top of page

Kur'anov pogled na Bibliju: Vodič za proučavanje

 

 

 

 

Kur'anov pogled na Bibliju

Studijski vodič

Napisao Callum Beck

 

26. ožujka 1993.
Posljednji put revidirano 10. svibnja 2010

 

UVOD

U Kur'anu se spominje umm al kitab, ili Majka Knjige (3: 7; 13:39; 43: 4). Yusuf Ali u svom komentaru kaže da se to odnosi na "... izvorni temelj svake objave, bit Božje volje i zakona (br. 1864) ... sačuvanu ploču" (br. 4606). Za ovu knjigu se kaže da je s Bogom. Na razne se načine naziva "sačuvana ploča" (85:22), "manifestna knjiga" (6:59), "upisana knjiga" (17:58; 52: 2-3), "Allahova knjiga "(8:75; 18:27), ili jednostavno" Knjiga "(3:37).

Iz ove vječne Knjige Bog šalje svoja otkrića putem anđela svojim prorocima. Neka od ovih otkrivenja su zabilježena, druga nisu, ali sura 13:38 kaže "za svako je razdoblje knjiga (otkrivena)." Od ovih knjiga Kur'an spominje pet - Abrahamove svitke ili suhuf (53: 36-37, 87:19), [1] Mojsijev Taurat, Davidovi psalmi (Zabur, 4: 163; 17:55 ; 21: 105), Isusov Injil i Kur'an.

U ovoj studiji bavimo se samo Tauretom, Zaburom i Injilima i onim što Kur'an ima o njima reći. Posebno se nadamo da će student pažljivim čitanjem ovih odlomaka otkriti slavu koju ove knjige imaju i da su postojale u neiskvarenom obliku za vrijeme Muhammeda.

U početku se pretpostavlja u ovoj studiji da su knjige koje su Kur'an i rani muslimani nazivali Taurat, Zabur i Injil dio onoga što se danas obično naziva Biblijom. Taurat bi vjerojatno trebalo izjednačiti sa Starim zavjetom, a Injil s Novim, iako se može tvrditi da su naznačeni samo Petoknjižje i četiri Evanđelja. Pitanje koje čovjek mora postaviti jest, što bi razumio arapski Židov iz Muhammedova doba kad bi čuo izraz Taurat ili arapski kršćanin kad bi čuo Injil (= evangel = evanđelje = dobre vijesti)? Najvjerojatniji odgovor su Svete knjige koje su posjedovali njihovi vjerski vođe, tj. Stari i Novi zavjet. Da je ta početna pretpostavka točna, vrlo će lako potvrditi iskreno proučavanje sljedećih odlomaka.

Većina referenci u Kur'anu odnosi se na Taurat, zatim Injil, a samo par Suhufa (IA6) i Zabura (IC1, 3.c, 4; III.A). Ako je referenca u odjeljcima IA ili B. u nastavku u običnom tekstu, to znači da se odnosi samo na Taurata ili referent nije jasno naveden; ako je podebljano, onda se odnosi samo na Indžil; a ako je podvučeno onda se odnosi na oboje. [2]


I
PRIRODA BIBLIJE PREMA KUR'ANU

A.Njegova imena

 1.Riječ Božja ( kalam Allah )-2:75

 2.Božja knjiga ( kitab Allah )-2: 101; 3,23; 5:44; 28:49

 3.Knjiga ( al-kitab )-2: 44,53,87, 213 ; 57: 25-26 ; itd. [3]

 4.Dio knjige-3,23; 4: 44,51; 5:44

 5.Prosvjetiteljska knjiga 
( al-kitab al-munir )-3: 184 ; 35:25

 6.Svici ( suhuf ; lit. listovi, stranice)-53: 36-37; 87: 18-19 [4]

 7.Sveti spisi ( Zubur )-3: 184; 16:44; 26: 196; 35:25 [5]

 8.Kriterij ( al-furqan )-2:53; 3: 3 ; 21:48

 9.Sjećanje ( al-zhikr )-5:13; 5:14 ; 16:43; 21: 7,24,48,105

 10.Božiji znakovi ( ajet Allah )-3: 112-113 ; 5:44; 16:44

 11.Jasni znakovi ( al-bayyinat )-2:87 , 159, 213 ; 3: 183-184; 16:44; 61: 6 . [6]

 

B.Njegove karakteristike

 1.Smjernica i / ili milost-3: 3 ; 5:44, 46 ; 6: 91,154; 11:17; 17: 2; 23:49; 28:43; 32:23; 40: 53-54; 46:12

 2.Svjetlo-5:44, 46 ; 6:91

 3.Podsjetnik-28:43; 40: 53-54

 4.Primjer-11:17; 28:43

 5.Upozorenje-17: 4

 6.Komplet za onoga koji čini dobro-6: 154

 7.Ista poruka kao i Kur'an-9: 111 ; 46:10.

 

C.Njegovo Otkrivenje

 1.Za autore Biblije, kao i za sve proroke, kaže se da posjeduju isto nadahnuće ( wahy ) kao i Muhamed - 4: 163; 5: 111 (misli se na Kristove apostole); [7] 7: 160; 16:43; 21: 7,25; 42: 3. Također su se vodili na isti način kao i Muhammed - 6: 83-90 (ovdje se spominje 18 biblijskih ličnosti).

