muslimanska zabluda br. 5:

 

"Injil" koji se spominje u Kur'anu nije "Evanđelje" koje se nalazi u današnjem Novom zavjetu.

 

Napomena

            Početkom drugog stoljeća pojam "Evanđelje" rana crkva koristila je za označavanje četverostrukih evanđeoskih izvještaja o Mateju, Marku, Luki i Ivanu.   Primijećeni znanstvenik, FF Bruce objašnjava: 

 

            "Vrlo rano se čini da su se četiri Evanđelja ujedinila u jednu zbirku.   Morala su biti okupljena vrlo brzo nakon pisanja Evanđelja po Ivanu.   Ova četverostruka zbirka bila je izvorno poznata kao` Evanđelje ", jednina "Evanđelja" u množini; postojalo je samo jedno evanđelje, ispričano u četiri zapisa, odvojeno kao "prema Mateju", "prema Marku" itd.   Oko 115. godine poslije Krista, Ignacije, biskup iz Antiohije, govori o " Evanđelje 'kao autoritativni spis, a budući da je poznavao više od jednog od četiri `Evanđelja', može biti da pod izrazom 'Evanđelje bez riječi podrazumijeva četverostruku zbirku koja je išla pod tim imenom." (Bruce, Dokumenti Novog zavjeta: Jesu li pouzdani? [23] stranica 23).

 

 

            Bruce nastavlja citirati drugog crkvenog oca:

 

            "Do Ireneja, koji je, doduše, porijeklom iz Male Azije, bio biskup u

Lyonu u Galiji oko 180. g., Ideja o četverostrukom Evanđelju postala je toliko aksiomatska u Crkvi uopće da je može nazvati utvrđenom i prepoznatom činjenicom koja je očita poput četiriju kardinalnih točaka ili četiri vjetra:   `Jer kao tamo su četiri četvrtine svijeta u kojem živimo i četiri univerzalna vjetra, i kako je Crkva raspršena po cijeloj zemlji, a Evanđelje je stup i osnova Crkve i dah života, pa je prirodno da treba imati četiri stupa, disati besmrtnost iz svake četvrtine i iznova paliti život ljudi.  Otkud je očito da nam je Riječ, arhitektica svih stvari, koja sjedi na kerubinima i drži sve na okupu, učinjena očitovanom ljudima, darovala nam evanđelje u četverostrukom obliku, ali koje drži jedan Duh. '" (Isto, str. 24.)

 

            Stoga je za kršćanina koji je živio prije ili za vrijeme Muhammeda izraz `Evanđelje 'značio četverostruku zbirku pronađenu u našim današnjim Biblijama.

 

 

 

 

Muslimanska zabluda br. 6

 

"Postoji mnogo različitih Biblija, pa kako možete reći da je vaša Riječ Božja?"

 

Odgovor:

            Postoje različite Biblije koje se sastoje od različitog kanona biblijskih knjiga.

Na primjer, postoje biblije za Protestantsku crkvu, Rimokatoličku crkvu, Anglikansku crkvu, Grčku pravoslavnu crkvu, Koptsku crkvu, Etiopsku crkvu i Sirijsku crkvu.   Sadrže različit broj knjiga.

 

            Međutim, knjige u kojima se razlikuju ne uključuju ništa što bi moglo promijeniti bilo koju doktrinu kršćanstva.   Bez obzira prihvaća li 22 knjige Sirijske crkve ili 27 protestantskog i katoličkog kanona, netko će ipak dobiti ortodoksnost.

 

            Na primjer, ispitivanje sadržaja 7 različitih kanona ostavilo bi jedan sa sljedećim učenjima:

 

Božanstvo Isusa Krista.

Utjelovljenje.

Trojedinstvo Božje.

Božanska osobnost Duha Svetoga.

Djevičansko rođenje.

Kristova zamjenička pomirenja.

Kristovo tjelesno, tjelesno uskrsnuće.

Kristovo uznesenje na nebo.

Kristov vidljivi povratak da sudi živima i mrtvima.

Opravdanje vjerom.

Spasenje kroz Milost.

 

 

Popis se može nastaviti. Dakle, bez obzira na to koji kanon drži, učenje je isto.

 

 

            Konačno, ovo pitanje nije kanon. Poanta je u tome da naša današnja Biblija točno odražava originale i Kuran se slaže da je Sveta Biblija ostala neiskvarena.

 

            Dvije varijacije ovog muslimanskog prigovora počivaju na ranokršćanskim djelima poznatima kao Diatessaron i Peshitta.   Diatessaron je u osnovi bio sinteza četiriju Evanđelja.   Kao što je već rečeno, činjenica da je Diatessaron koristio četiri Evanđelja kao svoj primarni izvor, potvrđuje rano i univerzalno prihvaćanje kanonskih Evanđelja od strane prijatelja i neprijatelja.   Također činjenica da su je pravoslavni vjernici koristili potvrđuje da je bila pravoslavna po sadržaju.

