Jesu li vjernike doista nazivali muslima

Zbunjenost i / ili greške u Kur'anu?

Jesu li vjernike doista nazivali muslimanima prije vremena Muhammeda?

Sljedeći je članak u tijeku. Moja razmišljanja još nisu dovršena o svakom pitanju koje ću pokrenuti. Želim pozvati povratne informacije i razmišljanja čitatelja u vezi sa značenjem sure 22:78 i zapažanjima koja ovdje iznosim.

Kur'an iznosi sljedeću tvrdnju:

I borite se za Njegovu stvar onako kako biste trebali težiti, (iskreno i pod disciplinom). On vas je izabrao i nije vam nametao poteškoće u religiji; to je kult vašeg oca Abrahama. On je taj koji vas je imenovao muslimanima, i prije i u ovome (Otkrivenje) ; da vam Poslanik bude svjedok, a vi svjedoci čovječanstva! Dakle, uspostavite redovnu molitvu, redovito dajte dobročinstva i čvrsto se držite Allaha! On je vaš zaštitnik - najbolji za zaštitu i najbolji za pomoć! S. 22:78 Jusuf Ali

i borite se za Boga onako kako mu je potrebno, jer On vas je izabrao i nije vam onemogućio vašu religiju, jer ste vjeroispovijest vašeg oca Abrahama; On je imenovan vi muslimani prošli i to , da je Poslanik može biti svjedok protiv vas, i da biste mogli biti svjedoci protiv čovječanstva. Zato obavi molitvu i plati milostinju i čvrsto se drži Boga; On je vaš zaštitnik - izvrstan zaštitnik, izvrstan pomagač. S. 22:78 Arberry

Tema ove rasprave dio je koji sam naglasio u gornjim citatima. Prvo, moramo prepoznati da postoji određena doza nejasnoća u formulaciji izjave. Čitajući je s izjavom koja dolazi prije, prvo pitanje glasi: "Ko vas je imenovao muslimanima?" Većina tumača vjeruje da je to Allah, i po mom mišljenju ovo je vjerojatno namjeravano značenje, ali postoje i drugi muslimani koji misle da se zamjenica "on" odnosi na Abrahama, najbližeg prethodnika zamjenice, tj. "To je kult vašeg oca Abraham. To je on (Abraham) koji vas je imenovao muslimanima, i prije i u ovom (Otkrivenju) ". Barem jedan muslimanski prevodilac Kur'ana, Rashad Khalifa, to je razumio na ovaj način. Slijedi Khalifin prijevod S. 22:78, zajedno s njegovim tumačenjem u fusnoti:

Abraham: izvorni glasnik islama *

78. Težit ćete za Božjom stvari kao što biste trebali težiti za njegovom svrhom. On vas je izabrao i nije vam predstavljao poteškoće u prakticiranju vaše religije - religije vašeg oca Abrahama. On je taj koji vas je izvorno imenovao "Pošiljatelji". Tako će glasnik služiti kao svjedok među vama, a vi kao svjedoci među ljudima. Stoga ćete poštivati molitve za kontakt (namaz) i davati obaveznu dobročinstvo (zekat) i čvrsto se držati BOGA; On je vaš Gospodar, najbolji Gospodar i najbolja podrška.

* 22: 78 Iako su svi glasnici propovijedali jednu te istu poruku `` Klanjajte se samo Bogu '', Abraham je bio prvi glasnik koji je skovao pojmove "Pokornost" (islam) i "podnosilac" (musliman) (2: 128). Što je Abraham pridonio Pokornosti? Iz 16: 123 doznajemo da su sve vjerske dužnosti u Pokornosti otkrivene kroz Abrahama (vidi Priloge 9 i 26). ( Izvor )

Ostali muslimani slijedili su ovo tumačenje i podučavali ga u svojim publikacijama, npr. U ovom članku A. Muhammeda:

Ovdje nerazumijevanje i loše tumačenje proizlazi iz njihovog nerazumijevanja riječi islam (podnesak). Usprkos činjenici da nam Bog u Kuranu kaže da je islam (Pokoravanje Bogu samu) star koliko i Abraham koji je bio prvi musliman (vidi 2: 128, 2: 131, 2: 133) i koji je prvi koji je nazovite nas muslimanima (22:78) , i danas muslimanski učenjaci inzistiraju na tome da je islam ograničen na religiju Kur'ana !!!

Stvarajući tako lažnu izjavu, muslimanski učenjaci tvrde da su čuvari poruke! U 3:67 Bog nam posebno govori da Abraham nije bio ni Židov ni kršćanin, već monoteistički musliman. Bog nam također kaže u 5: 111 da su Isus i učenici bili muslimani. U 27:44 govori nam da je Salomon bio musliman, a u 5:44 govore nam o svim prorocima kojima je dana Tora i koji su svi bili muslimani.