 2.Poslano je ( tanzil ) od Boga-2: 4,91 ; 3: 3 ; 5:44, 66 , 68 ; 6:91; 29:46 ; 57:25

 3.To je Bog dao ( atayun )

  a)Cijela Biblija [8]-2:87; 3: 84,100 i 187 ('utu); 6: 89,154; 11: 110; 13:36; 32:23; 45:16

  b)Tore-23:49; 25:35; 28:43; 40:53; 41:45

  c)Zabur-4: 163; 17:55

  d)Injil-5:46; 19:30; 57:27

 4.Kaže da je Zabur napisao Bog-21: 105.

 

D.Njegova univerzalna poruka

 1.Taurat i Injil su "podsjetnik svim bićima" - 6:90

 2.Taurat i Injil poslani su "kao vodič čovječanstvu" - 3: 3

 3.Taurat je "svjetlo i putokaz ljudima" - 6:91; 28:43

 4.Ljudi Knjige bili su pod zakletvom Bogu "da je učini [tj. Knjigu - 3: 186] poznatom i jasnom čovječanstvu" - 3: 187

 5.Čitavo čovječanstvo (ne samo Židovi) dužno je vjerovati u Taurat i Injil (vidi II.D.1,2 dolje)

 6.Usporedi 2: 124; 19:21; 21:91.


II
POSTOJANJE I KORUMPIRANO STANJE BIBLIJE
DO MUHAMMADOVOG VRIJEME

 

Postoje odlomci za koje se čini da u prvom čitanju Židovi korumpiraju svoju Knjigu, ali pažljivijim ispitivanjem ti aje zapravo podupiru autentičnost teksta. Jer oni ne podučavaju iskvareni tekst Biblije, već da su neki Židovi (kršćani samo u 5,14-15) iskvarili značenje svoje Knjige. Oni su "izokrenuli riječi iz njihovih značenja". Čovjek zapravo mora pretpostaviti da Biblija u Muhamedovo vrijeme nije bila iskvarena kako bi se smislili ti "teški odlomci". Slijedi popis većine ovih odlomaka:

 

2: 41-44,59,72-79,85,101,140,146,159, [13] 174,176,213; 3: 19,24,70-71,78-79,94,187; 4: 44-47; 5: 13-15,41-44; 6:91; 7: 162; 41:45; 62: 5-6.

Vrijedno je također usporediti ove ajete sa surom 15: 90-91. Ovdje se kaže da je Kur'an fragmentarno raščlanjen, ali pretpostavlja se da je tekst ostao neiskvaren. Pogledajte cjelovitost Biblije prema Kur'anu Ernesta Hahna , str. 13-25, za temeljitiju raspravu o nekim od tih "problematičnih odlomaka".

  1. Kur'an kaže da Biblija:

    1. Bio u posjedu Yahye, Marije i Isusa - 3:48; 19:12; 66:12

    2. Bio sa ili u posjedu Židova Muhamedovih dana
      - 2: 41,89,91,101,140; 3:81; 4:47; 5:43; 16: 43-44; 21: 7

    3. Oni su ih javno pokazali - 6:92

    4. Čuli su ih - 2:75

    5. U njih su vjerovali - 2: 85,91,121; 11:17

    6. Pročitali su ( qaraa ) oni i kršćani - 10:94

    7. I njih su proučavali ( darasa ) i kršćani - 3:79; 6: 156; 7: 169

    8. Učili su ih ( talawa ) oni i kršćani - 2: 44,113,121; 3: 93,113;
      "s istinskim recitiranjem" - 2: 121

    9. Bio je dostupan Muhammadu - 3:93; 28:49

    10. Bio je dostupan svima u Muhamedovo vrijeme i mogao bi biti pozvan da utvrdi istinu u teološkim sporovima - 3: 23,93; 7: 157; 26: 196-197; 46:10; 53: 36-38; a zapravo ga je koristio Židov u usporedbi s Kur'anom - 46:10 (vidi Ibn Ishaq, str. 240-241).
       

  2. Kur'an kaže da Židovi i kršćani:

    1. Moraju se izvoditi i čvrsto držati svojih svetih knjiga - 5: 66,68; 7: 170; 19:12

    2. Moraju rješavati svoje sporove ne na osnovu učenja Kur'ana, već na temelju vlastitih knjiga - 3: 23,93; 5: 43-45,47-48

    3. Sudit će im se posljednjeg dana ne prema Kur'anu, već prema vlastitoj knjizi - 5: 65-66; 45:28.
       

  3. Kur'an kaže da je Muhammed:

    1. Ako odluči suditi Židovima i kršćanima, to bi trebao činiti na temelju njihove Knjige - 5: 48-49. [9] Primjer kako treba donijeti ovu presudu dan je u 5: 43,45

    2. Je kopiranje smjernica koje su Židovi i kršćani dobili od Boga - 6: 88-90

    3. Ako sumnja u ono što mu je Bog otkrio, jest "zamolite one koji su čitali Knjigu prije vas" - 6: 114; 10:94; 16:43; 21: 7.
       

