Kur'an najveća greška
Blog je još u izgradnji!!! Stare teme se dopunjuju i pravimo nove , kad imamo vreme dodaju se informacije, te nije loše pogledati s vrjeme na vrjeme jer stalno će biti novijih stvari...
"KNJIGA" "LJUDI KNJIGE"
Dobro je poznato da Kuran obiluje referencama na "ljude knjige". 1 Iz konteksta svakog slučaja jasno je da je autor time želio posebno označiti Židove, ali i u manjoj mjeri da je i njih u naslovu povezao s kršćanima. Nakon muslimanskog osvajanja Perzije, Zoroastrijanci su se na neki način nastojali skloniti i pod tim apelativom, jer su "Ljudi knjige" imali privilegiju birati između prihvaćanja islama s jedne strane i primoravanja da plate " džizju"-podmiri porez i spusti ga s druge strane, dok su sve ostale vjerske zajednice morale strahovati od mača. Do sada za "ljude knjige". Ali sada dolazi pitanje: što je sama "knjiga" bila često spominjana u Kuranu, kako u vezi sa Židovima i kršćanima, tako i u nekoj mjeri neovisno?
U prolazu se može spomenuti da se povremeno ovaj naslov "Knjige" daje samom Kuranu. Tako u suri iii., 2, čitamo: "U 2istina vam je poslao "Knjigu" koja potvrđuje one koji joj prethode: jer je prije poslao Zakon i Evangela kao čovjekovo vodstvo; i (sada) je poslao Furkan. "Ali ovaj naslov," Knjiga ", daje se Kuranu razmjerno rijetko, i samo (1) kao nastavak prethodnih nadahnutih djela, (2) kao što se pretvara od istog Božanskog autora i (3) kao "potvrđivanje onoga što mu je prethodilo" "Knjige": očito je Mohammedovo uvjerenje da je ono što je predavao u Kuranu bilo u potpunosti u skladu s "Knjigom" tada u rukama " Ljudi knjige. "Posljednji naslov nikada se ne daje muslimanima u Kurani. Stoga se vraćamo našem pitanju: Što je" knjiga "koja se u Kuranu spominje ili na koju se odnosi"ljudi knjige "izvode ovaj naziv?
Općenito se smatralo da je to nesumnjivo Biblija, a u prilog ovom stajalištu izneseni su snažni argumenti. Ali u "Mélanges de la Faculté orientale" (Beyrout, Tome iv., Str. 33-56), ugledni arapski učenjak, PL Cheikho, SJ, u članku čiji se prijevod na engleski jezik pojavio u MOSLEMSKOM SVIJETU od siječnja prošle godine, zauzima drugačiji pogled. Donosi dokaze u prilog svojoj tvrdnji (ako ga dobro razumijemo) da Tourat, Injil i Zaboor, spomenuti u Kuranu kao dijelovi "Knjige", nisu istovjetni s Petoknjižjem, Evanđeljem i psalmima, kao što ih mi imamo , ali "sve su to različite knjige". Nastavlja se raspitivati: "Na koje su to 'Abrahamove i Mojsijeve smotuljke' spomenute u Kuranu, kada Mohammed kaže, 'To je zaista u ranim zapisima,zapise Abrahama i Mojsija, 'i posjedujemo li išta od ostataka? "
Ovo potonje pitanje je nesumnjivo zanimljivo i ja sam se njime bavio, što se tiče " Abrahamovih zapisa ( As Suhuf ) 3 ", u " Izvornim izvorima Kur'ana " i u dodatku " Religija polumjeseca. " Tamo je istaknuto da u onome što Tradicija govori o Mohammedovom "Noćnom putovanju" i onome što je vidio dok je prolazio Nebesima, kao i u nekim drugim pojedinostima, ima mnogo toga što nas podsjeća na apokrifni " Abrahamov zavjet ""Svako daljnje svjetlo koje se može baciti na ovu temu bit će dobrodošlo svim studentima islama. Ali to se razlikuje od pitanja" Knjige ", jer" Abrahamovi zapisi "izgleda da se ne spominju u Kuranu kao dijelovi "Knjige", dok se Tourat, Injil i Zaboor često nazivaju takvima. Štoviše, u kasnijim dijelovima Kurana Mohammed se prestao pozivati na "Abrahamove zapise", možda zato što je utvrdio da ih ni Židovi ni kršćani nisu smatrali izvornima ili dijelovima "Knjige".
