Kur'anov pogled na kršćane

​

​

​

​

​

Kur'anov pogled na kršćane:

Iskreno ili zlokobno?

Zašto muslimani toliko oklijevaju slušati kršćane? Zašto se kršćanski stavovi i argumenti tako često odbacuju bez ikakvog stvarnog razmatranja? Zašto se čini da muslimani cijene kršćanske vrline i pobožnost, a odbijaju uzeti u obzir kršćansku istinu? Prije nego što neko potraži odgovore iz moderne ili srednjovjekovne politike, ili iz kulture ili sociologije, treba otići do srca i izvora Islama, Kur'ana. Njegova upućivanja na kršćane daju osnovu za veći dio povijesti kršćansko-muslimanskih odnosa koji su slijedili. Oni također pružaju osnovu za mnoge trenutne islamske stavove i postupke prema kršćanima i Zapadu.

Kur'anske reference na kršćane su i pozitivne i negativne. Evo predmeta hvale prema kršćanima. Neki su iskreni i pobožni, bave se dobrim djelima i pobožni u predanjima. Islamski naglasak je na pobožnosti: recitiranje otkrivenja tijekom noći, padanje ničice u molitvi, zapovijedanje ispravnog ponašanja i zabrana nepristojnosti. Neki pokazuju poniznost i cjelokupnu odanost Bogu. Kaže se da su kršćani bliži muslimanima od Židova i idolopoklonika. (3: 110-115.199; 5:82)

Neki su kršćani također pohvaljeni zbog svog karaktera. Neki su pouzdani u novac (3:75), primjere umjerenosti (5:66), milosrdni i suosjećajni po Isusovom primjeru (57:27). Za iskrene kršćane također se kaže da nisu dostojni pakla (2:62; 5:69).

Ovih nekoliko primjera pohvale prekomjerno su uravnoteženi stihovima koji upozoravaju na zloću kršćana. Ta se zloća prikazuje u vjerovanjima kao i u postupcima. Na primjer, kada kršćani odbace Kur'an, govori se da je to zbog nerazumne opakosti i obmane (3:21; 98: 6; 5:49; 62: 5). Kršćani se terete za svjesno prikrivanje činjenice Kur'anske istine. Ispitivanje vjerodostojnosti Kur'ana dokazuje nečiju zloću (2: 146; 3: 71; 5:15). Kršćani se također optužuju da se služe obmanom kako bi prozelitizirali muslimane čak do te mjere da lažno predstavljaju vlastite spise i koriste zavodljive taktike kojima se lažno predstavlja islam (2: 120; 3:78; 3: 99 100; 4:44; 5:49). Zanimljivo je primijetiti da iskrena briga za istinu ili vječnu dobrobit muslimana nikada nije prepoznata kao kršćanin 'istinski motiv za željom za muslimanskim obraćenjem.

Tome se dodaju razne optužbe za zloću. Neki će kršćani krasti ako im se povjeri novac (3:75). Većina kršćana je opaka u svom načinu života (3 110; 5: 59,66; 57:27). Kršćani u svojim srcima imaju veliku mržnju prema muslimanima koju lažljivo skrivaju (3: 118,119). Kršćani se raduju kad katastrofa zadesi muslimane. Oni također djeluju prema muslimanima s lukavstvom (3: 120). Kršćani se međusobno natječu u nezakonitoj dobiti (5:62). Kršćanski svećenici ne zabranjuju grijehe svom narodu, već ih sami čine (5:63). Kršćanski redovnici samovoljno proždiru bogatstvo i zabranjuju ljudima put do istine (9:34). Kršćani među sobom pokazuju ponos, neprijateljstvo i mržnju u svom frakcionalizmu (5:14; 30:32). Mnoge od njih se dogode, na našu sramotu. Većina ovih grijeha su oni koje je sam Isus osudio,posebno u vezi s farizejima. Najozbiljniji je aspekt toga što su predstavljeni kao normalan način života kršćana, a ne kao iznimke.

Tome se dodaju optužbe da kršćani uče naopake doktrine. Kristovo sinstvo glavni je primjer (9:30). Kršćani su od proroka stvorili svoga Gospodara, pripisujući mu božanstvo, počinivši vrhovno bogohuljenje (3: 79,80; 4: 48,171; 5:17; 9:31). Svaka referenca na Trojstvo uključena je u ovo. Kršćani se ne pokoravaju vlastitoj Knjizi, ističu neistine u svojoj religiji i pretjeruju u svom učenju (5: 66,77; 4: 171). Osuđuje se redovništvo i štovanje svetaca (57:27; 9:31). Prije nego što je došao Muhammed, kršćani su se izgubili u zabludi. Islam i Kur'an su jedini lijek (98: 1).

