top of page

Kontradikcija Kur'ana 2

Kuranske kontradikcije 1-10

https://www-answering--islam-org.translate.goog/Quran/Contra/israel_land_egypt.html?fbclid=IwAR3Wpzyj6UL8WcsTZIIN7w3TO5j-8Uv-zbLijyhHuJjYBp5tzaOsGBaEa6Y&_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=de

Kontradikcija Kur'ana:

 

Izrael, Kur'an i Obećana zemlja

Sam Shamoun i Jochen Katz

 

Sveto pismo na mnogo mjesta govori o tome da je Bog dao Izraelu zemlju Kanaan kao njihov vječni i dragocjeni posjed:

"Cijelu zemlju Kanaan, u kojoj si sada stranac, dat ću u vječni posjed tebi i tvojim potomcima poslije tebe; i bit ću njihov Bog." Postanak 17:8

„Zato sam sišao da ih izbavim iz ruku Egipćana i izvedem ih iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko – dom Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižanaca , Hivijejaca i Jebusejaca… I obećao sam da ću vas izvesti iz vaše bijede u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižanaca, Hivijaca i Jebusejaca – u zemlju kojom teče med i mlijeko.” Izlazak 3:8, 17

"Također sam sklopio svoj savez s njima da im dam zemlju Kanaan, gdje su živjeli kao stranci." Izlazak 6:4

S obzirom na ove jasne izjave iz Svete Biblije, za neke čitatelje moglo bi biti iznenađenje otkriće da Kuran zapravo uči da je Obećana zemlja koju je Izrael trebao naslijediti bio Egipat! Prije iznošenja dokaza za ovo moramo prvo spomenuti da se riječi Kanaan, Izrael (zemlja, ne ljudi), Judeja ili Jeruzalem nikad ne pojavljuju u Kuranu, što je u najmanju ruku zaista zbunjujuće i zapanjujuće.

Kada Kur'an govori o naslijeđu Izraela, to se jednostavno odnosi na zemlju ili grad koji im je Bog dao. Na primjer:

I (sjeti se) kada je Musa rekao svome narodu: O narode moj! Sjetite se Allahove blagodati prema vama, kako je među vama vjerovjesnike postavio, i kraljevima vas učinio, i dao vam ono (što) nije dao nijednom (drugom) od (Njihovih) stvorenja. O ljudi moji! Idite u svetu zemlju koju vam je Allah odredio. Ne okrećite se u bijegu, jer ćete se sigurno vratiti kao gubitnici. Rekli su: "O Musa!" Lo! divovski narod (stanuje) u njemu i gle! ne ulazimo dok oni odande ne izađu. Kada oni izađu odande, tada ćemo mi ući (ne do tada). Tada rekoše dvojica od onih koji su se bojali (Gospodara svoga, ljudi) kojima se Allah smilovao: Uđite im na kapiju, jer ako na njih uđete, eto! bit ćete pobjednici. Zato se pouzdajte (u Allaha) ako ste pravi vjernici. Rekli su: O Musa! Nikada nećemo ući (u zemlju) dok su oni u njoj. Zato idi ti i tvoj Gospodar i borite se! Sjedit ćemo ovdje. Rekao je: Gospodaru moj! Ja nemam kontrolu ni nad kim osim nad sobom i svojim bratom, pa napravi razliku između nas i onih koji loše rade. (Gospodar njihov) reče: Zbog toga će im Zemlja sigurno biti zabranjena četrdeset godina da će lutati Zemljom zbunjeni. Zato ne tuguj zbog ljudi koji pogriješe. S. 5:20-26 Pickthall

Tekst ne identificira točno gdje se nalazila ova sveta zemlja, tko su bili ti divovi ili koja su se dva čovjeka bojala svoga Gospodina. Jedini način da saznate odgovore je da izađete izvan Kur'ana i pogledate Sveto pismo:

"Jahve reče Mojsiju: ​​'Pošalji neke ljude da izvide zemlju kanaansku koju dajem Izraelcima. Iz svakog pradjedovskog plemena pošalji po jednog od njegovih glavara.' Tako ih na Jahvinu zapovijed Mojsije posla iz pustinje Parana. Svi su oni bili vođe Izraelaca… Kad ih je Mojsije poslao da istraže Kanaan, rekao je: 'Idite gore kroz Negev i dalje u brdoviti kraj. Vidite što kakva je zemlja i jesu li ljudi koji tamo žive jaki ili slabi, malo ih je ili mnogo. U kakvoj zemlji žive? Je li dobra ili loša? U kakvim gradovima žive? Jesu li bez zidova ili utvrđeni? Kakvo je tlo? Je li plodno ili siromašno? Ima li na njemu drveća ili ne? Dajte sve od sebe da donesete nešto od plodova zemlje.' (Bilo je to vrijeme za prvo zrelo grožđe.) Tako su otišli gore i istražili zemlju od pustinje Zin do Rehoba, prema Lebo Hamatu. Išli su gore kroz Negev i došli do Hebrona, gdje su živjeli Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. (Hebron je sagrađen sedam godina prije Zoana u Egiptu.) Kad su stigli u dolinu Eškol, odsjekli su granu s jednim grozdom. Dvojica su ga nosila na stupu između sebe, zajedno s nekoliko nara i smokava. To se mjesto prozvalo dolina Eškol zbog grozda što su ga Izraelci ondje posjekli. Nakon četrdeset dana vratili su se iz istraživanja zemlje. Vratili su se Mojsiju i Aronu i cijeloj izraelskoj zajednici u Kadeš u pustinji Paranu. Ondje su izvijestili njih i cijelu zajednicu i pokazali im plodove zemlje. Oni su Mojsiju ispričali ovaj izvještaj: 'Ušli smo u zemlju u koju si nas poslao, a u njoj teče med i mlijeko! Ovdje je njegov plod. Ali ljudi koji tamo žive su moćni, a gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. Tamo smo čak vidjeli Anakove potomke. Amalečani žive u Negevu; Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdovitom području; a Kanaanci žive blizu mora i uz Jordan.' Tada je Kaleb ušutkao narod pred Mojsijem i rekao: 'Trebali bismo otići gore i zauzeti zemlju, jer mi to sigurno možemo.' Ali ljudi koji su išli s njim rekoše: 'Ne možemo napasti te ljude; oni su jači od nas.' I raširili su među Izraelcima loše vijesti o zemlji koju su istražili. Rekli su: 'Zemlja koju smo istražili proždire one koji u njoj žive. Svi ljudi koje smo tamo vidjeli su velike veličine. Tamo smo vidjeli Nefile (Anakovi potomci potječu od Nefila). Činili smo se kao skakavci u vlastitim očima,

{Kao usporednu bilješku, P. 5:20 sadrži veliki anakronizam budući da Mojsije govori o izraelskim kraljevima dok zapravo Izrael nije imao kraljeva sve do stoljeća kasnije u vrijeme Samuela. Više pojedinosti potražite u ovom članku .}

Ipak, ako se strogo držimo samog Kur'ana i uzmemo u obzir sve reference na Izlazak Izraela, onda postaje očito da su autor(i) mislili da zemlja dana Izraelu nije Jeruzalem ili Kanaan, već Egipat!

I MI smo objavili Musau, upućujući ga: 'Odvedi MOJE robove noću, sigurno ćeš biti progonjen.' I faraon je poslao pozivnike u gradove, objavljujući: 'Ovi su mala skupina, ali su nas uvrijedili; A mi smo mnoštvo potpuno spremnih i budnih.' Pa smo ih MI istjerali iz vrtova i izvora, i blaga i prebivališta časti. Tako je i bilo; i dali smo ih u nasljeđe sinovima Israilovim . S. 26:52-59 Šer Ali

Prethodni stihovi pokazuju da su Izraelci postali nasljednici Egipta odmah nakon uništenja faraona i njegove vojske u moru. Egipćani su "istjerani" i njihovi su vrtovi dani djeci Izraelovoj. Sljedeći citati podupiru ovu poziciju:

Rekoše: Bili smo progonjeni prije nego što ste nam došli i otkako ste nam došli. Rekao je: Možda će vaš Gospodar uništiti vašeg neprijatelja i postaviti vas vladarima u zemlji , pa će vidjeti kako ćete postupiti. A Mi smo sušama i opadanjem plodova sustigli Fironove ljude da bi bili oprezni. S. 7:129-130 Šakir

Zato smo ih kaznili i u moru ih potopili jer su dokaze Naše poricali i nemarni prema njima bili. I učinili smo da ljudi koji su slabi bili naslijede istočnu zemlju i zapadnu koju smo blagoslovili ; i lijepa riječ Gospodara tvoga ispunila se na sinovima Israilovim zato što su strpljivo podnosili; i potpuno smo uništili ono što su Fajron i ljudi njegovi napravili i što su izgradili. S. 7:136-137

Kada ove odlomke uzmemo zajedno kao cjelinu (za koju moramo vidjeti da su svi dio istog konteksta), onda je zaključak da je Izraelu dat istočni i zapadni dio Egipta i da je njime postao vladar. Ovaj sljedeći citat dodatno potvrđuje da su autori Kur'ana pogrešno pretpostavili da je Izrael preuzeo Egipat:

Mi ćemo ti kazati nešto od vijesti o Musau i faraonu istinito, za ljude koji vjeruju. Sada se faraon uzvisio U ZEMLJI i podijelio njezine stanovnike u sekte, ponizivši jednu skupinu od njih, pobivši njihove sinove i poštedivši njihove žene ; jer on je bio od radnika korupcije. Ipak, željeli smo da budemo milostivi prema onima koji su bili poniženi U ZEMLJI, i da ih učinimo VOĐAMA, i da ih učinimo NASLJEDNICIMA, I DA IH UTVRDIMO NA ZEMLJI , i da pokažemo faraonu i Hamanu, i njihovim vojskama šta su bili. strepeći od njih. S. 28:2-6 Arberry

Sasvim očito, budući da su Izraelci bili slaba strana koju je faraon ponizio u zemlji, to znači da su oni bili ti koji su naslijedili zemlju Egipat! Ovaj odlomak tri puta koristi "u zemlji": Faraon se uzvisio "u zemlji" (u Egiptu), Izraelci su "oni koji su bili poniženi u zemlji" (u Egiptu) i Allah je odlučio "da ih učini nasljednike, i utvrditi ih u zemlji". Jedino logično tumačenje je da ih je Allah namjeravao uspostaviti u istoj zemlji o kojoj se govori u ovim ajetima. Ne postoji apsolutno nikakva naznaka da se "zemlja" odnosi na neku drugu zemlju. Ne kaže se "i uspostaviti ih u drugoj zemlji".