Autor članka na koji smo se pozvali drži da Mohammed "nikada nije čuo za cijelu Bibliju" i navodi da neki kasniji arapski pisci daju citate iz djela koje nazivaju Mojsijevim Touratom, a koji citati nemaju nikakve sličnosti s istinsko Petoknjižje. Isto govori i o kasnijim arapskim citatima koji bi trebali biti iz Zaboora, ali u vezi s posljednjom knjigom dodaje da "Mohammed govori o tome, ali u Kuranu ne nalazimo ništa od njegovog sadržaja, čak niti jedan odlomak." Sada je zaista poželjno da bilo koje apokrifno arapsko djelo koje može postojati pod naslovom "Zaboor" treba biti objavljeno i proučeno, ali nijedna takva knjiga ne može biti djelo na koje se odnosi Kuran iz jednostavnog razloga što mi naćiu Kuranu stvarni citat iz Zabora, a taj citat je u psalmima. Tako u suri xxi., 105, čitamo: "A sada, otkako je dan Zakon ( Tourat ), napisali smo u psalmima ( Zaboor ) da će" moji sluge, pravednici, naslijediti zemlju. "" Ovo je izravni i nepogrešivi citat iz Psalma xxxvii., 29, "Pravednici će naslijediti zemlju." Svakako se ne bi mogao poželjeti jasniji dokaz da je knjiga s stilom Psalmi ( Zaboor ) u Kuranu biblijski psaltir, pogotovo kad se sjetimo da Kuran na drugim mjestima povezuje Zaboor s Davidom, npr. U suri xvii., 57, "Knjiga psalma ( Zaboor) Dali smo Davidu. "Manje očit citat, ali nepogrešiva referenca na Psalam cxlviii., 9, 10, nalazi se u suri xxxiv :, 10:" Davidu smo dali od sebe posebnu blagodat: - 'O planine, ponovi vi (hvala Bogu) s njim i vi ptice ": i slično se kaže o Davidu u suri xxxviii., 17," Eto, ograničili smo planine da mu se pridružimo u hvale uvečer i u izlazak sunca. "
Činjenica da se apokrifni arapski, Zaboor slaže s Kuranom u senzualnom pogledu na Raj koji sadrži, dokaz je da je riječ o muhamedanskoj krivotvorini, jer nijedno poznato židovsko apokrifno djelo ne opisuje Raj na bilo koji takav način. Ne može se reći da je Talmudova priča o konačnom jedenju Levijatana iznimka od toga. M. Cheikho kaže da Evanđelje ( Injil ) o kojem govori Kuran ne može biti jedno od kanonskih Evanđelja. Smatra da bi ga vjerojatno trebalo poistovjetiti s Jakovljevim protevangelionom ili s nekim drugim sačuvanim ili izgubljenim apokrifnim Evanđeljem. Ali citati kasnijih arapskih pisaca, a ne Kur'ana , koje on navodi, to ipak ne dokazuju u potpunosti (kao što je prikazano u " Izvornim izvorima Kur'ana"") nesumnjivo su apokrifna evanđelja ostavila mnogo više traga na Kuranu nego istinska. Mohammedovo znanje o Novom zavjetu bilo je mnogo slabije nego o Starom, no o tome postoje nesumnjive reference. Na primjer, u suri vii., 38, čitamo: "Uistinu, oni koji optužuju Naše znakove lažnošću i odvraćaju se od njih u svom ponosu, nebeska im se vrata neće otvoriti niti će ući u raj dok deva ne prođe kroz ušicu igle " ( usp. Matej xix., 24; Marko x., 25; Luka xviii., 25.). Ovaj je citat nepogrešiv i nije poznat niti jedan sličan odlomak u bilo kojem apokrifnom evanđelju iz kojeg bi mogao biti preuzet. Teško manje značajan je referenca na Krista kao "Riječ Božju" (sura iii., 40; iv. 169), Kalimatu 'llah , predstavljamIvan prepoznatljiv . Opet, ne može biti sumnje da se na obećanje Parakleta želi pozivati ono što je rečeno o pretpostavljenom proročanstvu našeg Gospodina o Mohammedu u suri lxi. 6: "I (sjetite se) kad je Isus, Marijin sin, rekao:" O, sinovi Izraelovi, zaista sam vam Božji apostol da potvrdite Zakon koji je bio dan preda Mnom i navijestite apostola koji će doći poslije Mene , čije će ime biti Ahmad. '"Ovdje je Mohammed u zabludi zamišljen da je (usp. Ivan xvi., 7, itd.) ekvivalent , čemu bi potonji ( ako se to dogodilo u Evanđelju, što nije slučaj) mogao , ne sasvim pogrešno, donio je Ahmad.
