Kur'an najveća greška

Koje su proroke Židovi ubijali?

Which Prophets Did the Jews Kill?

https://answering-islam.org/Quran/Contra/jews_killed_prophets.html

 

​

​

 

​

​

​

Koje su proroke Židovi ubijali?

Ispitivanje jednog elementa govora mržnje u Kur'anu

Jesu li svi muslimani teroristi jer značajan broj muslimanskih terorista redovito eksplodira bombe i čine druga zlodjela? ( * ) Jesu li svi muslimani krivi za genocid jer je Muhamed iskorijenio Banu Qurayzu? ( * ) Da li bi bilo opravdano prići nekom od mojih susjeda muslimana i nazvati ga ubojicom jer muslimani svakodnevno prijete, progone i ubijaju? (Trenutno najistaknutije u Iraku.)

Očito je odgovor NE na sva ova pitanja. Međutim, ako je optuživanje svih muslimana za zločine koje je počinila manjina pogrešno, što bismo trebali reći na sljedeće izjave?

Kur'an uvijek iznova tvrdi da su Židovi ubijali poslanike ili poslanike koji su im poslani:

I (sjetite se) kad ste rekli: "O Musa (Mojsije)! Ne možemo podnijeti jednu vrstu hrane. Zato prizovi svoga Gospodara da nam donese ono što zemlja raste, njeno bilje, krastavci, njezina šuma (pšenica) ili češnjak), njegova leća i luk ". Rekao je, "Hoćete li zamijeniti ono što je bolje za ono niže? Spustite se u bilo koji grad i naći ćete ono što želite!" I bili su prekriveni poniženjem i bijedom, i navukli su na sebe Allahovu srdžbu. To je bilo zato što su oni nekad vjerovali Allahovim ajetima (dokazima, dokazima, ajetima, poukama, znakovima, objavama, itd.) I nepravedno ubijali poslanike . To je bilo zato što nisu poslušali i priješli granice (u svojoj neposlušnosti Allahu, tj. Činili zločine i grijehe). S. 2:61 Al-Hilali &Kan

A kada se njima (Židovima) kaže: "Vjerujte u ono što je Allah poslao", oni kažu: "Mi vjerujemo u ono što je nama dolje poslano." I oni ne vjeruju u ono što je uslijedilo nakon toga, dok je istina koja potvrđuje ono što je s njima. Reci (O Muhammed savs im): „ Zašto onda su ti ubili proroke Allahove prošli, ako ste doista bili vjernici?” S. 2:91 Al-Hilali i Khan

Zaista! Oni koji ne vjeruju u ajet (dokaze, dokaze, ajete, pouke, znakove, objave, itd.) Allahove i ubijaju poslanike bez prava, i ubijaju one ljude koji naređuju pravedan posao , ... najavljuju im bolnu muku. S. 3:21 Al-Hilali i Khan

Na njih se stavlja dostojanstvo gdje god se oni nalazili, osim kada su pod savezom (zaštitom) od Allaha i od ljudi; na sebe su navukli Allahovu srdžbu i nad njima je uništenje. To je zato što nisu vjerovali u Allahove ajete (dokaze, dokaze, ajete, pouke, znakove, objave itd.) I Allahove su poslanice ubijali bez prava. To je zato što nisu poslušali (Allaha) i priješli preko granica (u Allahovoj neposlušnosti, zločinima i grijesima). S. 3: 112 Al-Hilali i Khan

Allah je zaista čuo izjavu onih (Židova) koji kažu: "Uistinu, Allah je siromašan, a mi smo bogati!" Zabilježit ćemo ono što su rekli i njihovo nepravedno ubijanje poslanika , a mi ćemo reći: "Okusite muku koja gori (Vatra)." S. 3: 181 Al-Hilali i Khan

Oni (Jevreji) koji su rekli: "Uistinu, Allah je uzeo naše obećanje da nećemo vjerovati ni u jednog Poslanika ukoliko nam ne donese žrtvu koju će vatra (s neba) proždrijeti." Reci: „ Uistinu, došlo je do vas Glasnika prije mene s jasnim znacima, pa čak i ono što se govori o, zašto onda nije li ih ubiti , ako ste istiniti?” S. 3: 183 Al-Hilali i Khan