Štoviše, Kuran u Q. 7:110 i 7:123 (kao iu Q. 20:57,63) kaže da su se faraon i njegovi poglavari bojali da će Izraelci protjerati Egipćane iz zemlje:

Reklo je Vijeće faraonova naroda: 'Ovaj čovjek je doista lukavi čarobnjak koji vas želi protjerati iz vaše zemlje; što zapovijedaš?' ... Faraon reče: 'Vjerovao si u Njega prije nego što sam te pustio. Ovo je sigurno naprava koju ste smislili u gradu da možete istjerati njegove ljude iz njega. Sada ćete znati!

Ovo opet implicitno podupire činjenicu da su autor(i) pogrešno mislili da je zemlja koju je Bog obećao dati Izraelcima Egipat.

U svom komentaru na pitanje 7, Ibn Kesir povezuje pitanje 7:137 sa pitanjem 28:5-6 i kaže:

<I ispunila se lijepa riječ Gospodara tvoga sinovima Israilovim, zbog njihove izdržljivosti.> je objašnjeno drugom Allahovom izjavom...

<I htjeli smo učiniti dobročinstvo onima koji su bili slabi (i potlačeni) u zemlji, i učiniti ih vladarima i učiniti ih nasljednicima. I da ih u zemlji učvrstimo, i pustismo Farauna i Hamana i vojske njihove da prime od njih ono čega su se bojali> [28:5-6]. ( Izvor )

A u vezi s pitanjem 28:2-6 Ibn Kesir piše:

<slabljenje skupine među njima.> Ovo se odnosi na sinove Izraelove, koji su u to vrijeme bili najbolji ljudi, iako ih je ovaj kralj tiranin nadjačao, koristeći ih da rade najniže poslove i tjerajući ih na težak noćni rad i dan za njega i njegov narod. Istovremeno je ubijao njihove sinove i ostavljao njihove kćeri na životu, da bi ih ponizio i jer se bojao da se među njima ne pojavi dječak koji će biti uzrok njegove propasti i propasti njegovog kraljevstva. Tako je Faraon poduzeo mjere predostrožnosti da se to ne dogodi, naredivši da se pobiju svi dječaci rođeni od sinova Israilovih, ali ga ova mjera predostrožnosti nije zaštitila od božanske odredbe, jer kada Allahov rok dođe, ne može se odgoditi, i za svaku stvar postoji Allahova odredba. Allah kaže:

<I htjeli smo učiniti dobročinstvo onima koji su bili slabi na Zemlji,> sve do riječi Njegovih;

<čega su se bojali.> I Allah im je to doista učinio, kako kaže...

<I učinili smo ljude koji su smatrani slabima> sve do Njegovih riječi...

<podigli su> (7:137). A Allah je rekao...

<Tako smo dali sinovima Israilovim da ih naslijede> (26:59). Faraun se nadao da će svojom snagom i moći biti spašen od Musaa, ali mu to nije nimalo pomoglo. Usprkos svojoj velikoj moći kao kralj, nije se mogao suprotstaviti Allahovoj odredbi, koja se nikada ne može nadvladati. Naprotiv, Allahova odluka je izvršena, jer je od davnina bilo zapisano i određeno da će Fir`aun doživjeti svoju propast od Musaovih ruku. ( Izvor )

U stvari, Ibn Kesir identificira ljude koji su naslijedili Egipat prema sljedećem stihu:

Tako se dogodilo. I MI smo učinili da drugi ljudi naslijede ove stvari. S. 44:28 Šer Ali

Kao Izraelci:

(Tako je (bilo)! I učinili smo da ih drugi ljudi naslijede.) naime sinovi Israilovi. ( Izvor )

Evo posljednjeg odlomka koji povezuje Egipat s Obećanom zemljom:

I kada si rekao: 'Mojsije, mi nećemo podnijeti jednu vrstu hrane; moli Gospodara svoga za nas, da nam izrodi ono što zemlja rađa - zeleno bilje, krastavce, kukuruz, leću, luk.' Rekao je: 'Biste li imali u zamjenu ono što je podlije za ono što je bolje? Odvesti vas u EGIPAT ( misran ); tamo ćeš imati ono što si tražio .' I poniženje i siromaštvo su se nabacili na njih, i bili su natovareni teretom Božjeg gnjeva; to zato što nisu vjerovali u Božje znakove i nepravedno ubijali poslanike; to, jer nisu bili poslušni, i bili su prijestupnici. S. 2:61 AJ Arberry

Svatko može vidjeti da je problem s ovim odlomkom u tome što Mojsije nije rekao ljudima da idu u Egipat nego u Kanaan. Naizgled svjesni ove greške, neki muslimanski prevoditelji prevode riječ misr kao grad ili grad, baš kao što je ovaj musliman učinio:

I sjeti se onoga što si rekao: "O Musa, mi se sigurno nećemo zadovoljiti jednom vrstom hrane." moli, dakle, Gospodara svoga za nas da nam ON donese ono što zemlja uzgaja - bilje njeno i krastavce svoje i pšenicu svoju i leću svoju i luk svoj.' Rekao je: 'Biste li uzeli u zamjenu ono što je gore za ono što je bolje? Idi dolje u neki GRAD i bit će ti ono što tražiš .' I bili su pogođeni poniženjem i neimaštinom, i izazvali su ALLAHOV gnjev; to je bilo zato što su odbacili ALLAHOVA znamenja i nastojali nepravedno ubiti poslanike; to je bilo zato što su se pobunili i prekršili. Sher Ali

Umjesto da Mojsije kaže svom narodu da ide u Egipat, prevoditelj mu kaže da ide u bilo koji grad.

Pažljivo ispitivanje engleskih verzija Kur'ana pokazuje da su prevoditelji bili podijeljeni oko riječi misr , očito zbog problema koji predstavlja za takozvanu nepogrešivost i nepogrešivost Kur'ana. Neke verzije su ga prevele kao Egipat, dok su ga druge prevodile kao grad ili mjesto. Obratite pažnju na sljedeće prijevode P. 2:61.

Egipat

Idi dolje u Egipat , gdje ćeš naći ono što si tražio. Kalif

Siđi u Egipat gdje ćeš dobiti ono što si tražio. Majid Fakhry

Stoga se nastani u Egiptu ili u bilo kojem gradu, gdje ćeš dobiti što tražiš; Ahmed Raza Khan/Mohammed Aqib Qadri ( * )

Idi dolje u Egipat , tamo ćeš naći sve što si tražio. Hassan Qaribullah i Ahmad Darwish ( * )

Siđi u Egipat , imat ćeš u njemu ono što si tražio. Poruka: Moderni doslovni prijevod Kur'ana od Progressive-Muslims.org ( * )

Idi dolje u Egipat , tamo je ono što tražiš. Palmer

Siđite u Egipat , jer [tamo] ćete naći što želite: Prodaja

Siđite u Egipat ; - jer dobit ćete ono što ste tražili: Rodwell

Rodwellova bilješka kaže:

26 Ovaj odlomak (komp. xxvi. 59) jedan je od brojnih anakronizama kojima obiluje Kuran i dokazuju veliko neznanje arapskog Poslanika. ( Izvor )

Konačno,

Vrati se posramljen u Egipat , i tada ćeš dobiti ono što tražiš! Asad

Asad ubacuje riječ sramota kako bi promijenio Mojsijevu izjavu u prijekor zbog prigovaranja Izraelaca. S druge strane, Sveto pismo kaže da su Izraelci bili ti koji su se htjeli vratiti u Egipat jer su počeli sumnjati je li Bog sposoban ispuniti svoja obećanja da će ih dovesti u Kanaan.