Ali ako se okrenemo izravnim dokazima u dokaz da su, premda zavedeni u zamišljanju da su rabinske priče i bajke sadržane u Abrahamovom zavjetu i apokriškim evanđeljima zaista sadržane u židovskim i kršćanskim kanonskim spisima, Mohammed je ipak (1) znao za postojanje Svetog pisma obaju zavjeta i (2) u potpunosti namijenjeno pozivanju na njih, ovi su dokazi dovoljno jasni. Na prvom mjestu Al Kitab , "Knjiga", jasna je referenca na "Bibliju". Zatim, opet otkrivamo da se dijelovi "Knjige" spominju kao Taurât (što je arapski način pisanja Tore , hebrejsko ime Petoknjižja), Zabor (Psalmi) i Injil. Potonja riječ nije izvorni arapski, već je pokušaj reprodukcije grčkog, lišen svog prestanka. Da se na knjige Starog zavjeta odnose prvo i drugo ime, jasno je i iz činjenice da se čitav niz hebrejskih i aramejskih riječi javlja u Kuranu, riječi koje su od tada zbunjivale muhamedanske komentatore. To pokazuje da Mohammed nije citirao neke apokrifne arapske knjige koje nose ista imena. Nekoliko puta govori o Touratu i Zaboru kao u rukama Židova svoga vremena, a o Injilu kao i o kršćanima (usp. Sure v., 47, 72; ii., 107; x., 94; vii., 168; iii., 22, 87; i Baizawijev komentar.). Koliko god utjecaja talmudske bajke i apokrifna evanđelja mogli imati nad umovima neukih Židova odnosno kršćana u Arabiji u Mohammedovo vrijeme, nitko se ne bi usudio tvrditi da je bilo što od toga bilozamijenili kanonskim knjigama i zapravo su uzeli njihova imena. Ne može se zamisliti da židovska zajednica usvoji drugu knjigu umjesto Petoknjižja i naziva je Torom .
Opet, postoji citat - barem jedan - iz Taurata u Kuranu, preuzet iz Petoknjižja, koji je tako poistovjećen s knjigom koju Mohammed citira. Dotični je odlomak: "Život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za stopalo" (Prim. Xxi., 23, 24; usp. 5. mob. Xix., 21). Na to se Kuran poziva ovako: "Uistinu, postavili smo Zakon ( Taurat),. . . I u tome smo za njih donijeli: 'Život za život, oko za oko i nos, za nos i uho za uho i zub za zub i odmazdu nad ranama' "[Sura v. 48, 49]. Mnogi priča u Kuranu, kao što je, primjerice, priča o Josipu, izravno su preuzete iz Starog zavjeta, premda pokazuju tragove talmudskih dodataka, kao i grešaka koje je sam Mohammed napravio nekom zbrkom uma. Tako, na primjer, , Kuran kaže da je Haman bio faraonov vezir, očito miješajući faraona s Ahasverom; Tako se dva različita kralja međusobno brkaju, ali obojica su starozavjetni likovi, kao i Haman. Opet, nesumnjiva referenca na Petoknjižje nalazi se u suri iii, 87, gdje ono što je rečeno: "Sva hrana bila je dopuštena djeci Izraelovoj, osim onoga što je Jakov zabranio prije nego što je zakon poslan", traži za svoje objašnjenje znanje o Postanku xxxii., 22-32, gdje se navodi da su, nakon što je Jakov od Boga primio ime Izrael, njegovi potomci smatrali da im je zabranjeno jesti "tetiv kuka na udubini bedra" (RV).