Zbog kršenja zavjeta i odbijanja Allahovih ajeta (dokazi, dokazi, ajeti, pouke, znakovi, objave itd.), I zbog nepravednog ubijanja poslanika i zbog njihove izreke: "Naša su srca umotana (s pokrivačima, tj. ne razumijemo šta poslanici kažu) "- ne, Allah je na njihova srca stavio pečat zbog njihove nevjerice, pa vjeruju ne samo malo. S. 4: 155 Al-Hilali i Khan

Bez sumnje, optužba da su Židovi ubili glasnike i proroke koje im je Bog poslao vrlo je snažna optužba. U gornjim odlomcima to čak zvuči kao da su ubijeni svi proroci koji su poslani na njih â €”zabilježite definitivno članak:‘ u prorocima’. S druge strane, postoje dva odlomka koji opreznije formuliraju da su ubili (samo) neke od njih:

I doista, Musau (Mojsiju) smo dali Knjigu i slijedili ga nizom Glasnika. I dali smo 'Iesi (Isusu), sinu Merjem (Marija), jasne znakove i podržali ga Ruh-ul-Qudusom [Jibrael (Gabriel)]. Je li to da kad god dođe do vas glasnika s onim što sami ne želite, vi odrasli arogantan? Neki od njih, vi nevjernici , a neki, ti ubio . S. 2:87 Al-Hilali i Khan

Svakako smo sklopili savez s djecom Izraelovom i poslali smo im glasnike; kad god bi im došao glasnik s onim što njihove duše nisu željele, neke (od njih) su nazivali lažovima, a neke (od njih) ubijali . S. 5:70

Prepustit ću čitatelju želi li da potonja dva stiha misle kao proturječna ili kao razjašnjavanje većine odlomaka citiranih u prvom bloku.

U svakom slučaju, nevjerojatno je da uz sve ove opetovane optužbe autor Kur'ana nije smatrao potrebnim spomenuti niti jednog od tih poslanika po imenu. Tko su oni proroci koje su Židovi navodno ubili?

Jesu li Židovi krivi samo zato što Kur'an iznova ponavlja te neutemeljene tvrdnje? Koja je svrha tih stalnih napada na Židove? Može li biti da oni imaju svrhu da muslimanima ulijevaju mržnju prema Židovima "kao Židovima", a da ne prave razliku između krivih (ako su zaista krivi) i nevinih? Nije li to ono što se naziva govorom mržnje? Ako je pogrešno nazivati ​​sve muslimane ubojicama, zašto nije pogrešno sve Židove kratko označavati kao ubojice proroka?

Imajte na umu da se u mnogim od ovih odlomaka Židovima koji žive u Muhamedovo vrijeme obraćaju izravno ( vi ) i poistovjećuju sa svojim precima. Ne samo Židovi koji su stvarno počinili ubojstvo proroka (prije mnogo stoljeća), već i Židovi Muhamedovog vremena - a samim tim i Židovi svih vremena - automatski su krivi, iako islam Isusa smatra posljednjim prorok prije Muhameda, a time i posljednji prorok koji je poslan Židovima. Govorimo o navodnom ubijanju proroka koje se dogodilo između Mojsijevog i Isusovog vremena, odnosno između otprilike 2000 i 600 godina prije Muhamedovog vremena.