  4. Kur'an kaže da:

    1. Muslimani moraju vjerovati u Bibliju - 2: 4,136,285; 3: 84,119; 4: 136; 5:59; 28:49; 29:46 [10]

    2. Kazna čeka one koji ne vjeruju u Bibliju - 2: 121,211; 3: 3-4,19; 4: 136; 5:44; 11:17; 40: 70-72

    3. Injil potvrđuje Taurat - 3:50; 5:46; 61: 6

    4. Kur'an potvrđuje istinitost ranijih knjiga, koje se odnose na Židove i kršćane Muhamedovog vremena - 2: 41,89,91,97,101; 3: 3,81; 4: 47,136; 5:48; 6:92; 10:37; 12: 111; 35:31; 46: 12,30 [11]

    5. Ranije knjige mogu se pozvati da potvrde poruku Kur'ana - 6:20; 16:43; 21: 7; 26: 196-197; 34: 6; 43:45; 46:10

    6. Božja Riječ je nepromjenjiva - 6: 34.115; 10:64; 18:27 [12]

    7. Odlomci iz Kur'ana su ukinuti, ali u ostalim svetim knjigama koje se ukidaju nema ničega na čemu se govori - 2: 106; 10:15; 13:39; 16: 101; 87: 6-7.
       

  5. Kur'an govori o Židovima koji kvare značenje njihove knjige:


III
BIBLIJA U KUR'ANU

  1. Neki citati i aluzije na Bibliju u Kur'anu (ne uključujući priče o prorocima)

Kur'anski ajetBiblijska referenca

2:60Izlazak 17: 6 [Mojsije udara stijenom na Horeb]

5:45Izlazak 21: 23-25 ​​[oko za oko]

6: 146Levitski zakonik 7: 3-6,23; 11: 3-6 [prehrambeni zakoni]

7:40Matej 19:24 = Marko 10:25 = Luka 18:25
   [deva kroz ušicu igle]

2: 7; 7: 179Izaija 6: 9-10; Marko 8,17-18; Djela apostolska 28: 26-27; itd.
   [oči ne vide, uši ne čuju]

21: 105Psalam 25: 12-13; 37:11; 37:29;
   Matej 5: 5 [krotko nasljeđivanje]

22:47; 70: 4-7       II. Petar 3: 8-9 [dan poput 1000 godina]

42:12Matej 16:19 [ključevi kraljevstva]

48:29Marko 4: 26-29
   [kraljevstvo poput sjemena koje samo po sebi raste]

57: 1; 59: 1,24;
61: 1; 62: 1Psalam 19: 1; 89: 5; Izaija 6: 3; Rimljanima 1: 19-20
   [svemir objavljuje slavu Božju].

 

  1. Neki sukobi između kur'anskog i biblijskog učenja

    1. Smrt Noina sina - 11: 40-46; 66:10 (usp. Postanak 6:10; 7: 7; 8:18; 9: 18-19)

    2. Počivalište Arke - 11:44 (usp. 1. Mojsijeva 8: 4)

    3. Prvo Isusovo čudo - 19:29 (usp. Ivan 2:11)

    4. Mesijevo raspeće i smrt - 4: 157 (usp. Novi zavjet)

    5. Da je Isus bio samo prorok - 5:75 (usp. Matej 3:17; Luka 2:11; itd.)

    6. Da Isus nije znao za srce svoga Oca - 5: 116
      (usp. Matej 11:27; Ivan 1:18; 7:29; 8:55; 10:15; 17:25)

    7. Da je Bog rodio Sina - 19:35; 112: 3 (usp. Luka 1:35; Ivan 3:16) [14]

    8. Trojedinstvo Božje - 5: 73.116 (usp. Matej 28:19, itd.).


ZAKLJUČAK

Ova studija navodi na neke vrlo očite zaključke.

  1. Pretpostavka nekih muslimana da su se pretkuranske objave izgubile potpuno je neodrživa. Da su Taurat, Zabur i Injil postojali za života Muhammeda, jasno je i dosljedno svjedočenje Kur'ana (vidi II. Odjeljak gore).
     

  2. Jedina suštinska razlika, kur'anski gledano, između ranijih objava i Kur'ana je ta što je potonja konačna objava čovjeku. Imaju ista imena i obilježja koja im se pripisuju, potječu iz istog izvora i podjednako su nadahnuti, a svi imaju univerzalnu poruku (vidi I odjeljak gore).
     

  3. Da, dok mnogi muslimani prave razliku između čistih izvornih oblika pred-kur'anskih knjiga i iskvarenih verzija tih knjiga koje su nastale u nekom nepoznatom trenutku, sam Kur'an nikada ne pravi tu razliku. Umjesto toga, dosljedno pretpostavlja da su Knjige koje su u posjedu židovskih i kršćanskih suvremenika Muhameda istinski Taurat i Injil (vidi odjeljke II.A.9,10; II.B, C, E; II.D. 1,2,4,5,6 gore).
     