Tada su Židovi podijelili i još uvijek dijele Stari zavjet na tri dijela - Zakon, Proroke i Psalme ili Hagiographa (usp. Luka xxix., 4). Ova se podjela može pratiti do otprilike 130. pne. Vidjeli smo da Kuran pod tim naslovima naziva i citira "Zakon" i "Psalam". Ali imamo znakove da je Mohammad znao za postojanje druge podjele, Proročke knjige, jer se starozavjetni proroci često nazivaju takvima zajednički (osim što su u mnogim slučajevima, npr . U Jonahu, imenovani odvojeno). Tako u surama ii., 130 i iii., 78, imamo riječi: "Vjerujemo u Boga i ono što je nama poslano i ono što je poslano Abrahamu i Ismaelu i Izaku i Jakovu i plemena,i ono što je dato Mojsiju i Isusu iono što je dato prorocima od njihovog Gospodara . "Tako su sva tri odjela Starog zavjeta poimence jasno spomenuta u Kuranu.
Inđil ili Evanđelje, Kuran se vrlo vjerojatno odnosi na cijeli Novi zavjet, budući da kršćani nekad i danas često koriste "Evanđelje" u tom smislu, što opravdava Marko XIII., 10, čineći to. U svakom slučaju, i Evanđelje i poslanice - ako Novi zavjet podijelimo na ove dijelove - citira Mohammed. Već su zabilježeni jedan ili dva utjecaja ovoga u vezi s Evanđeljem. Za svako upućivanje na Poslanice imamo manje dokaza i samo one o Tradiciji, ali čini se da su muslimani općenito priznali da je Mohammed jednom citirao 1. Kor. ii. 9, kao nadahnuti izreka. Ovo počiva na Mishkatu'l Masabihu(str. 487. izdanja AH 1297), gdje je, u prvom odjeljku knjige o "Opisu raja i njegovih ljudi", Mohammed izvijestio da je ovako govorio: "Bože, Svevišnji je rekao:" Ja pripremih za moje sluge pravednike ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti je palo na pamet srcu čovječanstva. '"
Stoga se čini da se Mohammed poziva na sve tri glavne podjele Starog zavjeta i obje podjele Novog. I ne samo to, već se o "Knjizi" uvijek govori s poštovanjem. Među naslovima koji su joj dodijeljeni su: Božja riječ (sura ii., 70), Furkan (sure ii., 50; xxi., 49), svjetlost i podsjetnik ( passim ) i Božja knjiga ( Sura ii., 95, - tako Baizawi i dvojica Jalala objašnjavaju ajet, - usp. Suru iii., 22 i suru v., 48). Za sam Kuran se nekoliko puta navodi da je "poslan" u svrhu "potvrde" Biblije (Sure iii., 2; ii., 38; v., 52).
Dali smo samo uvod u dokaze koji dokazuju da je nesumnjivo "Knjiga" "Naroda Knjige" u Kuranu namijenjena označavanju Biblije, to jest kanonskih spisa Starog i Novog zavjeta. Nikakva referenca na ono što se čini da se ne događa na starozavjetne apokrife, i to se ne može zapitati kad se sjetimo da ove knjige nikada nisu proglašene dijelom Biblije dok Tridentski koncil nije to iznio nedušno. Kuran nesumnjivo pokazuje koliko je malo Biblije Mohammed znao i kako je često volio da su rabinske bajke i priče koje je usmeno čuo od neukih kršćana dijelovi "Knjige". Ali to čini stari zaključak ni najmanje sigurnim, da se o "Knjizi" u Kuranu govori kao u rukama "Naroda Knjige","označava naše kanonske spise.
Bedford
W. St. CLAIR TISDALL.
1 Usp. Sure iii., 68, 109, 198; iv., 157; xxix., 45, itd. itd.
2 Kroz ovaj članak citati iz Kurana dati su u Rodwellovoj verziji.
3 sura lxxxvii., 19.
Svijet muslimana , sv. 2, 1912, str. 164-170.
Knjige W. St. Clair-Tisdall
Daljnji članci o pitanju " Što Kur'an kaže o Bibliji ... "
Odgovaranje na početnoj stranici islama