 

 

            Peshitta je bio kanon sirijske crkve.   Sadržao je većinu knjiga koje danas sadrži naš Novi zavjet. Peshitta za Novi zavjet predstavlja prilagodbu sirijskog kanona s grčkim. Treći Korinćani bili su odbijeni, a osim četrnaest Pavlovih poslanica, uključujući Hebreje, uključene su i tri duže katoličke poslanice - Jakov, 1. Petrova i 1. Ivana. Četiri kraće poslanice 2. Petrova, 2. i 3. Ivana, te Jude i Otkrivenja odsutne su u verziji peshitta sirskog.   Tako je sirijski kanon Novog zavjeta sadržavao samo dvadeset i dva spisa. Za velik dio Sirijske crkve to je predstavljalo zatvaranje kanona, jer su se nakon Efeskog koncila (431. godine) Istočni Sirijci kao Nestorijanci odvojili od Velike Crkve.

 

            Čak i uz razlike u kanonu Peshitta, još uvijek imamo pravoslavno kršćanstvo.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

Muslimanska zabluda # 7

 

            "Toliko je inačica u grčkim rukopisima, kako možemo znati što je stvarno napisano?"

 

Odgovor:

            Danas imamo gotovo 25 000 cjelovitih ili fragmentarnih primjeraka pojedinih biblijskih knjiga, a neki datiraju četiri, šest, pa čak i osam stoljeća prije sastavljanja Kur'ana. Zbog činjenice da je sve ručno kopirano, pojavile su se tisuće varijanti. Ipak, tekstualni kritičari, koji nisu nužno kršćani, pažljivo su ispitali ove inačice i zaključili da imamo 98,33% izvornog čitanja, dok 1,67% i dalje ostaje netaknuto u varijantama. Stoga imamo gotovo 100% izvornog štiva vjerno sačuvanog putem rukopisnih kopija. Dalje, kritičari su također utvrdili činjenicu da nijedna od ovih varijanti ne utječe na bilo koju važnu doktrinu, jer većina njih nije ništa drugo do pravopisna pogreška, numerička odstupanja,i bilješke prepisivača za koje su kasniji prepisivači pretpostavljali da su dio teksta.

 

Ovdje je dat primjer varijante za daljnje pojašnjenje:

 

Y * u hav ste osvojili milijun llara

Imaš milion dolara

Osvojili ste * dolara

Vi * milijun dolara

 

            Pažljivo ispitivanje ovih inačica dovelo bi nas do zaključka da je izvorni dokument glasio: "Osvojili ste milijun dolara." To ilustrira većinu inačica koje se nalaze u Bibliji i jasno pokazuje da one ni na koji način ne utječu na bilo koje načelo vjere.   Kuran sam svjedoči o činjenici da je Biblija koju danas imamo neiskvarena Božja riječ.

 

            Evo citata Brucea Metzgera, najistaknutijeg stručnjaka za grčke rukopise.   Na pitanje "U pogledu mnoštva rukopisa i vremenskog razmaka između originala i naših prvih primjeraka, kako se Novi zavjet suprotstavlja drugim dobro poznatim djelima iz antike?"

 

Metzger je odgovorio:

            "Izuzetno dobro, možemo imati veliko povjerenje u vjernost kojom je ovaj materijal došao do nas, posebno u usporedbi s bilo kojim drugim drevnim književnim djelom." .... "Posljednji temelj za mrav sumnje da su se spisi sveli na mi u osnovi kako su napisani sada su uklonjeni. "   [Citirano iz "Slučaja za Krista", Lee Strobel, stranice 81, 82.]

 

            Kad su Metzgera pitali "Koliko doktrina crkve je ugroženo zbog različitih inačica", odgovorio je,

 

            "Nijedna".

 

 

 

 

Muslimanska zabluda br. 8

 

            "Kur'an ukida Bibliju"

 

            Neki muslimani razumiju i priznaju da Kur'an svjedoči o cjelovitosti Biblije.   Slijedom toga, oni moraju pronaći način da opravdaju svoje odbijanje biblijskih učenja i još uvijek održavaju valjani Kur'an.   Dakle, oni proglašavaju da Kur'an "ukida" ili poništava biblijske spise.   Ovi muslimani citiraju Suru 2: 106 kao dokaz.

 

Dawood 2: 106

"Ako poništimo ajet ili učinimo da se zaboravi, zamijenit ćemo ga boljim ili sličnim."

 

            Međutim, ako postoji ukidanje, to očito ima svojih granica, jer samo pet stihova nakon 2: 106. Kur'an traži od kršćana i Židova da iz njihovih spisa `donesu vaš dokaz '(2: 111).   To bi bila nebitna i proturječna zapovijed da je upravo naučila da je njihovo Pismo ukinuto.   Zapravo, samo trideset stihova nakon 2: 106. Kur'an kaže da on ne pravi "nikakvu razliku između" (2: 136) i bilo kojeg prethodnog Pisma.