  4. Kur'an nikada ne tereti cijelo židovstvo ili čitavo kršćanstvo da su pokvarili sve primjerke svih njihovih spisa na svim jezicima na koje su prevedeni. U većini optužuje neke arapske Židove da izvrću riječi iz njihovih značenja ili skrivaju ono što znaju da se nalazi u njihovoj Knjizi ili odbijaju poslušati ga i slijediti ga (vidi odjeljak II.E gore). [15] Svakako su mnogi Židovi, kršćani, pa čak i muslimani na sličan način izvrtali svoje spise prije i od tada, bez ikakve sumnje, do vlastitog uništenja, ali sama Knjiga ostaje nepromijenjena, jer je Božja riječ nepromjenjiva (odjeljak II.D.6). Je li moguće da mnogi muslimani i sada nesvjesno izvrću kur'anske riječi iz njihovih značenja, u svom iskrenom, ali pogrešnom naporu da dokažu da je Biblija korumpirana?

Sve ovo ostavlja muslimana na rogovima dileme. Dio je njegove vjere da vjeruje u Taurat i Injil, i to ne samo u neki kratkotrajni, čisti izvornik, već u Knjige koje su fizički dovedene pred Muhammeda (vidi br. 3 gore). Sad, ako pretpostavi da su one oštećene, mora zaključiti da Bog od njega traži da vjeruje u iskvareni tekst - potpuno neprihvatljiv prijedlog. Ako, pak, pretpostavlja da su to vjerne kopije izvornih objava (kao što to u stvari čini Kur'an), kako onda više može odbiti čitati ih radi duhovne njege ili se pokoravati njihovim nalozima (gdje to, naravno , nisu nadoknađeni konačnim otkrićem)?

Posljednje pribježište muslimana, kojem nijedan od ovih rogova nije ugodan, jest ponovno ustvrditi da su sve u što se od njega traži da vjeruju čisti originali. Iako mnogi muslimani zauzimaju ovaj stav, čini mi se da je potpuno neislamski, iz sljedećih razloga:

  1. Kur'an nikada ne pravi razliku između čistih izvornika i Taurata i Injila koji su postojali u Muhammedovo vrijeme (vidi br. 3 gore).
     

  2. Ako ova razlika podvlači učenje Kur'ana, ali se nikada izričito ne spominje, onda je to okrutna šala. Jer Židove i kršćane tada uče da se čvrsto drže i žive od knjiga koje su oštećene. Štoviše, bit će im suđeno kako su slijedili ove korumpirane Knjige (vidi odjeljak II.B.3).
     

  3. To je u suprotnosti s temeljnim principom islama da je Bog poslao poslanike čovječanstvu kako bi čovjek bio bez izgovora pred Allahom (4: 165, itd.). Jer, ako su Taurat i Injil iskvareni, tada će Židovi i kršćani imati sud protiv Boga. Jer kad Bog pita 'zašto nisi povjerovao?' oni će odgovoriti: 'Vjerovali smo, čvrsto smo se držali našeg Taurata i Injila onako kako ste nam uputili, ali nažalost naše Knjige su bile oštećene i nismo znali.'
     

  4. To znači da Bog traži od muslimana da vjeruju u Knjige koje nitko od njih nikada nije niti mogao vidjeti ili pročitati. To je uvjerenje bez sadržaja. Dno crta je, kakva je duhovna vrijednost vjerovanja u svete Knjige za koje se smatra da su izgubljene ili pokvarene?

U svjetlu činjenica da: (a) Kur'an uči o neiskvarenom postojanju Taurata i Injila u Muhammedovo vrijeme; i (b) Biblija je jedina knjiga, prije ili nakon ovog vremena, koju su "ljudi iz Knjige" ikad nazivali tim imenima. Nije li razumno pretpostaviti da je muslimanima zapovjeđeno da vjeruju u Bibliju i da bi, vjerujući joj, trebali čitati i pokoravati joj se, a da i dalje drže Kur'an kao posljednju objavu?

Posljednja primjedba. Kako bi musliman reagirao kad bi čuo baha'i ili mormona ili neku takvu osobu koja mu je rekla sljedeće? Vjerujem u Kur'an, izuzetno poštujem vašu svetu Knjigu. Sada je nikad nisam pročitao i moja mi religija zabranjuje da slijedim njena učenja, zapravo nisam ni siguran postoji li, a ako postoji, sasvim sam siguran da ste je vi muslimani petljali. Ali želim da znate da vjerujem u to, to je sa mnom članak vjere !? Musliman bi naravno optužio čovjeka da je takav kakav jest, licemjer. Možda ovo može pomoći muslimanu da shvati zašto bi kršćani i Židovi radije vidjeli muslimane kako čitaju i pokoravaju se njihovim Knjigama, umjesto da im drsko ustupaju prazno vjerovanje, pogotovo kad se čini da ga vlastita sveta Knjiga vodi u istom smjeru.


BIBLIOGRAFIJA

Kur'anski citati preuzeti su iz Arberryjevih ili Yusufovih prijevoda. Međutim, sustav versifikacije koji se slijedio uvijek je onaj koji koristi Yusuf Ali.

Hahn, Ernest i Ghiyathuddin Adelphi. Cjelovitost Biblije prema Kur'anu i Hadisu . Hyderabad, Indija: Institut za islamske studije Henry Martyn, 1977.

Ibn Ishak. Život Muhammeda ( Sirat Rasul Allah ). Preveo A. Guillame. New York: Oxford University Press, 1955. str. 247-277.