Posljednja dva navedena stiha također sadrže gramatičku neobičnost koja je bitna za ovu raspravu. Arapske fraze prevedene kao "neki, ti nisi vjerovao" (2:87) i "neke (njih) su nazvali lažljivcima" (5:70) u prošlom su vremenu (kao što bi se moglo očekivati), ali arapske fraze prikazane kao "neke ste ubili" (2:87) i "neke (od njih) ubili" (5:70) zapravo su u sadašnjosti kontinuirano, tj. točan prijevod bio bi "neke koje ubijate" (2:87) i "neke ubijaju" (5:70). Drugim riječima, Židovi su trenutno u procesu ubijanja nekih od tih proroka, u Muhammedovom životnom vijeku - dvije jasno anahrone izjave. Ako je izbor glagolskog vremena slučajan, onda je to jezična nesposobnost. [1] Ako je to namjerno, to predstavlja snažan dokaz da Muhammed stvar doista emocionalizira i izravno tereti svoje suvremenike za ubojstvo ovih proroka.

Čak i kad bi gledali samo one Židove koji su živjeli u vrijeme kada je ubijen određeni prorok, bi li svi oni bili krivi za ubojstvo kao što su danas svi muslimani krivi za ubojstvo, jer neki muslimani ubijaju nevine ljude?

Optužujući Židove svog vremena da su krivi za ubojstvo proroka, Muhammed se također kosi s kur'anskim učenjem da svatko mora nositi svoj vlastiti grijeh i da nitko neće snositi teret drugoga. [2] Mogu razumjeti da je Muhammed bio prilično ljut što su mu se Židovi suprotstavili i nije prihvatio njegovu tvrdnju da je Božji prorok, ali opravdava li to da svoje protivnike tereti za ubojstvo (svih) proroka ?

Iako je većina ovih izjava općenita, postoje dva proroka koja je moguće identificirati o kojima je Kur'an konkretniji u pogledu njihove smrti. Zanimljivo je da u jedina dva slučaja u kojima se autor Kur'ana odmiče od toga da bude potpuno općenit i nespecifičan, odmah postaje u krivu.

Prva je Isusova smrt:

Da su rekli (u hvalisanju): "Ubili smo Krista Isusa, sina Marijinog, apostola Božjeg "; - ali oni ga nisu ubili , niti razapeli, ali tako im se učinilo, a oni koji se u tome razlikuju puni su sumnji, bez ikakvog (određenog) znanja, već samo nagađanja koja slijede, jer su sigurno ubili on ne : - 4: 157 Jusuf Ali

Sasvim ironično, u cijelom Kur'anu autor pjeva pjesmu optužujući Židove za ubijanje proroka (ne navodeći imena ili ne navodeći drugačije), ali u ovom je stihu sve obrnuto. U S. 4: 157 kaže se da se Židovi hvale da su ubili Isusa, a Kur'an opovrgava ovu izjavu i tvrdi da Isus ne samo da nije razapet, već nije ni umro. Umjesto toga, Bog je Isusa podigao k sebi (S. 4.158).

Međutim, Kur'an je u oba dijela pogrešan. Židovi se zasigurno nikada nisu hvalili da su ubili Mesiju (Krista) i Božijeg poslanika kako im je Muhammad stavio u usta kao doslovni citat; a malo je povijesnih događaja koji su bolje svjedočeni od Isusova raspeća. Povijesno gledano, nema sumnje da je Isus umro na križu. Ova je tema srž pitanja i detaljno se raspravlja u raznim člancima koji se nalaze u odjeljku O raspeću .

Druga pogreška nalazi se u S. 3: 183. Iako prorok nije izričito imenovan, u ovom se stihu aludira na Ilijino nadmetanje s Baalovim prorocima na gori Karmel. I Muhammed opet griješi. Ilija, prorok kojem je dana vatra s neba koja je proždrla žrtvu koju je pripremio, Židovi definitivno nisu ubili. Umjesto toga, Ilija je uznesen na nebo bez smrti (2. Kraljevima 2:11). Za detaljnu raspravu o S. 3: 183, pogledajte članak Božanski nadahnuto neznanje?

Prema Bibliji, Isus je ubijen raspećem, a Ilija je uznesen na nebo ne umirući, ali Kur'an tvrdi upravo suprotno, tj. Iliju su ubili Židovi (3,183), a Isusa su odveli Bogu bez umiru (4: 157-158).