 

            Hadis iz Buharije, svezak 6, # 489, kaže da se 2: 106 odnosi na ukidanje unutar samog Kur'ana:

 

            Pripovijedao Ibn Abbas: Omer je rekao, "Ubai je bio najbolji od nas u učenju (Kur'ana), a ipak smo ostavili (izostavili) nešto od onoga što on izgovara". Ubai kaže: "Uzeo sam to iz usta Allahovog Poslanika i neću ostaviti ni za šta". Ali Allah je rekao: "Nijednu od naših objava ne ukidamo niti činimo zaboravom, već zamjenjujemo nešto bolje ili slično"   (Kur'an 2: 106). (Buhari: sv. 6, Hadis 527, str. 489; knjiga LXI)

 

 

            Stoga se Kur'an ukida.   Ne ukida Bibliju.

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

E.       ZAKLJUČAK

 

            Obrađene su prigovore koje Musliman često iznosi.   Mnogi od ovih prigovora počivaju više na njihovom priznanju da je Kuran u suprotnosti s Biblijom, nego na onome što Kur'an zapravo uči o autentičnosti Biblije.

 

 

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

SAŽETAK

 

            Muhammad je vjerovao da su Pisma naroda iz Knjige Božja riječ.   O tome svjedoče i njegove riječi zabilježene u Kur'anu.   Ti su spisi postojali u rukama kršćana i Židova u hidžazu prije i za vrijeme Muhammedova života.   Dakle, Kur'an jasno uči da je Biblija Božja riječ.   Budući da je Muhammed svjedočio o cjelovitosti, valjanosti i autentičnosti Biblije, zaključujem da Muhamed nije bio Božji prorok.   Muhammedova su učenja proturječna.   Bog nije otkrio niti nadahnuo one eklatantne kontradikcije koje se nalaze u Kuranu.   Muhammedovo neznanje omogućilo mu je davanje kontradiktornih izjava.  Međutim, njegovo neznanje nije opravdanje, nikakvo opravdanje niti osnova za današnje ljude da nastave slijediti njegovu pogrešku.

 

 

 

            Isus je učio da će lažni proroci doći na svijet i zavesti ljude:   Matej 24:11   "i mnogi će se lažni proroci pojaviti i zavesti mnoge ljude"

 

            Muhammed je bio jedan od tih lažnih proroka i mnoge je zaveo.

 

 

 

-------------------------------------------------- --------------------

 

BIBLIOGRAFIJA

 

[1]   "Život Muhammeda", A. Guillaumea, objavio Oxford, London, stranica 268, kompilacija "Sirat Rasulallah" Ibn Ishaka (u. 782 AD).

[2]   "Kuran", preveo NJ Dawood, objavio Penguin, London.

[3]   "Časni Kur'an", preveo Yusef Ali, objavio Amana, Beltsville, Maryland, SAD.

[4]   "Kuran", prijevod AJ Arberry, izdavač Oxford, London.

[5]   "Sahih al-Bukhari", prijevod M. Khan, objavio Kitab Bhavan, New Delhi, Indija.

[6]   "Kitab al-Tabaqat al-Kabir", (Knjiga glavnih klasa), napisao Ibn Sa'd (u. 852. n. E.)

[7]   "Kur'an i Biblija u svjetlu znanosti i povijesti, dr. Williama Campbella, objavio MER.      Http://answering-islam.org/Campbell/

[8]   Članke Sama Shamouna možete pronaći na:

http://answering-islam.org/Shamoun/aboutbible.htm

[9]   "Kršćanski svjedok muslimanu", John Gilchrist, objavio "Isus muslimanima".

[10]   "Kanon Svetog pisma", FF Bruce, objavio Intervarsity Press, Downers Grove, Illinois.

[11]   "Kanon Novog zavjeta, njegovo podrijetlo, razvoj i značaj", dr. Brucea Metzgera, objavio Clarendon.

[12]   "Biblijski rječnik tumača", u izdanju Abingdona.

[13]   "Podrijetlo islama u njegovom kršćanskom okruženju", Richarda Bella, objavio Frank Cass & Co LTD, London.

[14]   "Stvaratelji arapske povijesti", P. Hittija, objavio St. Martin's Press, NY.

[15]   "Tarîkh al-'Arab al-Qadîm", Nabîh Aqel, objavio Dâr al-Fikr, Beirut.

[16]   "Kršćanstvo među Arapima u predislamsko doba", JS Trimingham, u izdanju Longman Group Limited, London.

[17]   "Arapi u povijesti", Bernarda Lewisa, u izdanju Harper and Row, NY.

[18]   "Povijest arapskih naroda", Alberta Houranija, objavio

[19]   "Isus, Mesijin život", Jacquesa Jomiera,   objavio CLS, Madras.

[20]    "Dragi Abdallah", Gerharda Nehlsa, objavio Life Challenge [Afrika, SIM International].

[21]   "Poruka Kur'ana", M. Asada, objavio Dar Al-Andaulus, Gibraltar,

[22]   "Kur'an i njegovi tumači" M. Ayouba, sv. II - Kuća Imrana; [22] objavio Albany, NY; Državno sveučilište New York Press, 1992.

[23]   "Dokumenti Novog zavjeta: Jesu li pouzdani?", FF Bruce, objavio Intervarsity Press; Downers Grove Il., Rpt. 1992. god.

 

 

 

biblija.htm
Rev A: 3/18/2000

 

Članci Silasa koji
odgovara na početnu stranicu islama