DODATAK

"Svjedočanstvo Ibn Ishaka o postojanju i cjelovitosti
Biblije za života Muhammeda"

Ibn Ishak je bio najraniji Muhammedov biograf. Na str. 247-270 svog Života Muhammeda daje tekući komentar na mnoge stihove vezane uz problematiku ovog rada, usredotočujući se posebno na prilike njihovih objava. Ispod je nekoliko ovih komentara, s Kur'anskim referencama i referencama na stranicama u Ibn Ishaku u zagradama. Ključne misli u svakoj referenci podebljane su.

... [Židovi] ne vjeruju da ste vi [Muhammed] spomenuti (u knjigama) koje imaju ... Oni ne vjeruju u ono što vam je došlo i u ono što već imaju što su im drugi donijeli ... (2: 4-6, str. 248).

... ne skrivaj znanje koje imaš o mom apostolu i onome što ti je on donio kad ćeš ga naći sa sobom u onome što znaš o knjigama koje su u tvojim rukama .... da li bi zabranio ljudima da ne vjeruju u proročanstvo koje imate ... proturječite onome što znate u Mojoj knjizi (2: 43-44, str. 250).

[Ibn Ishak kaže sura 2:75] "koji slušaju Božju riječ ... Toru" [odnosi se na incident u židovskoj povijesti kada su neki židovski vođe rekli Mojsiju da žele čuti Boga kad mu je on govorio ( usp. sura 2:55). Tako ih je Mojsije odveo na goru i oni su čuli i razumjeli Božji glas]. Zatim se vratio s njima k Izraelskoj djeci i kad je došao do njih , skupina ih je promijenila zapovijedi koje su im bile dane; i kad je Mojsije rekao Izraelskoj djeci: 'Bog vam je naredio to i tako', oni su mu proturječili i rekli da je Bog naredio nešto drugo. To je Bog na koga se odnosi. [Najbliža biblijska paralela ovoj priči koje se mogu sjetiti je Izlazak 24: 1-11, premda postoje dva odstupanja u dva izvještaja. Čini se da Ibn Ishaq razumije (možda s pravom) stih 2:75 kao zaključak misli započete u stihu 2:55, vraćajući se posebno na frazu u 2:59 da su Židovi "promijenili riječ iz one koja je dobili su ih. "] (P 251)

Tako ih je Bog krivio za ono što rade, On im je u Tori zabranio prolijevanje krvi i naredio im da otkupe svoje zarobljenike ... oni [dva židovska plemena] prolijevali su krv jedni drugima dok je Tora bila u njihovim rukama po za koje su znali što im je dopušteno, a što zabranjeno ... Kad se rat završio, otkupili su svoje zatvorenike u skladu s Torom ... Bog ih je optuživši za to rekao: 'Hoćete li vjerovati u dio sveto pismo i nevjerica u drugi dio? ' [2:85] tj. Biste li ga otkupili u skladu s Torom i ubili kad vam Tora to zabrani ... (2: 83-86, str. 253).

Apostol je pisao Židovima Khaybara...: 'U ime Boga sažaljivi milosrdni od Muhammeda, Božjeg apostola, prijatelj i brat Mojsijev koji potvrđuje ono što je Mojsije donio. Bog vam kaže, o narode iz Pisma, i naći ćete ga u svom spisu "Muhammed je apostol Božji; a oni s njim su strogi prema nevjernicima, milosrdni među sobom. Vidiš ih kako se klanjaju, padaju ničice tražeći blagodat i prihvaćanje trag njihove sedžde na čelu im je. To je njihova sličnost u Tori i Evanđelju poput sjemena koje šalje izdanak i jača ga, postaje gust i izdiže se ravno na stabljici oduševljavajući sijače da je On mogao bi naljutiti nevjernike na njih. Bog je onima koji vjeruju i čine dobro obećao oproštenje i veliku nagradu "[48:29]. Zaklinjem te Bogom,i onim što vam je poslao, manu i prepelice dao je kao hranu vašim plemenima prije vas i isušivanjem mora za vaše očeve kad ih je izbavio od faraona i njegovih djela, da mi kažete: u onome što vam je poslao nalazite da biste trebali vjerovati u Muhammeda?Ako to ne pronađete u svom spisu, tada na vas nema prisile. "Pravi put jasno se razlikovao od pogreške" [2: 256], pa vas zato pozivam Bogu i Njegovom proroku '(str. 256).

[Neki su se Židovi i kršćani raspravljali pred Muhammedom, optužujući jedni druge da nemaju pred Bogom. Židovi su negirali Isusa i Evanđelje, dok su kršćani poricali Mojsija i Toru.] Tako je Bog poslao dolje na njih [sura 2: 113], tj. Svaki čita u svojoj knjizi potvrdu onoga što poriče , tako da Židovi poriču Isus iako imaju Toru u kojoj im je Bog Mojsijevom riječju tražio da drže Isusa istinitim; dok je u Evanđelju ono što je Isus donio u potvrdu Mojsija i Tore koji je donio od Boga: tako svaki negira ono što je u ruci drugoga (str. 258).