Mjesto/grad/država

Idi dolje u bilo koji grad i naći ćeš što želiš! Y. Ali

Yusuf Ali je očito imao problema s 2:61 jer je u svojoj bilješci napisao:

74. Deklinacija riječi Misr u arapskom tekstu ovdje pokazuje da se ona tretira kao zajednička imenica koja znači bilo koji grad, ALI OVO NIJE ZAKLJUČNO, a referenca može biti na Egipat faraona . Tanwin koji izražava neodređenost može značiti "bilo koji Egipat", tj, bilo koja zemlja plodna poput Egipta. Ima tu i suptilne reminiscencije kao i ozbiljnog prijekora. Pobunjena djeca Izraela mrmljala su zbog istovjetnosti hrane koju su dobivali u pustinji. Očito su žudjeli za delicijama Egipta koji su napustili, iako su trebali znati da je jedino što im je sigurno u Egiptu njihovo ropstvo i grubo postupanje. Mojsijev im je prijekor bio dvojak: (1) Takvu raznovrsnu hranu možete dobiti u svakom gradu; bi li za njihovo dobro prodao svoju slobodu? Nije li sloboda bolja od delikatne hrane? (2) Ispred je bogata obećana zemlja, u koju nerado marširaš; iza je Egipat, zemlja ropstva. Koje je bolje? Biste li mijenjali bolje za gore?

Idi u bilo koji grad i dobit ćeš ono što želiš. Sarwar

Idi u bilo koji grad i naći ćeš ono što želiš! Hilali-Khan

siđi u bilo koji grad i tamo ćeš naći što tražiš. Muhammad Zafrullah Khan

(Ako je tako) onda idi u neki grad i sigurno ćeš imati (tamo) sve što si tražio. Amatul Rahman & 'Abdul Manan 'Omar

Siđite dolje u Grad , jer zaista je u njemu za vas ono što tražite. Daryabadi ( * )

Odvedite vas u grad i imat ćete ono što tražite. Muhammad Ayub Khan ( * )

Ako je to ono što želiš, vrati se u neki grad ; tamo ćeš naći ono što si tražio. Malik

Vrati se u neki grad . Tamo ćete pronaći sve što ste tražili. NJ Dawood

Idi onda u grad , imat ćeš ono što tražiš. Ahmed Ali

Smjestite se u nekom gradu da dobijete ono što ste tražili! TB Irving

Unesite grad , pa ćete imati ono što tražite. MM Ali

Unesite grad , pa ćete imati ono što tražite. Shakir

Vratite se u jedan od gradova . Tamo ćete naći sve što ste tražili. Muhammad Wahiduddin Khan ( * )

Siđi u naseljenu zemlju , tako ćeš dobiti ono što tražiš. Pickthall

Uđite u [bilo koje] naselje i doista ćete imati ono što ste tražili. Saheeh međunarodni prijevod

Neka čitatelj primijeti da su većinu prijevoda koji misr prevode kao grad/zemlja/grad itd. napravili muslimani. Prilično je očito da su ovi muslimani pokušavali pomiriti ili čak zamagliti značenje ovdje budući da su vidjeli povijesni problem ovog odlomka.

Ali postoji nekoliko problema s prevođenjem riječi misr kao grad, mjesto ili država. Prvo, unutarnji dokazi ukazuju na Egipat kao ispravan prijevod. Zapravo, slučajno je kur'anski izraz za Egipat misr :

I objavili smo Musau i bratu njegovu, govoreći: Uzmite svojim ljudima kuće da biste boravili u Egiptu ( misra ) i učinite svoje kuće bogomoljama i molitvu obavljajte i vjernicima radosne vijesti javljajte. S. 10:87 Šakir

Čovjek u Egiptu ( misra ) koji ga je kupio, rekao je svojoj ženi: "Učini njegov boravak (među nama) časnim: možda će nam donijeti mnogo dobra, ili ćemo ga usvojiti kao sina." Tako smo Jusufa u zemlji učvrstili da bismo ga tumačenju priča (i događaja) poučili. A Bog ima punu moć i kontrolu nad svojim poslovima; ali većina čovječanstva to ne zna. S. 12:21 Y. Ali

I kada su došli do Josipa, on je ostavio svoje roditelje sa sobom i rekao: 'Uđite u Egipat ( misra ) u miru, ako je drago ALLAHU.' S. 12:99 Šer Ali

I faraon je proglasio među svojim narodom, govoreći: "O narode moj! Zar vlast nad Egiptom ( misra ) ne pripada meni, (svjedoci) ovi potoci koji teku ispod moje (palače)? Šta! Zar ne vidite?" S. 43:51 Y. Ali

U svjetlu prethodno navedenog moraju postojati dobri kontekstualni razlozi da se ovdje ne primijeni normalna upotreba riječi, koja bi u slučaju misr bila Egipat. Ipak, ne postoji ništa u neposrednom kontekstu što bi upućivalo na to da misr treba prevesti na način koji je suprotan njegovom uobičajenom značenju.

Drugo, čak su i muslimanski egzegeti imali suprotstavljena gledišta o točnom značenju riječi misr , očito zato što su bili zbunjeni budući da su naizgled znali da ta riječ znači Egipat. Obratite pažnju na primjer na komentare Mahmouda M. Ayouba:

(61) Komentatori su se razišli oko toga da li se riječ misr u ovom ajetu odnosi na bilo koju naseljenu zemlju ili posebno na Egipat. Tabari opširno argumentira oba stajališta. On navodi u korist mišljenja da je Egipat čitanje Ubayyja i Ibn Mes'uda, gdje se riječ misr čita bez neodređenog člana, kao u čitanju koje se danas koristi . Tabari zaključuje: "U Božijoj Knjizi nema indikacija koje je od ovih tumačenja istinito, niti postoji hadisod Apostola koji bi dao odlučujuću riječ… Stoga mislimo da je Mojsije tražio od svog Gospodara da da svom narodu ono što su tražili… i Bog je uslišio njegove molitve i naredio Mojsiju da živi u zemlji koja će donositi hranu koju su tražili.” Tabari preferira općeprihvaćeno čitanje u suprotnosti s onim od Ubayya i Ibn Mas'uda ... Tabarsi prenosi na temelju autoriteta Hasana al-Basrija, al-Rabi'a i Qatadaha da je Egipat, " faraonov gospodar," iz kojeg oni su izvršili egzodus. Ebu Muslim je rekao, "Bog je mislio na sveti grad [Jerusalem]"; isto je prenio autoritet Ibn Zejda. Al-Suddi, Qatadah i Mujahid su rekli, "On je mislio na bilo koji grad [ misr ] od zemlje, tj.ono što tražiš može se naći u gradovima, a ne u pustinjama"… (Ayoub,Kur'an i njegovi tumači , 1. tom, str. 108 [State University of New York Press, Albany, 1984.]; podcrtajte naglasak naš)

Osvrnuli smo se na al-Tabarijeve komentare iznad i pokazali da, suprotno njegovoj tvrdnji, unutarnji dokazi vode do toga da je Egipat pravo značenje izraza. Ono što želimo naglasiti na ovom mjestu jeste da su se dva najveća sastavljača i recitatora Kur'ana, Ubej i Ibn Masud, složili da ta riječ znači Egipat! Uz to, Ayoubovi komentari pokazuju da su postojala različita čitanja ovog stiha (usp. P. 2:61), pokazujući da ni na koji način nije postojao jedan jedinstveni tekst Kur'ana.

Kur'an je mogao izbjeći svu ovu zbrku jednostavnim korištenjem različite riječi od one koja se obično koristi za Egipat, baš kao što je učinio nekoliko stihova ranije:

I kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad (alqaryata) i jedite obilno ono što je u njemu, i uđite na kapiju ničice, i recite: "Pokajanje." Mi ćemo vam grijehe vaše oprostiti, a onima koji dobro čine (nagradu) ćemo povećati. S. 2:58 Pickthall; usp. 2:259

Kuran je također mogao koristiti riječ balada kao u Q. 2:126:

I kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ga sigurnim gradom (baladan) i opskrbi njegove ljude plodovima, one koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet." Rekao je: A onome ko ne bude vjerovao, Ja ću ga kratko uživati, a zatim ću ga u vatru odvesti; i to je zlo odredište. Shakir

Još jedna riječ koja bi izbjegla svu ovu zabunu je madina :

I ušao je u grad (almadeenata) u vrijeme kada njegovi ljudi nisu gledali: i ondje je našao dva čovjeka kako se bore, jedan iz njegove vjere, a drugi iz njegovih neprijatelja. Sada mu se čovjek njegove vlastite vjere obratio protiv njegovog neprijatelja, a Mojsije ga je udario šakom i dokrajčio ga. Rekao je: "Ovo je djelo Zla (Sotone): jer on je neprijatelj koji očito dovodi u zabludu!" S. 28:15 Y. Ali; usp. 28:18, 20

Umjesto toga, Kuran koristi riječ koja u svakom drugom slučaju znači Egipat.

Sada musliman može tvrditi (slično kao što Asad pokušava učiniti u svom komentaru) da je u P. 2:61 Mojsije bio ljut i stoga je govorio sarkastično kada je rekao da se vrati u Egipat. Drugim riječima, musliman bi to mogao nastojati čitati sarkastično, a ne kao izražavanje stvarne Božje zapovijedi da se vrati u Egipat. Problem s ovim prijedlogom je što se uzima zdravo za gotovo da Kuran zna da je Obećana zemlja Kanaan, a ne Egipat. Ali gdje Kur'an to točno kaže? Kao što smo već rekli, Kur'an ne spominje niti Jeruzalem niti Kanaan, pa kako onda musliman može sa sigurnošću znati da P. 2:61 ne govori o doslovnom povratku u Egipat? Musliman to ne zna sa sigurnošću, što još jednom pokazuje koliko je muslimansko sveto pismo uistinu nekoherentno i nepotpuno.