Radi pregleda, ovdje slijedi cjelovit popis proroka koji se u Kur'anu poimence spominju, dati u približno kronološkom slijedu: Adam, Idris (Enoh), Nuh (Noa), Hud (?), Saleh ( ?), Ibrahim (Abraham), Lut (Lot), Ismail (Ishmael), Ishaq (Isaac), Ya'qub (Jacob), Yousef (Joseph), Ayyub (Job), Shu'aib (Jethro?), Musa (Mojsije), Harun (Aaron), Davud (David), Sulejman (Salomon), Ilija (Elias), Al-Yasa (Elizej), Yunus (Jonah), Zul-kifl (Ezekiel?), Zakarija (Zaharija ), Yahya (Ivan), 'Isa (Isus) , Muhammad.

Budući da nema smisla govoriti o "Židovima" prije Mojsijevog vremena, trebamo pogledati imena koja su podcrtana, budući da su potencijalno proroci poslani djeci Izraelovoj. Koje su od toga Židovi ubili? Kur'an svojom ponovljenom optužbom ostavlja dojam da su Židovi vjerojatno većinu njih ubili. To je daleko od istine! Među svim tim ubijeni su samo Ivan i Isus. Kur'an ne spominje kako je Ivan umro, [3] i negira Isusovu smrt od Židova.

Što je, dakle, osnova za opetovane optužbe protiv Židova?

Kuranski napad na Židove (iz Muhammedova vremena i svih vremena) je neutemeljen i stoga nepravedan. Kuranski tretman ove materije je nepotpun, nekoherentan, pa čak i kontradiktoran. Ovakvi stihovi sada predstavljaju govor mržnje. Uzimajući sveukupnost ovih odlomaka, moramo zaključiti da je Kur'an u stvari pogrešan i moralno pogrešan po ovom pitanju.

Jochen Katz

Bilješke

1. Jasno je da bi oba glagola trebala biti u prošlom vremenu. Pretpostavljajući radi argumenta da je tvrdnja Kur'ana povijesno točna, da su neke ili mnoge ili sve proroke Židovi odbili i / ili ubili, onda se to mora odnositi na Židove koji su bili suvremenici tih ranijih proroka , a ti su proroci živjeli najmanje 600 godina prije Muhammeda. Dakle, oba glagola trebaju biti u prošlom vremenu. Ako se želi jedan od glagola dovesti u sadašnje vrijeme, to mora biti prvi, tj. "Vi im ne vjerujete" i "oni ih nazivaju lažovima", ali ne i drugi o ubijanju proroka . Zašto? Može se vjerovati u učenje proroka nakon njihove smrti, a može se nazvati lažljivcima čak i nakon što umru, ali više ih se ne može ubiti kad su već mrtvi.Muhammad je mogao optužiti Židove svog vremena da trenutno ne vjeruju u te proroke, a da nisu semantički pogriješili, ali ih nije mogao optužiti za trenutno ubojstvo proroka i biti tačan u takvoj tvrdnji. Ako je želio optužiti svoje židovske suvremenike, trebao je staviti prvi glagol u svaku od ovih izjava u sadašnje vrijeme, ali ne i drugi.

Može li se ova greška objasniti drugačije nego da je Muhammad bio previše osjećajan da bi razmišljao ravno dok je izgovarao ove "objave"? Takva je pogreška razumljiva kada dolazi od bijesnog ljudskog bića, ali se teško može pripisati Bogu. Ova pogreška glagolskog vremena je dodatni dokaz da Bog nije autor Kur'ana.