[Neki muslimani] pitali su neke židovske rabine o nečemu u Tori, a oni su im to skrivali i odbili im reći bilo što o tome. Tako je Bog poslao dolje o njima [sura 2: 159]. (P 259)

Apostol je ušao u židovsku školu ... i pozvao ih k Bogu. [Upitan je], "Koje ste vjere Muhammed?" "Abrahamova religija." [Oni su se pridružili] "Ali Abraham je bio Židov." [Muhammed je rekao]

"Onda neka Tore sudi između nas." Oni su to odbili i Bog ih je poslao na njih [sura 3: 23-24]. (P 260)

Abu Bakr pozvao je [židovskog rabina, Finhasa] da ... postane musliman jer je znao da je Muhammed Božji apostol ... i da će to naći zapisano u Tori i Evanđelju (str. 263).

[Židovski par uhvaćen je u preljubu. Neki su rabini poslali njih i druge Židove Muhammedu govoreći: ako on propiše tajbih ( blaži oblik kazne), on je kralj i slijedi ga, ali ako propisuje kamenovanje, on je prorok. Apostol je zatim otišao do rabina i zamolio ih da izvedu svoje učene ljude. Zatim je pitao] Abdullah b. Suriya, ... najučeniji čovjek koji živi u Tori ... da li Tora nije prepisivala kamenovanje za preljubnike. "Da", rekao je, .... Zatim je [Muhammed] rekao: "Oni mijenjaju riječi sa svojih mjesta, govoreći: Ako vam se ovo da, i ako vam se ne da, tj. Kamenovanje, čuvajte se, ... "

Kad je apostol dao sud o njima, zatražio je Toru. Rabin je sjedio i čitao ga, stavivši ruku na stih kamenovanja.`Abdullah b. Salam udari rabinu ruku, rekavši: "Ovo je, o Božiji proroče, stih kamenovanja koji on odbija da vam pročita." Apostol je rekao: "Teško vama Židovima! Što vas je navelo da napustite Božji sud koji držite u rukama?" Oni su odgovorili: "Kazna se izvršavala sve dok čovjek kraljevskog roda i plemićkog podrijetla nije počinio preljub, a kralj nije odbio dopustiti da ga kamenuju. Kasnije je drugi čovjek počinio preljub i kralj je htio da ga kamenuju, ali oni su rekli Ne , ne dok ne kamenujete taj-i-takav. I kad su mu to rekli, dogovorili su se da stvar urede po tajbihu i uklonili su sve napomene o kamenovanju. " Apostol je rekao: "Ja sam prvi koji je oživio Božji poredak i Njegovu knjigu i prakticirao ga." Oni su uredno kamenovani ... (5:41, str. 266-267).

[Četiri Židova su došla Muhammedu i rekla]: "Zar ne tvrdite da slijedite Abrahamovu vjeru i vjerujete u Toru koju imamo i svjedočite da je to istina od Boga?" Odgovorio je, "Svakako , ali vi ste sagriješili i prekršili savez koji je u njemu sadržan i prikrili ono što vam je naređeno da ljudima budete jasni, a ja se ograđujem od vašeg grijeha." Rekli su: "Držimo se onoga što imamo. Živimo u skladu sa smjernicama i istinom i ne vjerujemo u vas i nećemo vas slijediti." Tako je Bog poslao dolje u vezi s njima: "Recite, o narode iz Svetih pisama, nemate mogućnosti dok ne promatrate Toru i Evanđelje i ono što vam je poslano od vašeg Gospodara ..." .

[Neki su Židovi tvrdili da Kur'an nije istina od Boga jer nije uređen poput Tore. Muhammed je odgovorio]: "Vi sasvim dobro znate da je to od Boga; naći ćete da je to zapisano u Tevratu koji imate ..." [Tada su ga optužili da je Kur'an dobio od džina ili ljudi]. "Znate dobro da je to od Boga i da sam ja apostol Božji. Naći ćete to zapisano u Tori koju imate" (17:88, str. 269-270).

"I on će ga naučiti Knjizi i mudrosti i Tori " koja je bila s njima od Mojsijevog vremena prije njega "i Evanđelju" još jednoj knjizi koju mu je Bog inicirao i dao; ... (3:48, 275-276).


KRAJNJE BILJEŠKE

[1] Ibn Ishak (str. 265.) iznosi priču o prigodi objavljivanja sure 4: 51-54. Neki su židovski rabini izvedeni pred poganske Kurejšije i predstavljeni kao "ljudi koji su posjedovali prvu Knjigu". Sugerira li "prvo" ovdje da Abraham zapravo nije dobio nijednu knjigu i da se možda Suhuf odnosi samo na Postanak? Imajte na umu da sura 4:54 govori o Knjizi koja je dana Abrahamovom narodu, ali zapravo ne samom Abrahamu. Međutim, čini se da dvije reference na Suhuf (53: 36-37, 87:19) ne ostavljaju sumnju da je Abraham zaista dobio knjigu, iako su čak i ovdje Abrahamovi svici neraskidivo povezani s Mojsijevim.