Ako se musliman pokuša pozvati na Sveto pismo, on/ona samo usložnjava problem zbog činjenice da su dvije knjige kontradiktorne jedna drugoj. Osim toga, ako se muslimani trebaju pozvati na Bibliju kako bi objasnili Kur'an, onda oni samo priznaju da Sveta Biblija funkcionira kao kriterij za provjeru muslimanskih spisa. To je upravo ono što Kur'an kaže da ljudi trebaju činiti:

Ali ako sumnjaš u ono što smo ti objavili, pitaj one koji Knjigu prije tebe čitaju; istina ti je stigla od Gospodara tvoga, zato nemoj biti od onih koji raspravljaju. S. 10:94 Šakir

Dakle, ili se muslimani drže samo Kur'ana i pokušavaju shvatiti ovaj nered. Ili se pozivaju na Sveto pismo i time priznaju da je muslimansko sveto pismo podređeno Svetom pismu, što dalje implicira da kada se Kuran ne slaže sa Svetim pismom, tada je muslimansko sveto pismo ono koje je u zabludi. Nažalost za muslimane, oni ne mogu imati oboje; ne mogu dobiti svoj kolač i pojesti ga.

Da bismo dali sažetak problema s onim što Kuran kaže o zemlji koju su Izraelci naslijedili, čini se da muslimanski spisi pretpostavljaju da je Izrael napustio Egipat i zatim se vratio da preuzme zemlju. Mojsije prvi dolazi faraonu i traži dopuštenje da napusti zemlju sa svojim narodom (P. 7:105), ali već pet stihova kasnije, izražava se strah da Izraelci zapravo žele protjerati Egipćane (P. 7:110 i ponovno 123, kao iu Q. 20:57,63). U mnogim odlomcima Allah obećava Izraelcima da će naslijediti vrtove, bogatstva i zemlju Egipćana. Štoviše, u P. 28:6, Allah kaže da će dopustiti faraonu i njegovoj vojsci da vide ono čega su se bojali, što se čini da se odnosi na strah koji su izrazili, tj. da će ih Izraelci istjerati iz zemlje.

Prema tome, možemo sa sigurnošću zaključiti da je, u svjetlu prethodno navedenih faktora, autor Kur'ana pogrešno pretpostavio da je Obećana zemlja koju je Bog dao Izraelu ništa drugo do sam Egipat!

Dodatna zapažanja: Postoji još jedan zbunjujući element u kur'anskoj verziji izvještaja o Izlasku. U P. 5:26 izričito nam je rečeno da Allah nije dopustio Izraelu da uđe u svetu zemlju četrdeset godina zbog njihovog straha od divova ili moćnog naroda koji je tamo živio:

(Allah) je rekao: "Zato im je (ova sveta zemlja) zabranjena četrdeset godina; u rastresenosti će lutati zemljom. Zato nemoj biti žalostan zbog ljudi koji su Fasiqun (buntovnici i nepokorni Allahu)." Hilali-Khan

Međutim, kao što smo vidjeli iz ostatka tekstova, muslimansko sveto pismo implicira da su Izraelci zapravo preuzeli Egipat odmah nakon što je Allah uništio faraona i njegov narod u potopu. Pogledajte naše ranije rasprave za detalje.

Nema ni naznake pauze od 40 godina u kojima je zemlja bila u neizvjesnosti i nije pripadala nikome.

Zapravo, Kur'an čak implicira da su Izraelci zauzeli istočni i zapadni dio Egipta dok su još boravili u pustinji, prije nego što je napravljeno zlatno tele!

Rekli su: 'Bili smo povrijeđeni prije nego što si nam došao i nakon što si nam došao'. On reče: 'Možda će vaš Gospodar uništiti vašeg neprijatelja, a vas će učiniti nasljednicima na zemlji, da bi vidio kako ćete postupiti.' .... I kad se na njih srdžba spusti, rekoše: 'Musa, moli Gospodara svoga za nas zavjetom koji je s tobom sklopio. Ako otkloniš od nas srdžbu, sigurno ćemo ti vjerovati i poslati s tobom sinove Israilove.' Ali kada smo od njih srdžbu otklonili do roka do kojeg su došli, oni su, eto, prekršili zavjete svoje. Pa smo im se osvetili i u moru ih potopili , jer su znakove Naše lagali i na njih se nisu obazirali.I Mi smo ljudima koji su poniženi oporučili sav istok i zapad zemlje koju smo blagoslovili; i savršeno se ispunila najljepša riječ Gospodara tvoga nad sinovima Israilovim , jer su to strpljivo podnosili; i Mi smo potpuno uništili djela faraona i naroda njegova i ono što su gradili. I Mi smo sinove Israilove preveli preko mora, i oni su naišli na narod koji se držao idola koje su imali. Rekli su: 'Mojsije, načini nam boga, kao što oni imaju bogove.' Rekao je: 'Vi ste sigurno narod koji je neuk. Zasigurno će ovo čime su se bavili biti razbijeno, a ništavno je ono što su radili.' Rekao je: 'Što, da tražim drugog boga za tebe osim Boga, koji te je dao prednost iznad svih bića?'I kada smo vas izbavili od naroda faraonovog koji vas je pohodio lošom kaznom, ubijajući sinove vaše i pošteđujući žene vaše - i u tome je bilo teško iskušenje Gospodara vašeg. I Mi smo Musau odredili trideset noći i upotpunili ih sa deset, pa je vrijeme koje je odredio Gospodar njegov bilo četrdeset noći; a Mojsije reče svome bratu Harunu: 'Budi moj nasljednik među mojim narodom i ispravi stvari i ne slijedi put onih koji pokvarenjaku rade'. ... I Mojsijev narod uze sebi, poslije njega, od svojih ukrasa tele-- puko tijelo koje je zamuklo. Zar nisu vidjeli da im se nije obratio, niti ih na bilo koji način uputio? Ipak su im to uzeli, i bili su zločinci... I kada se Mojsije vratio svome narodu, ljut i žalostan, rekao je: 'Zlo ste učinili umjesto mene, poslije mene; što, jesi li prekoračio zapovijed svoga Gospodara?' I on je bacio ploče i uhvatio se za glavu svoga brata, vukući ga k sebi. Rekao je: 'Sine moje majke, sigurno su me ljudi ponizili i skoro me ubili. Ne učini da moji neprijatelji likuju nada mnom i ne stavi me u narod zločinaca.' S. 7:129, 134-142, 148, 150 Arberry

Postoje dodatni problemi s kojima se treba boriti, posebno s divovima spomenutim u P. 5:22. Odakle su došli? Ili su ovi neimenovani divovi ušli u zemlju Egipta nedugo nakon što se Allah riješio Egipćana, i neposredno prije nego što je Izrael imao priliku preuzeti kontrolu nad njom. Ili su već živjeli u Egiptu i ostali dok su ostali Egipćani progonili Izraelce do njihovog kasnijeg uništenja u moru.

I može li biti da su ti divovi bili ljudi o kojima se govori u P. 7:138, oni koje su Izraelci vidjeli kako se drže svojih idola, što je rezultiralo njihovom željom za vlastitim idolima?

Glavne pogreške i proturječja — povijesne, logičke i teološke

Obećanje : U Bibliji je Bog obećao Abrahamu da će njegovi potomci postati nacija i da će im Bog dati zemlju Kanaan u posjed (Postanak 12:7, 13:14-17, 15:7-21, 17:7). -8). Ovo obećanje je ponovljeno Izaku (Postanak 26:3) i Jakovu (Postanak 28:13, 35:12), i opet potvrđeno od Boga preko Mojsija (Izlazak 3:8, 16-17, 13:5, 23: 23, 33:2, 34:11, Ponovljeni zakon 7:1, itd.), koji je također izveo Izrael iz Egipta do granica Kanaana. Kuran je u suprotnosti s ovim dosljednim i često ponavljanim obećanjem u Tori čineći Egipat zemljom obećanom djeci Izraelovoj. Kuran je u suprotnosti s Biblijom dajući pogrešno obećanje.

Povijesne činjenice : Svi dokazi povijesti i arheologije pokazuju da su djeca Izraela / Židovi živjeli u zemlji Izrael (bivši Kanaan). Kur'an je u suprotnosti s povijesnim činjenicama u tvrdnji da je Bog dao Izraelu zemlju Egipat.

Logička kontradikcija : Kuran je sam sebi u suprotnosti kada u nekim odlomcima tvrdi da je Izrael preuzeo zemlju Egipćana odmah nakon što su Egipćani bili poraženi i utopljeni, ali u P. 5:26 kaže da su Izraelci morali lutati uokolo pustinji 40 godina prije nego što su mogli ući u obećanu zemlju.

Teološki problem : Ako je Allah obećao Egipat djeci Izraela (kao što Kuran tvrdi), ali su na kraju umjesto toga dobili Kanaan (što je povijesna činjenica), to znači da Allah nije mogao ispuniti svoje obećanje.

Očito je iz svih ovih velikih grešaka i velikih poteškoća da je Kur'an knjiga koja sadrži toliko problema, a nema adekvatnih odgovora.