2. Kur'an jasno uči princip da niko neće snositi tuđe grijehe, ni dobrovoljno ni nehotično. Pogledajte, na primjer, ove dijelove:

Bog ni na jednu dušu ne stavlja teret veći nego što može podnijeti. Dobiva svako dobro koje zaradi, i trpi svako zlo što zaradi. (Moli :) "Gospodaru naš! Osudi nas ako zaboravimo ili padnemo u zabludi; Gospodaru naš! Ne polaži na nas teret kao onaj koji si položio na one prije nas; Gospodaru naš! Ne polaži na nas teret veći od imamo snage podnijeti. Izbriši svoje grijehe i udijeli nam oprost. Smiluj nam se. Ti si naš zaštitnik; pomozi nam protiv onih koji se protive vjeri. " S. 2: 286 Jusuf Ali

I ne približavajte se imanju siročeta, osim da ga popravite, dok ne napuni punoljetnu dob; dati mjeru i težinu (punom) pravdom; - ne stavljamo teret na bilo koju dušu, već onaj koji ona može podnijeti ; - kad god govorite, govorite pravedno , čak i ako je riječ o bliskom rođaku; i ispunite savez Božji: tako vam On zapovijeda da se sjećate. S. 6: 152 Jusuf Ali

Reci: "Da li da tražim drugog gospodara osim Allaha, dok je On Gospodar svega? Nitko ne zarađuje (grijeh) osim protiv sebe (samo) i nijedan nosilac tereta neće snositi teret drugoga . Tada na vaše Gospodin je vaš povratak, pa će vam reći ono u čemu ste se razlikovali. " S. 6: 164 Al-Hilali i Khan

Tko ide u pravu, onda ide u pravu samo u korist vlastitog. A tko zaluta, onda zaluta na vlastiti gubitak. Nitko opterećen teretom ne može podnijeti tuđi teret. I nikada ne kažnjavamo dok ne pošaljemo Vjerovjesnika (da upozori). S. 17:15 Al-Hilali & Khan

Ni na jednu dušu ne stavljamo teret veći nego što ona može podnijeti: pred Nama je zapis koji jasno pokazuje istinu: nikada im neće biti nanesena nepravda. S. 23:62 Jusuf Ali

I nijedan nositelj tereta neće snositi tuđi teret , a ako netko jako opterećen pozove drugog da (podnese) njegov teret, ništa od toga neće biti uklonjeno iako je blizu rođaka. Ti (O Muhammed SAW) možeš upozoriti samo one koji se ne vide svog Gospodara i obavljati Es-Salat (IqamatasSalat). A onaj tko se očisti (od svih vrsta grijeha), tada pročišćava samo u korist vlastitog. A Allahu je (konačni) povratak (svih). S. 35:18 Al-Hilali & Khan

Ako ne vjerujete, uistinu, Allah vam nije potreban, On ne voli nevjericu za svoje robove. A ako ste zahvalni (time što ste vjernici), On je time zadovoljan za vas. Nijedan nosilac tereta ne smije snositi teret drugoga. Tada se vašem Gospodaru vraća vaš povratak, pa će vas obavijestiti o onome što ste radili. Uistinu, On je Sveznalac onoga što je u (muškim) grudima. S. 39: 7 Al-Hilali i Khan

Da nijedna opterećena osoba (s grijesima) neće snositi teret (grijehe) druge osobe, S. 53:38 Al-Hilali & Khan

Ako je ovo doista kur'anski princip, slijedi li autor Kur'ana svoj vlastiti princip u postupanju sa Židovima i svojim ponovljenim optužbama protiv njih? Zašto Židovi koji žive 600 ili 1000 ili 2000 godina nakon tih (navodno ubijenih) proroka snose teret optužbe da ste "vi ubili proroke"?

3. Biblija jasno kaže da je Ivana prvo stavio u zatvor, a kasnije ga je ubio kralj Herod, tetrarh, unatoč činjenici da su ga mnogi Židovi smatrali prorokom (Luka 3: 19-20, Matej 14: 3- 12, 21: 23-27). Je li ispravno optuživati ​​"Židove" da su ubili Ivana Krstitelja, dok je to bio Herod, zli i tiranski kralj, i jasno se kaže da su ga ljudi općenito smatrali istinskim prorokom, a vjerske vođe jesu ne usuđujem se negativno govoriti o Ivanu ni nakon njegove smrti jer su ga ljudi toliko poštovali?

 

Nepotpunost i neusklađenost Kur'anskih
kontradikcija u Kur'anu
Odgovarajući na islam Početna stranica

​

​

​