[2] Za one koji bi radije čitali ove ajete u njihovom kontekstu i uzastopnim kur'anskim redom, slijede glavne perikope ajeta na koje se odnosi ova studija:

2: 4, 41-159, 174-176, 211-213, 285;
3: 3-4, 7, 19-25, 48-50, 64-84, 93-94, 110-113, 119, 181-189;
4: 44-54, 136, 162-165;
5: 12-20, 41-50, 57-77, 110-111;
6: 20-21, 33-34, 83-93, 114-115, 154-157;
7: 157-171;
9: 111;
10:15, 37, 64, 94-95;
11: 17,110; 12: 111; 13: 36-39; 15: 90-9; 16: 43-44,101; 17: 2-4,55; 18:27; 19: 12,30;
21: 7,24-25,48,105; 23:49; 25:35; 26: 196-197; 28: 43,48-53; 29:46;
32:23; 35: 24-25,31-32;
40: 53-54,70; 41:45; 42: 3,13-14; 43:45; 45:16; 46: 10-12,30;
52: 2-3; 53: 36-38; 57: 25-29;
61: 6; 62: 5-6; 66:12;
87: 6-7, 18-19.

[3] Vidi također 3: 19-20,78-79,186-187; 4: 54,136; 5: 48,110; 6:89 , 91,154, 156-157 ; 7: 169; 10:94 ; 11: 110; 13:36 ; 17: 2,4; 19: 12,30; 23:49; 25:35; 28: 43,52; 32:23; 40:53; 42:14 . Također imajte na umu brojne reference na "ljude Knjige".

[4] I Abrahamove i Mojsijeve knjige u ovim se odlomcima nazivaju suhufima, a u drugom se nazivaju i "drevni svici" ( al suhufi al 'ulay ).

[5] Zubur je oblik množine zabuur (Psalmi). Yusuf Ali to prevodi kao svete spise i misli da bi se to moglo odnositi na židovske proročke spise, a možda i na psalme (fusnota 490). Arberry to prevodi kao psalmi. Usporedite bilješku o psalmima u drugom odlomku Uvoda.

[6] Znače li se 'jasni znakovi' na objavu danu Mojsiju i Isusu ili na čudesne moći koje im je Bog dao ili na oboje? O tome je potrebno proučiti više.

[7] Kur'an kaže da je Bog "odredio Proročanstvo i Knjigu da budu među njihovim [tj. Noinim i Abrahamovim] sjemenom" (29:27; 57:26; 4:54). Tada nije iznenađujuće vidjeti da se Kur'an odnosi na toliko židovskih proroka i objava. Iako je cijelu Bibliju dao Bog, spominju se i određeni dijelovi Biblije. Jasno se spominje Mojsijev zakon, Davidovi psalmi i Evanđelja, ali čini se da postoje i aluzije na druge dijelove Biblije.

Sura 3:84 značila bi da su neke knjige dane drugim prorocima u Izraelu, zajedno s onima koje su dane Mojsiju i Isusu (usp. 3:79; 6:89; 29:27; 45:16; 57:26 i IC1). Slično tome, čini se da 3:81 implicira da je Bog izraelskim prorocima dao ne samo mudrost već i "knjigu".

Također može biti moguće da davanje Mudrosti ( al-hukm ) u surama 3:79, 6:89 i 45:16 aludira na starozavjetnu književnost o mudrosti (Job, Mudre izreke i Propovjednik). Sura 6:89 kaže "to su bili ljudi kojima smo dali Knjigu, i Mudrost i poslanstvo." Ovdje se ljudi vraćaju na prethodni popis od 18 proroka (stihovi 83-86), među kojima su i autori književnosti Mudrosti, Job i Salomon. Međutim, vjerojatno se može uspješno tvrditi da kada Kur'an govori o Bogu koji daje Mudrost, on nikada nema na umu knjigu. Na primjer, "Mudrost" je također dana Ivanu Krstitelju (tj. Yahya, 19:12) i svi se slažu da nikada nije primio knjigu. Unatoč tome, u suri 6 nema ničega:83-90 što bi nužno spriječilo Joba i Salomona kao primatelja dijela Knjige.

Ako se ovi odlomci aludiraju na židovske knjige proročanstva i mudrosti, Kur'an se poziva na svaki dio Biblije, osim na povijesne knjige oba Zavjeta i slova Novoga. Je li moguće, međutim, da su prva uvrštena pod rubriku "ono što je otkriveno ... plemenima" (2: 136; 3: 84), jer u Kur'anu ne postoji drugi očigledan referent na koji ovo fraza odnosi se. Pa čak i ovo drugo može biti obuhvaćeno izjavom da se autori ovih pisama (Isusovi učenici) smatraju nadahnutima, da imaju razuma (5: 111). Čini se da se ovaj otkačeni ne odnosi na bilo kakvu objavu koju su dobili, već na Božji dar vjere za njih.

[8] Tj., Spisi dani Mojsiju i Isusu i njihovim sljedbenicima, za koje se može pretpostaviti da su Biblija (vidi Uvod, odlomak 4).

[9] Doslovno, "onim što je Allah objavio." Da li se ovo odnosi na prethodne spise, na Kur'an ili na oboje? Lingvistički prethodnik može biti bilo koji, ali kontekst sure 5: 41-50 prisiljava nas da "ono što je Allah objavio" protumačimo kao Toru i Indžil.