Pitanje "Zašto?" pitanje

Lažne izjave mogu se pojaviti iz različitih razloga: neznanja ili namjere. Tvrdnja Kur'ana da je zemlja obećana Izraelu bila Egipat bez sumnje je velika greška. Međutim, trebamo se zapitati: Je li jednostavno Muhammedovo neznanje dovelo do ove greške ili je ova lažna tvrdnja uvedena namjerno? O ovom pitanju razmišlja se u članku Ja sam SVI proroci .


Daljnje čitanje

 

Proturječja u Kur'anu -
odgovor na islamsku početnu stranicu

https://www.answering-islam.org/Quran/Contra/israel_land_egypt.html?fbclid=IwAR3Wpzyj6UL8WcsTZIIN7w3TO5j-8Uv-zbLijyhHuJjYBp5tzaOsGBaEa6Y

Qur'an Contradiction:

Israel, the Quran and the Promised Land

Sam Shamoun & Jochen Katz

 

The Holy Bible in many places speaks of God giving Israel the land of Canaan as their everlasting and cherished possession:

"The whole land of Canaan, where you are now an alien, I will give as an everlasting possession to you and your descendants after you; and I will be their God." Genesis 17:8

"So I have come down to rescue them from the hand of the Egyptians and to bring them up out of that land into a good and spacious land, a land flowing with milk and honey – the home of the Canaanites, Hittites, Amorites, Perizzites, Hivites and Jebusites… And I have promised to bring you up out of your misery in Egypt into the land of the Canaanites, Hittites, Amorites, Perizzites, Hivites and Jebusites – a land flowing with milk and honey." Exodus 3:8, 17

"I also established my covenant with them to give them the land of Canaan, where they lived as aliens." Exodus 6:4

Given these clear statements from the Holy Bible, it may come as a surprise to some readers to discover that the Quran actually teaches that the Promised Land which Israel was to inherit was Egypt! Before presenting the evidence for this we need to first mention that the words Canaan, Israel (the land, not the people), Judea or Jerusalem never appear in the Quran, which is truly bewildering and astonishing to say the least.

When the Quran does speak of Israel's inheritance it simply refers to the land or city which God gave them. For instance:

And (remember) when Moses said unto his people: O my people! Remember Allah's favour unto you, how He placed among you prophets, and He made you kings, and gave you that (which) He gave not to any (other) of (His) creatures. O my people! Go into the holy land which Allah hath ordained for you. Turn not in flight, for surely ye turn back as losers: They said: O Moses! Lo! a giant people (dwell) therein and lo! we go not in till they go forth from thence. When they go forth from thence, then we will enter (not till then). Then out spake two of those who feared (their Lord, men) unto whom Allah had been gracious: Enter in upon them by the gate, for if ye enter by it, lo! ye will be victorious. So put your trust (in Allah) if ye are indeed believers. They said: O Moses! We will never enter (the land) while they are in it. So go thou and thy Lord and fight! We will sit here. He said: My Lord! I have control of none but myself and my brother, so distinguish between us and the wrong-doing folk. (Their Lord) said: For this the land will surely be forbidden them for forty years that they will wander in the earth, bewildered. So grieve not over the wrongdoing folk. S. 5:20-26 Pickthall

The text doesn't identify exactly where this holy land was situated, who these giants were, or which two men feared their Lord. The only way to know the answers is to go outside of the Quran and consult the Holy Bible:

"The LORD said to Moses, ‘Send some men to explore the land of Canaan, which I am giving to the Israelites. From each ancestral tribe send one of its leaders.’ So at the LORD's command Moses sent them out from the Desert of Paran. All of them were leaders of the Israelites… When Moses sent them to explore Canaan, he said, ‘Go up through the Negev and on into the hill country. See what the land is like and whether the people who live there are strong or weak, few or many. What kind of land do they live in? Is it good or bad? What kind of towns do they live in? Are they unwalled or fortified? How is the soil? Is it fertile or poor? Are there trees on it or not? Do your best to bring back some of the fruit of the land.’ (It was the season for the first ripe grapes.) So they went up and explored the land from the Desert of Zin as far as Rehob, toward Lebo Hamath. They went up through the Negev and came to Hebron, where Ahiman, Sheshai and Talmai, the descendants of Anak, lived. (Hebron had been built seven years before Zoan in Egypt.) When they reached the Valley of Eshcol, they cut off a branch bearing a single cluster of grapes. Two of them carried it on a pole between them, along with some pomegranates and figs. That place was called the Valley of Eshcol because of the cluster of grapes the Israelites cut off there. At the end of forty days they returned from exploring the land. They came back to Moses and Aaron and the whole Israelite community at Kadesh in the Desert of Paran. There they reported to them and to the whole assembly and showed them the fruit of the land. They gave Moses this account: ‘We went into the land to which you sent us, and it does flow with milk and honey! Here is its fruit. But the people who live there are powerful, and the cities are fortified and very large. We even saw descendants of Anak there. The Amalekites live in the Negev; the Hittites, Jebusites and Amorites live in the hill country; and the Canaanites live near the sea and along the Jordan.’ Then Caleb silenced the people before Moses and said, ‘We should go up and take possession of the land, for we can certainly do it.’ But the men who had gone up with him said, ‘We can't attack those people; they are stronger than we are.’ And they spread among the Israelites a bad report about the land they had explored. They said, ‘The land we explored devours those living in it. All the people we saw there are of great size. We saw the Nephilim there (the descendants of Anak come from the Nephilim). We seemed like grasshoppers in our own eyes, and we looked the same to them.’" Numbers 13:1-3, 17-33

{As a side note, Q. 5:20 contains a gross anachronism since it has Moses speaking of Israel’s kings when in fact Israel had no kings until centuries later during the time of Samuel. See this article for more details.}

Yet if we stick strictly with the Quran itself and take into consideration all the references to the Exodus of Israel then it becomes apparent that the author(s) thought that the land given to Israel wasn't Jerusalem or Canaan but Egypt!

And WE revealed to Moses, directing him, ‘Take away MY servants by night, you will surely be pursued.’ And Pharaoh sent summoners into the cities, announcing, ‘These are a small party, Yet they have offended us; And we are a multitude fully prepared and vigilant.’ So WE turned them out of gardens and springs, And treasures and an abode of honour. Thus it was; and WE gave them as heritage to the children of Israel. S. 26:52-59 Sher Ali

The foregoing verses indicate that the Israelites were made the inheritors of Egypt right after the destruction of Pharaoh and his armies in the sea. The Egyptians were "turned out" and their gardens were given to the children of Israel. The next citations support this position:

They said: We have been persecuted before you came to us and since you have come to us. He said: It may be that your Lord will destroy your enemy and make you rulers in the land, then He will see how you act. And certainly We overtook Firon's people with droughts and diminution of fruits that they may be mindful. S. 7:129-130 Shakir

Therefore We inflicted retribution on them and drowned them in the sea because they rejected Our signs and were heedless of them. And We made the people who were deemed weak to inherit the eastern land and the western ones which We had blessed; and the good word of your Lord was fulfilled in the children of Israel because they bore up (sufferings) patiently; and We utterly destroyed what Firon and his people had wrought and what they built. S. 7:136-137

When taking these passages together as a unit (which we must seeing that they are all part of the same context) then the conclusion is that Israel was given the eastern and western parts of Egypt and became rulers of it. This next quote provides further substantiation that the Quran's author(s) erroenously assumed that Israel did take over Egypt:

We will recite to thee something of the tiding of Moses and Pharaoh truthfully, for a people who believe. Now Pharaoh had exalted himself IN THE LAND and had divided its inhabitants into sects, abasing one party of them, slaughtering their sons, and sparing their women; for he was of the workers of corruption. Yet We desired to be gracious to those that were abased IN THE LAND, and to make them LEADERS, and to make them THE INHERITORS, AND TO ESTABLISH THEM IN THE LAND, and to show Pharaoh and Haman, and their hosts, what they were dreading from them. S. 28:2-6 Arberry

Quite obviously, since the Israelites were the weak party which Pharaoh abased in the land then this means that they were the ones who inherited the land of Egypt! This passage three times uses "in the land": The Pharaoh had exalted himself "in the land" (in Egypt), the Israelites are "those that were abased in the land" (in Egypt) and Allah decided to "to make them inheritors, and to establish them in the land". The only logical interpretation is that Allah intended to establish them in the same land that was spoken about throughout these verses. There is absolutely no indication that "the land" refers to some other country. It does not say "and to establish them in another land".

Moreover, the Quran in Q. 7:110 and 7:123 (as well as in Q. 20:57,63) says that Pharaoh and his chiefs were dreading that the Israelites would expel the Egyptians out of the land:

Said the Council of the people of Pharaoh, 'Surely this man is a cunning sorcerer who desires to expel you from your land; what do you command?' ... Said Pharaoh, 'You have believed in Him before I gave you leave. Surely this is a device you have devised in the city that you may expel its people from it. Now you shall know!

This again implicitly supports the fact that the author(s) mistakenly thought that the land that God promised to grant the Israelites was Egypt.

In his commentary on Q. 7, Ibn Kathir ties in Q. 7:137 with Q. 28:5-6 and says:

<And the fair Word of your Lord was fulfilled for the Children of Israel, because of their endurance.> is explained by Allah's other statement...