S obzirom na ove optužbe, prirodno je da Kur'an upozorava muslimane na prijateljstvo s kršćanima. Općenito je da muslimani ne smiju uzimati kršćane za prijatelje, posebno nad muslimanima (3: 118; 4: 144; 5: 51,57). Navedena je jedina iznimka ako ih trebate imati za prijatelja kako bi čuvali vašu sigurnost (3:28). Temelju dodaju događaje iz povijesti, trenutnu globalnu politiku, kulturnu i socijalnu dinamiku. Među muslimanima se može potaknuti mnogo skepticizma i paranoje. Srećom, većina muslimana koje sam upoznao otvoreniji su za kršćansko prijateljstvo nego što svi ovi faktori potiču. Također, muslimanski pisci i učitelji na Zapadu često smanjuju snagu kur'anskih optužbi rekavši da se kur'anski stihovi odnose na određene slučajeve u životu Muhammeda, umjesto da predstavljaju opće pravilo.Mnogi su muslimani smatrali da su kršćani pouzdani i brižni te da svoja iskustva oblikuju svoje stavove. Ali čak i uz ove, mora se priznati da Kur'an ne potiče muslimane da razumiju svoje kršćanske susjede i zagrle ih u prijateljstvu. Umjesto toga, muslimane se potiče da budu na oprezu. Dopustimo svojim postupcima i riječima steći njihovo povjerenje.

Zaključci

Kur'an promiče izuzetno negativne poglede na kršćane i kršćanstvo. Ti stavovi podupiru islamska uvjerenja o superiornosti nad kršćanstvom. Ova negativna gledišta velika su prepreka muslimanima da realno razmatraju evanđelje. Da bi evanđelje moglo čuti, ti se stavovi moraju osporiti i poništiti.

Dva načina djelovanja mogu ih srušiti. Prvo, kršćani trebaju živjeti uočljivim životom istinske ljubavi i svetosti. Bilo koja praksa ili stav koji se mogu protumačiti kao lažljivi, mrski, nasilni ili ponižavajući nemaju mjesta u našem životu. Moramo muslimanima pokazati ljubav i suosjećanje. Također, iracionalni dogmatizam ne možemo susresti s ljutnjom, frustracijom ili ogorčenjem. Moramo biti izravni, ali s ljubaznošću i taktičnošću.

Drugo, trebali bismo jasno i strpljivo pobijati Kur'anova lažna prikazivanja kršćanske doktrine. Kur'anski izazovi su površni i na njih se može dosljedno i logično odgovoriti u povijesnom, teološkom i biblijskom smislu. Nemamo se za što ispričati u otajstvima Trojstva ili Kristova sinstva. Postoje načini da se o njima razgovara s jasnoćom, pijetetom i uvjerljivošću. Biblija je Kur'anov veliki pretpostavljeni u istini, mudrosti i objavi. Moramo preuzeti inicijativu o tim temama i ne dopustiti da nas muslimani stave u defenzivu.

Dvije Pavlove napomene iz Biblije koje su nam upućene prikladne su da se ove misli privedu kraju.

 

• Ali odbijte glupe i neuke špekulacije, znajući da one proizvode svađe. I Gospodinov sluga ne smije biti svadljiv, već biti dobar prema svima, sposoban poučavati, strpljiv kad mu se nanese nepravda, s blagošću ispravljajući one koji su u opoziciji, ako im možda Bog podari pokajanje koje vodi ka spoznaji istine, i oni mogu dođu k sebi i pobjegnu od vražje zamke, držeći ga da izvršava njegovu volju.

  2. Timoteju 2: 23-26

  Stoga, otkad imamo ovu službu, pošto smo primili milosrđe, ne klonemo duhom, već smo se odrekli skrivenih stvari zbog srama, ne hodajući u lukavstvu ili u krivotvorenju Božje riječi, već očitovanjem istine preporučujući se savjest svakog čovjeka pred Bogom.

  2. Korinćanima 4: 1-2

Predstavlja Keith E. Small, 6. prosinca 1997