Pitanje o kojem se govori u suri 5: 41-50 jest kakav bi trebao biti Muhammedov odgovor nekim Židovima koji ga iskušavaju da im donese djelomičan sud (u vezi s slučajem preljuba, prema Ibn Ishaqu - vidi Dodatak). Upućen mu je da ih sudi u pravičnosti (v 42), a ne da slijedi njihove djelomične i isprazne želje (v 48). Da bi osigurao da se to postigne, on će im suditi prema vlastitoj knjizi ili barem inzistirati da oni sami procjenjuju po njoj (stihovi 42-45). Na sličan način ističe se da kršćani imaju objavu danu u Injilu da sude o svojim postupcima prema (46-47). Poanta stihova 48-49 je da u Muhammedovom umu potvrde da je u redu da koristi knjige Židova i kršćana prilikom donošenja sudske odluke, jer njegova knjiga (Kur'an) potvrđuje da poruka Tora i Injil su istina. On može,stoga, pouzdano utemeljujte prosudbu Židova i kršćana na njihovim knjigama, jer se oni slažu s knjigom koja mu je dana. Dakle, kaže nam Ibn Ishak, da je Muhammed bio oduševljen što se pridržavao Tore dok je donosio svoju odluku, a Židovi to nisu učinili: "Ja sam prvi koji je oživio Božji poredak i Njegovu knjigu i prakticirao je" (str. 267) .

Bilo bi apsurdno očekivati ​​da će Muhammed suditi Židove i kršćane Kur'anom, kada niti jedna skupina ne prihvati njezin autoritet. Ima smisla suditi im prema objavi koju su svi primili i prihvatili, pogotovo kada Kur'an potvrdi njihovu istinitost i čuva ih na sigurnom (48). Istina je da će se, ako slijedi njihove uzaludne želje, odstupiti od učenja Kur'ana, ali ako ih bude ocjenjivao po njihovim knjigama, bit će siguran da neće biti odvraćen od poruke koja mu je dana, za sva tri zakona ( šerijat, v. 48) dao ih je i čuvao isti Bog. Muhammad mora biti vrlo oprezan da ga njihova izdajnička želja za djelomičnom presudom, "presudom (dana) neznanja" (v. 50), ne odvede u kompromitiranje datog mu otkrivenja. Njegova je zaštita od toga da ih vrati natrag u vlastitu knjigu, jer je to njihov autoritet i u potpunosti se slaže s Kur'anom.

[10] Moramo li ovdje pretpostaviti da Kur'an poručuje muslimanima da vjeruju u iskvarene knjige ili u knjige koje više ne postoje? Dapače, ne poziva li ih da vjeruju u knjige koje su još uvijek vjerne svojoj izvornoj poruci i vrlo dostupne u vrijeme Muhammeda? Nadalje, usmjerava li ih da vjeruju u ove knjige, ali da ih ne čitaju ili da vjeruju u njih, ali da ih se ne pokoravaju? Ne možemo li se zapitati koja je duhovna vrijednost vjerovanja u svetu knjigu koja je ili izgubljena ili iskvarena i koja se ne može ili ne smije čitati i pokoravati joj se? Zar to zapravo ne znači vjerovanje u ništa?

[11] Napomena sura 2: 88-91. Židovi se hvale da mogu sačuvati Taurat, ali Bog kaže da je to nemoguće jer su njihova srca opaka. Stoga su Bog i Kur'an ti koji su odgovorni za očuvanje i potvrđivanje istinitosti ranijih objava.

[12] Pažljivo ispitivanje konteksta svakog od ovih odlomaka pokazuje da kalimat (= riječi) ovdje treba shvatiti doslovno, a ne u smislu dekreta, jer se kalimat ponekad koristi.

Sura 9: 115 kaže da Allah neće ljude zavesti nakon što ih je uputio. Svi bi se složili da je Allah vodio narod Izraela. Ako bi, pak, dopustio da se njihove Knjige beznadno korumpiraju, ne bi li oni tada postali zavedeni narod kad slijede savjete Kur'ana i Muhammeda da sude prema vlastitim spisima (5: 43-45)?

Hahn citira sljedeću tradiciju Buharija koju je prenio Ibn Abbas: "'Oni kvare riječ' znači 'oni mijenjaju ili mijenjaju njezino značenje.' Ipak, nitko nije u stanju promijeniti niti jednu riječ iz bilo koje Knjige Božje. Značenje je da tu riječ tumače pogrešno "(str. 39).

[13] Čini se da se sura 2 do 152. ajeta bavi nevjerom Židova. Međutim, od stiha 153 nadalje, čini se da je nevjera arapskih mnogobožaca u drugom planu. To bi značilo da je Knjiga o kojoj se govori u ajetima 159, 174 i 176 Kur'an. Ibn Ishak (str. 259.), međutim, kaže da je ajet 159. objavljen u odnosu na Židove.

[14] Vjerojatno je pošteno reći da je ta proturječnost vjerojatno očiglednija nego stvarna, jer riječ "rađanje", čini se, u različitim knjigama ima različito značenje.

[15] S ovom se točkom potpuno slaže svjedočenje Ibn Ishaka (str. 247-270, posebno str. 251 i 267) o okolnostima oko otkrivanja mnogih "problematičnih odlomaka". Pogledajte Dodatak za uzorak ovog svjedočenja.

 

 

​

​

​

bottom of page