<And We wished to do a favor to those who were weak (and oppressed) in the land, and to make them rulers and to make them the inheritors. And to establish them in the land, and We let Fir`awn and Haman and their hosts receive from them that which they feared> [28:5-6]. (Source)

And in regard to Q. 28:2-6 Ibn Kathir writes:

<weakening a group among them.> This refers to the Children of Israel, who at that time were the best of people, even though this tyrant king overpowered them, using them to do the most menial work and forcing them to hard labor night and day for him and his people. At the same time, he was killing their sons and letting their daughters live, to humiliate them and because he feared that there might appear among them the boy who would be the cause of his destruction and the downfall of his kingdom. So Fir`awn took precautions against that happening, by ordering that all boys born to the Children of Israel should be killed, but this precaution did not protect him against the divine decree, because when the term of Allah comes, it cannot be delayed, and for each and every matter there is a decree from Allah. Allah says:

<And We wished to do a favor to those who were weak in the land,> until His saying;

<which they feared.> And Allah did indeed do this to them, as He says...

<And We made the people who were considered weak> until His saying...

<they erected> (7:137). And Allah said...

<Thus and We caused the Children of Israel to inherit them> (26: 59). Fir`awn hoped that by his strength and power he would be saved from Musa, but that did not help him in the slightest. Despite his great power as a king he could not oppose the decree of Allah, which can never be overcome. On the contrary, Allah's ruling was carried out, for it had been written and decreed from past eternity that Fir`awn would meet his doom at the hands of Musa. (Source)

In fact, Ibn Kathir identifies the people who inherited Egypt according to this next verse:

Thus it happened. And WE made another people inherit these things. S. 44:28 Sher Ali

As the Israelites:

(Thus (it was)! And We made other people inherit them.) namely the Children of Israel. (Source)

Here is the final passage which links Egypt with the Promised Land:

And when you said, 'Moses, we will not endure one sort of food; pray to thy Lord for us, that He may bring forth for us of that the earth produces-green herbs, cucumbers, corn, lentils, onions.' He said, 'Would you have in exchange what is meaner for what is better? Get you down to EGYPT (misran); you shall have there that you demanded.' And abasement and poverty were pitched upon them, and they were laden with the burden of God's anger; that, because they had disbelieved the signs of God and slain the Prophets unrightfully; that, because they disobeyed, and were transgressors. S. 2:61 A.J. Arberry

Anyone can see that the problem with this passage is that Moses didn't tell the people to go to Egypt but to Canaan. Seemingly aware of this error, certain Muslims translators render the word misr as town or city, just as this Muslim did:

And remember when you said, O Moses, surely we will not remain content with one kind of food; pray, then, to thy Lord for us that HE may bring forth for us of what the earth grows - of its herbs and its cucumbers and its wheat and its lentils and its onions.' He said, `Would you take in exchange that which is worse for that which is better? Go down to some TOWN and there is for you what you ask.' And they were smitten with abasement and destitution, and they incurred the wrath of ALLAH; that was because they rejected the Signs of ALLAH and sought to slay the Prophets unjustly; this was because they rebelled and transgressed. Sher Ali

Instead of Moses telling his people to go to Egypt, the translator has him saying go to any town.

A careful examination of the English versions of the Quran shows that the translators were divided over the word misr, obviously because of the problem it poses for the so called inerrancy and infallibility of the Quran. Some versions rendered it as Egypt while others translated it as city or town. Note the following translations of Q. 2:61.

Egypt

Go down to Egypt, where you can find what you asked for. Khalifa

Come down to Egypt where you will get what you asked for. Majid Fakhry

Therefore settle down in Egypt or any city, where you will get what you demand; Ahmed Raza Khan/Mohammed Aqib Qadri (*)

Go down into Egypt, there you shall find all that you have asked. Hassan Qaribullah & Ahmad Darwish (*)

Descend to Egypt, you will have in it what you have asked for. The Message: A Modern Literal Translation of the Quran by Progressive-Muslims.org (*)

Go down to Egypt,- there is what ye ask. Palmer

Get ye down in Egypt, for [there] shall ye find what ye desire: Sale

Get ye down into Egypt; - for ye shall have what ye have asked: Rodwell

Rodwell's note says:

26 This passage (comp. xxvi. 59) is one of the numerous anachronisms which abound in the Koran and prove the gross ignorance of the Arabian Prophet. (Source)

Finally,

Go back in shame to Egypt, and then you can have what you are asking for! Asad

Asad inserts the word shame in order to change Moses' statement into a rebuke over the Israelites' complaining. The Holy Bible, on the other hand, says that it was the Israelites who wanted to return to Egypt since they started doubting whether God was capable of fulfilling his promises to bring them into Canaan.


Town/City/Country

Go ye down to any town, and ye shall find what ye want! Y. Ali

Yusuf Ali clearly had a difficult time with 2:61 since he wrote in his footnote:

74. The declension of the word Misr in the Arabic text here shows that it is treated as a common noun meaning any town, BUT THIS NOT CONCLUSIVE, and the reference may be to the Egypt of Pharaoh. The Tanwin expressing indefiniteness may mean "any Egypt", i.e., any country as fertile as Egypt. There is here a subtle reminiscence as well as a severe reproach. The rebellious children of Israel murmured at the sameness of the food they got in the desert. They were evidently hankering after the delicacies of the Egypt which they had left, although they should have known that the only thing certain for them in Egypt was their bondage and harsh treatment. Moses’ reproach to them was twofold: (1) Such variety of foods you can get in any town; would you, for their sake, sell your freedom? Is not freedom better than delicate food? (2) In front is the rich Promised Land, which you are reluctant to march to; behind is Egypt, the land of bondage. Which is better? Would you exchange the better for the worse?

Go to any town and you will get what you want. Sarwar

Go you down to any town and you shall find what you want! Hilali-Khan

go down into any town and there you will find what you demand. Muhammad Zafrullah Khan

(If this is so) then go to some town and you will certainly have (there) all that you have demanded. Amatul Rahman & ‘Abdul Manan ‘Omar

Get ye down into a City, as verily therein is for you that which ye ask for. Daryabadi (*)

Get you down to a city and you shall have what you demand. Muhammad Ayub Khan (*)

If that's what you want go back to some city; there you will find what you have asked for. Malik

Go back to some city. There you will find all you have asked for. N.J. Dawood

Go then to the city, you shall have what you ask. Ahmed Ali

Settle in some city to get what you have asked for! T.B. Irving

Enter a city, so you will have what you ask for. M.M. Ali

Enter a city, so you will have what you ask for. Shakir

Go back to one of the cities. There you shall find all that you have asked for. Muhammad Wahiduddin Khan (*)

Go down to settled country, thus ye shall get that which ye demand. Pickthall

Go into [any] settlement and indeed, you will have what you have asked. Saheeh International Translation

Let the reader note that the majority of translations that render misr as city/country/town etc. are done by Muslims. It is rather evident that these Muslims were attempting to reconcile or even obscure the meaning here since they saw the historical problem of this passage.

But there are several problems with rendering the word misr as city, town or country. First, the internal evidence points to Egypt as the proper translation. In fact, it just so happens that the Quranic term for Egypt is misr:

And We revealed to Musa and his brother, saying: Take for your people houses to abide in Egypt (misra) and make your houses places of worship and keep up prayer and give good news to the believers. S. 10:87 Shakir

The man in Egypt (misra) who bought him, said to his wife: "Make his stay (among us) honourable: may be he will bring us much good, or we shall adopt him as a son." Thus did We establish Joseph in the land, that We might teach him the interpretation of stories (and events). And God hath full power and control over His affairs; but most among mankind know it not. S. 12:21 Y. Ali

And when they came to Joseph, he put up his parents with himself and said, `Enter Egypt (misra) in peace, if it please ALLAH.' S. 12:99 Sher Ali

And Pharaoh proclaimed among his people, saying: "O my people! Does not the dominion of Egypt (misra) belong to me, (witness) these streams flowing underneath my (palace)? What! see ye not then?" S. 43:51 Y. Ali

In light of the foregoing there must be good contextual reasons for not applying the normal usage of the word here, which in the case of misr would be Egypt. Yet there is nothing within the immediate context to suggest that misr is to be translated in a manner contrary from its normal meaning.

Second, even the Muslim exegetes held conflicting views over the precise meaning of the word misr, apparently because they were confused since they seemingly knew this word meant Egypt. Note for instance the comments of Mahmoud M. Ayoub:

(61) Commentators have differed as to whether the word misr refers in this verse to any settled country or specifically to Egypt. Tabari argues at length for both views. He cites in favor of the view that it was Egypt the readings of Ubayy and Ibn Mas‘ud, where the word misr is read without the indefinite article, as in the reading in use today. Tabari concludes, "There is no indication in the Book of God as to which of these interpretations is the true one, nor is there a hadith from the Apostle which would provide the decisive word… We therefore think that Moses asked his Lord to give his people what they asked… and God answered his prayers and commanded Moses to dwell in a land which would bring forth the foods they asked." Tabari prefers the generally accepted reading in opposition to that of Ubayy and Ibn Mas‘ud… Tabarsi relates on the authority of Hasan al-Basri, al-Rabi‘, and Qatadah that it was Egypt, "the misr of Pharaoh," out of which they made the exodus. Abu Muslim said, "God meant the holy city [Jerusalem]"; the same was related on the authority of Ibn Zayd. Al-Suddi, Qatadah, and Mujahid said, "He meant any city [misr] of the lands, that is to say, what you ask for can be found in towns and not desert places"… (Ayoub, The Qur’an and Its Interpreters, Volume 1, p. 108 [State University of New York Press, Albany, 1984]; underline emphasis ours)

We have addressed al-Tabari’s comments above and shown that, contrary to his claim, the internal evidence leads to Egypt being the proper meaning of the term. What we want to emphasize at this point is that the two greatest Quranic compilers and reciters, Ubayy and Ibn Masud, both agreed that the word meant Egypt! In addition to this, Ayoub’s comments show that there were variant readings of this verse (cf. Q. 2:61), demonstrating that there was not one uniform text of the Quran by any means.

The Quran could have avoided all this confusion by simply using a different word than the one commonly used for Egypt, just as it did several verses earlier:

And when We said: Go into this township (alqaryata) and eat freely of that which is therein, and enter the gate prostrate, and say: "Repentance." We will forgive you your sins and will increase (reward) for the right-doers. S. 2:58 Pickthall; cf. 2:259

The Quran could have also used the word balad as in Q. 2:126:

And when Ibrahim said: My Lord, make it a secure town (baladan) and provide its people with fruits, such of them as believe in Allah and the last day. He said: And whoever disbelieves, I will grant him enjoyment for a short while, then I will drive him to the chastisement of the fire; and it is an evil destination. Shakir

Another word which would have avoided all this confusion is madina:

And he entered the city (almadeenata) at a time when its people were not watching: and he found there two men fighting,- one of his own religion, and the other, of his foes. Now the man of his own religion appealed to him against his foe, and Moses struck him with his fist and made an end of him. He said: "This is a work of Evil (Satan): for he is an enemy that manifestly misleads!" S. 28:15 Y. Ali; cf. 28:18, 20

Instead, the Quran uses a word which in every other instance means Egypt.

Now a Muslim may argue (much like Asad tries to do in his commentary) that in Q. 2:61 Moses was angry and was therefore speaking sarcastically when he said to go back to Egypt. In other words, a Muslim may seek to read it sarcastically, not as expressing an actual command of God to return to Egypt. The problem with this proposal is that it takes for granted that the Quran knows that the Promised Land is Canaan, not Egypt. But where does the Quran say this exactly? As we already said, the Quran doesn’t mention either Jerusalem or Canaan, so how does a Muslim know for sure that Q. 2:61 is not speaking of a literal return to Egypt? The Muslim doesn’t know this for certain, which again demonstrates just how incoherent and incomplete the Muslim scripture truly is.

If the Muslim tries to appeal to the Holy Bible then s/he only compounds the problem due to the fact that the two books contradict each other. Besides, if the Muslims need to appeal to the Bible in order to explain the Quran then they are only acknowledging that the Holy Bible functions as a criterion to test the Muslim scripture. This is precisely what the Quran says persons should do:

But if you are in doubt as to what We have revealed to you, ask those who read the Book before you; certainly the truth has come to you from your Lord, therefore you should not be of the disputers. S. 10:94 Shakir

Hence, either the Muslims stick to the Quran alone and try to figure this mess out. Or they appeal to the Holy Bible and thereby acknowledge that the Muslim scripture is in subjection to the Holy Bible, which further implies that when the Quran disagrees with the Holy Bible then it is the Muslim scripture that is in error. Unfortunately for the Muslims, they can’t have it both ways; they can’t have their cake and eat it too.

To give a summary of the problem with what the Quran says concerning the land that the Israelites inherited, the Muslim scripture seems to assume that Israel left Egypt and then returned to take over the land. Moses first comes to Pharaoh and requested the permission to leave the land with his people (Q. 7:105), but already five verses later, the fear is expressed that the Israelites actually want to expel the Egyptians (Q. 7:110 and again 123, as well as in Q. 20:57,63). In many passages Allah promises the Israelites that they will inherit the gardens, the riches, and the land of the Egyptians. Moreover, in Q. 28:6, Allah says that he will let Pharaoh and his hosts see what they were dreading, which seems to refer to the fear they expressed, i.e. that the Israelites will drive them out of the land.

Thus, we can safely conclude that, in light of the foregoing factors, the author of the Quran erroneously assumed that the Promised Land that God gave Israel was none other than Egypt itself!

Additional Observations: There is another confusing element to the Quran's version of the Exodus account. In Q. 5:26 we are specifically told that Allah did not allow Israel to enter into the holy land for forty years because of their fear of the giants or the mighty people who lived there:

(Allah) said: "Therefore it (this holy land) is forbidden to them for forty years; in distraction they will wander through the land. So be not sorrowful over the people who are the Fasiqun (rebellious and disobedient to Allah)." Hilali-Khan

However, as we saw from the rest of the texts, the Muslim scripture implies that the Israelites actually took over Egypt right after Allah destroyed Pharaoh and his people in the flood. See our earlier discussions for the details.

There is not a hint of a hiatus of 40 years in which the land was in limbo and did not belong to anyone.

In fact, the Quran even implies that the Israelites took possession of the eastern and western parts of Egypt while they were still sojourning in the desert, before the golden calf was fashioned!

They said, 'We have been hurt before thou camest to us, and after thou camest to us.' He said, 'Perchance your Lord will destroy your enemy, and will make you successors in the land, so that He may behold how you shall do.' .... And when the wrath fell upon them, they said, 'Moses, pray to thy Lord for us by the covenant He has made with thee. If thou removest from us the wrath, surely we will believe thee, and send forth with thee the Children of Israel.' But when We removed from them the wrath unto a term that they should come to, lo, they broke their troth. So We took vengeance on them, and drowned them in the sea, for that they cried lies to Our signs and heeded them not. And We bequeathed upon the people that were abased all the east and the west of the land We had blessed; and perfectly was fulfilled the most fair word of thy Lord upon the Children of Israel, for that they endured patiently; and We destroyed utterly the works of Pharaoh and his people, and what they had been building. And We brought the Children of Israel over the sea, and they came upon a people cleaving to idols they had. They said, 'Moses, make for us a god, as they have gods.' Said he, 'You are surely a people who are ignorant. Surely this they are engaged upon shall be shattered, and void is what they have been doing.' He said, 'What, shall I seek a god for you other than God, who has preferred you above all beings?' And when We delivered you from the folk of Pharaoh who were visiting you with evil chastisement, slaying your sons, and sparing your women -- and in that was a grievous trial from your Lord. And We appointed with Moses thirty nights and We completed them with ten, so the appointed time of his Lord was forty nights; and Moses said to his brother Aaron, 'Be my successor among my people, and put things right, and do not follow the way of the workers of corruption.' ... And the people of Moses took to them, after him, of their ornaments a Calf -- a mere body that lowed. Did they not see it spoke not to them, neither guided them upon any way? Yet they took it to them, and were evildoers... And when Moses returned to his people, angry and sorrowful, he said, 'Evilly have you done in my place, after me; what, have you outstripped your Lord's commandment?' And he cast down the Tablets, and laid hold of his brother's head, dragging him to him. He said, 'Son of my mother, surely the people have abased me, and well nigh slain me. Make not my enemies to gloat over me, and put me not among the people of the evildoers.' S. 7:129, 134-142, 148, 150 Arberry

There are additional problems to contend with, specifically with the giants mentioned in Q. 5:22. Where did they come from? Either these unnamed giants entered into the land of Egypt shortly after Allah disposed of the Egyptians, and right before Israel had the chance of taking control of it. Or they were already living in Egypt and remained behind while the rest of the Egyptians pursued the Israelites to their subsequent destruction into the sea.

And could it be that these giants were the people referred to in Q. 7:138, the ones whom the Israelites saw clinging to their idols that resulted in their wanting idols of their own?

The major errors and contradictions — historical, logical, and theological

The promise: In the Bible God promised Abraham that his descendants will become a nation and that God will give them the land of Canaan as their possession (Genesis 12:7, 13:14-17, 15:7-21, 17:7-8). This promise is repeated to Isaac (Genesis 26:3), and to Jacob (Genesis 28:13, 35:12), and again confirmed by God through Moses (Exodus 3:8, 16-17, 13:5, 23:23, 33:2, 34:11, Deuteronomy 7:1, etc.), who also led Israel out of Egypt up to the borders of Canaan. The Quran contradicts this consistent and oft-repeated promise in the Torah by making Egypt the land promised to the Children of Israel. The Quran contradicts the Bible by making the wrong promise.

The historical facts: All evidence of history and archeology shows that the Children of Israel / the Jews lived in the land of Israel (former Canaan). The Quran contradicts historical fact in claiming that God gave Israel the land of Egypt.

The logical contradiction: The Quran contradicts itself when it claims in some passages that Israel took over the land of the Egyptians immediately after the Egyptians were defeated and drowned, but in Q. 5:26 it says that the Israelites had to wander about in the wilderness for 40 years before they could enter the promised land.

The theological problem: If Allah promised Egypt to the Children of Israel (as the Quran claims), but in the end they got Canaan instead (which is historical fact), this means that Allah wasn't able to fulfill his promise.

It is apparent from all of these gross errors and major difficulties that the Quran is a book that contains so many problems and no adequate answers.


Asking the "Why?" question

False statements can occur for different reasons: Ignorance or Intention. The Quran's claim that the land promised to Israel was Egypt is without doubt a monumental error. However, we need to ask: Was it simply the ignorance of Muhammad which led to this error, or was this false claim introduced intentionally? This question is pondered in the article I am ALL the Prophets.


Further reading

 

Contradictions in the Qur'an
Answering Islam Home Page

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

KONTRADIKCIJE U KURANU!!!

Ne veseli me baš ovaj način...Ali....... Muslimani su me na to natjerali stalnim objavljivanjem o navodnim pogreškama u Bibliji!!!

Budući da Biblija po njihovom naizgled sadrži pogreške , dakle, "Biblija nije Božja riječ"....

S druge strane, po njihovom Kur'an je bez greške.... i ovo im je jedini dokaz da je Kur'an od Boga jer sura 4:82 tako kaže:

A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Boga, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.

Kuran 4/82

Pa da vidimo..................

1.

Tko je bio prvi musliman???

Muhammed [6:14, 163], Mojsije [7:143], neki Egipćani [26:51], ili Abraham [2:127-133, 3:67] ili Adam, prvi čovjek koji je također dobio nadahnuće od Allaha [ 2:37]??

2.

Može li se Allah vidjeti i da li je Muhammed vidio svog Gospodara???

Da [S. 53:1-18, 81:15-29], br [6:102-103, 42:51].

3.

Što će biti hrana za ljude u paklu???

Hrana za ljude u paklu bit će samo "Dhari" [Sura 88:6], ili samo prljavi gnoj od ispiranja rana [S. 69:36], ili će također moći jesti sa drveta Zaqqum [S. 37:66]? Zajedno, ovi stihovi čine tri proturječnosti.

4.

Mogu li anđeli uzrokovati smrt ljudi???

Kur'an napada one koji obožavaju bilo koga osim Boga (npr. meleke ili poslanike) jer oni ne mogu niti stvoriti, niti dati život, niti izazvati bilo koga da umre. Ipak, Kur'an izričito kaže da jedan melek ili više meleka uzrokuju smrt određenih ljudi (Sura 4:97, 16:28, 32, 32:11).

5.

Udati se ili ne udati??

Kur'an zabranjuje vjernicima da se žene idolopoklonicama [Sura 2:221], a kršćane naziva idolopoklonicima i nevjernicima [9:28-33], ali i dalje dozvoljava muslimanima da se žene kršćankama [5:5].

6.

Hoće li Allah nagraditi dobra djela nevjernika?? S. 9:17 i 9:69 jasno kažu Ne. Međutim, S. 99:7 implicira Da. Štoviše, S. 2:62 kršćanima obećava nagradu za njihova dobra djela. Ali S. 9:28-33; 5:17, 72-73 kršćane naziva idolopoklonicima, a u S. 9:17 vrlo je jasno da idolopoklonici neće imati nikakvu nagradu.

7.

Trebaju li muslimani pokazati dobrotu prema roditeljima??

S jedne strane, Kur'an naređuje svim muslimanima da budu ljubazni prema svojim roditeljima, čak i ako su nevjernici [17:23-24, 31:14-15, 29:8, itd.]. S druge strane, zahtijeva da se ne pokazuje ljubav ili prijateljstvo onima koji se protive Muhammedu, čak i ako su im roditelji [9:23, 58:22].

8.

Koliko majki ima musliman???

Samo jednu [58:2, žena koja je rodila i nitko drugi], ili dvije [4:23, uključujući majku koja ga je dojila], ili barem deset [33:6]???

9.

Koliko je anđela razgovaralo s Marijom? ??

Kada Kur'an govori o navijestenju Isusovog rođenja djevici Mariji, sura 3:42,45 govori o (nekoliko) meleka dok je samo jedan u suri 19:17-21.... brojčana odstupanja !

10.

Da li je Allahov dan jednak 1000 ljudskih godina (Sura 22:47, 32:5) ili 50 000 ljudskih godina (Sura 70:4)?

11.

Prema Suri 56:7 bit će TRI različite grupe ljudi na Posljednjem sudu, ali 90:18-19, 99:6-8, itd. spominju samo DVIJE grupe.

12.

Postoje suprotstavljeni stavovi o tome ko uzima duše pri smrti: Anđeo smrti [32:11], anđeli (množina) [47:27] ali također "Allah je taj koji uzima duše (ljudi) u smrt." [39:42]

13.

Anđeli imaju 2, 3 ili 4 para krila [35:1]; ali Gabriel je imao 600 krila. Sahih Bukhari, svezak 4, knjiga 54, broj 455.

14.

Šest ili osam dana stvaranja?

Sura 7:54, 10:3, 11:7 i 25:59 jasno kaže da je Bog stvorio "nebo i zemlju" za šest dana. Ali u 41:9-12 detaljan opis postupka stvaranja iznosi osam dana.

15.

Brzo ili sporo stvaranje?? ?

Allah stvara nebesa i Zemlju za šest dana [7:54] ali opet, On stvara trenutno [2:117], "Budi! I bude....

16.

eee...Nebesa ili Zemlja? Koja je prva stvorena?

Prvo zemlja pa nebo [2:29], nebo i nakon toga zemlja [79:27-30].

HVALA OSMANE!

Napomena....Bog: Nije autor konfuzije!!!

-----

ONTRADIKCIJE U KURANU!!!

Moje je iskustvo da mnogi muslimani pokušavaju izbjeći raspravu o stvarnim pitanjima u vezi s istinom islama i kršćanstva gurajući nam STALNO u lice "biblijske proturječnosti" (ili slične kompilacije). Muslimanske web stranice,grupe obiluju člancima i zbirkama koji napadaju integritet Biblije putem popisa kontradikcija .

Dok su prema vlastitoj knjizi vrlo popustljivi, dopuštajući dodatne pretpostavke, metaforičke interpretacije i druga sredstva da nekako objasne kako se to može razumjeti bez proturječnosti.

A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Boga, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.

Kuran 4/82

Pa da vidimo... nastavak 2..................

17-ta .kontradikcija

Gdje je Allah i njegov prijesto?

Allah je bliži od vratne vene [50:16], ali je također na prijestolju [57:4] koji je na vodi [11:7], a u isto vrijeme toliko daleko da je potrebno između 1000 i 50 000 godina do njega [32:5, 70:4].

18.-ta

Podrijetlo nesreće?

Da li je zlo u našem životu od šejtana[38:41], nas samih [4:79] ili Allaha [4:78]???

19-ta

Koliko je milostiva Allahova milost?

On je sebi propisao milost [6:12], ali neke ne vodi, iako je mogao [6:35, 14:4].

20-ta

Zar Allah naređuje da se čini zlo?

Ne [7:28, 16:90]. Da [17:16, ].

21-a

Hoće li biti upita u Raju?

"niti će jedni druge ispitivati" [23:101] ali će se ipak "upuštati u međusobno ispitivanje" [52:25], "i oni će ... ispitivati ​​jedni druge" [37:27].

22.

Jesu li anđeli zaštitnici?

"NEMA zaštitnika mimo Allaha" [2:107, 29:22]. Ali u suri 41:31 sami meleki kažu: "Mi smo vaši zaštitnici na ovom i na budućem svijetu." I također u drugim surama njihova je uloga opisana kao čuvanje [13:11, 50:17-18] i zaštita [82:10].

23.

Je li Allah jedini Wali?

S jedne strane, Allah je navodno jedini vali (zaštitnik, pomagač, prijatelj) [9:116, 17:111, 32:4, 42:28], s druge strane, poslanik i vjernici su vali [5 :55, 9:71], Allah ima valije [10:62], i on podiže valije [4:75].

24.

Jesu li svi Allahu pokorni i klanjaju?

To je tvrdnja u 16:49 i 30:26, ali deseci stihova govore o ponosnoj neposlušnosti Sotone [7:11, 15:28-31, 17:61, 20:116, 38:71-74, 18 :50] kao i mnogih različitih ljudskih bića koja odbacuju Njegove zapovijedi i Njegove objave.

25.

Oprašta li Allah širk?

Širk se smatra najgorim od svih grijeha, ali čini se da autor Kur'ana ne može odlučiti hoće li ga Allah ikada oprostiti ili ne. Ne [4:48, 116], Da [4:153, 25:68-71]. Abraham je počinio ovaj grijeh politeizma jer je uzeo mjesec, sunce, zvijezde za svog Gospodara [6:76-78], ali muslimani vjeruju da su svi poslanici bez ikakvog grijeha.

26.

Događaj štovanja zlatnog teleta:

Izraelci su se pokajali zbog štovanja zlatnog teleta PRIJE Mojsijevog povratka s planine [7:149], ali su se ipak odbili pokajati, nego su radije nastavili štovati tele sve dok se Mojsije nije vratio [20:91] .

27.

Sudjeluje li Aron u njihovoj krivnji? Ne [20:85-90], i Da [20:92, 7:151].

28.

Mojsije i Indžil?

Isus je rođen više od 1.000 godina nakon Mojsija, ali u 7:157 Allah govori Mojsiju o onome što je zapisano u Indžilu [knjiga data Isusu].

Stvarnost nije tako jednostavna kao što bi mnogi htjeli da vjerujemo!!!

Bog: Nije autor konfuzije!!!

Hvala na odgovorima ...zasad ima 28.pitanja-kontradikcija!

bottom of page