Ono što svi ovi ajeti potvrđuju jest da postoje muslimani koji su slijedili Toru i Bibliju i koji nisu znali ništa o Kuranu. Ti su muslimani bili pokornici Jedinom Bogu, Gospodaru svemira. ( Izvor ; naglasak podvuci moj)

Nasuprot tome, ovdje je klasična interpretacija Ibn Kathira:

(Imenovao vas je muslimanima i prije i u ovom (Kur'anu)), rekao je imam `Abdullah bin El-Mubarak, prenoseći od Ibn Jurejja, od` Ata`, od Ibn `Abbasa: u vezi s Allahovom izrekom, (imenovao je vi muslimani prije) " Ovo se odnosi na Allaha , dž.š. " Ovo su također bili stajališta Mudžahida, `Ata ', Ad-Dahhaka, As-Suddija, Muqatila bin Hayyana i Qatadaha. Mudžahid je rekao: „ Allah vas je imenovao muslimanima i ranije, u PRETHODNIM KNJIGAMA i u Adh-Dhikr-u, (a u ovome) znači i Kur’anu. “ To su smatrali i drugi jer Allah kaže: , i nije vam u religiji zadao nikakvu poteškoću) Zatim ih je pozvao da slijede Poruku koju je donio Njegov poslanik, podsjetivši ih da je to vjera njihova oca Ibrahima.Zatim je spomenuo svoj blagoslov ovom Ummetu,pri čemu ih je spomenuo i pohvalio davno u Knjigama proroka koje su se recitirale rabinima i redovnicima . Allah kaže: (I prije vas je imenovao muslimanima), znači, prije Kur'ana , (i u ovome.) Prema objašnjenju ovog Aje, An-Nasa'i bilježi od Al-Harith Al-Ash`arija iz Allahov Poslaniče, koji je rekao: (Ko prihvati poziv džahilijje, bit će jedan od onih koji će puzati na koljenima u Džehennemu.) Čovjek je rekao: "O Allahov Poslaniče, čak i ako posti i klanja Salah." , (Da, čak i ako posti i klanja Salah. Zato usvojite Allahov poziv kojim vas je nazvao muslimanima i vjernicima i Allahovim robovima.) ( Izvor ; podebljano, veliko i podvlačenje naglašava moje)

Implicitno, Ibn Kathir svjedoči o tome da nije odmah jasno na koga se odnosi zamjenica "on", jer u suprotnom ne bi morao objašnjavati i navoditi razne autoritete u prilog svom tumačenju da se "on" odnosi na Allaha.

Da rezimiramo prvo pitanje povezano sa ovim ajetom, formulacija na arapskom jeziku je takva da bi mogao biti Allah ili Abraham koji je vjernike imenovao "muslimanima". Allah je vjerojatno namjeravana tema u procesu imenovanja, ali Kur'an je dvosmislen. Da je Kur'an rekao "MI smo te imenovali muslimanima ..." ili "ALLAH te imenovao muslimanima ...", umjesto "imenovao te muslimanima ...", zabuna bi se mogla izbjeći. Budući da je jasnoća uvijek bolja od zabune, bilo bi jedno od njih sigurno poboljšanje u odnosu na trenutnu formulaciju.

Drugo pitanje s izjavom, "Nazvao vas je muslimanima prije i u ovome", glasi: Na koga se točno odnosi zamjenica "vi"?

Nema sumnje da Kur'an daje ime "muslimani" onima koji u njega vjeruju i pokoravaju se njegovoj poruci. Svakako uključuje pratioce Muhammeda i sve vjernike u njegovoj poruci od tada. Uključuje li i monoteističke vjernike prije Muhammedova vremena? Kur'an ranije proroke i vjernike smatra muslimanima - i u stvari daje nekoliko izjava u tom smislu (usp. Članak, Tko je bio prvi musliman?, za detaljnu raspravu). Autor Kur'ana ulaže velike napore kako bi povezao islam s Abrahamom, tvrdeći da Muhammed donosi istu poruku i vjersku praksu koju su propovijedali i promatrali Abraham i svi Božji proroci. Zapravo, prvi dio S. 22:78, ajet o kojem se raspravlja, tvrdi upravo to: "I borite se u Allahovoj stvari onako kako biste trebali težiti. On vas je izabrao i nije vam u religiji zadao bilo kakve poteškoće . To je religija vašeg oca Ibrahima. " ( Ibn Kathir ) Izgleda da su oni koji su bili muslimani prije Muhammeda - prema razumijevanju islama - uključeni u "ti" ove izjave. Nekako se mora račun za riječ „prije” u izrazu „On named muslimana prijei u ovome ". Prirodno razumijevanje je da se to odnosi barem na one Allahove vjernike koji se u Kur'anu nazivaju muslimanima, iako su živjeli mnogo prije Muhammeda.

Ne bi li bilo pošteno shvatiti izjavu: "On vas je imenovao muslimanima prije i u ovome", u korporativnom smislu, tj. Rekavši da je Allah VAS imenovao muslimane PRIJE (što znači svi vjernici u prošlosti) i OVO (svi prisutni vjernici)? TI, iako se prije svega referira na muslimane u Muhammedovo vrijeme, oni kojima se izravno obraćaju, uključuje sve vjernike iz prošlosti i sadašnjosti, a na VAS se gleda na isti način na koji ga je autor Kur'ana koristio u odnosu na Židove iz Muhammedovo vrijeme kada ih je optužio za ubijanje proroka prije njihovog vremena i izradu zlatnog teleta tijekom Izlaska itd. (Usp. Ove članke: * , * ), tj. TI se koristi u korporativnom smislu koji uključuje i prošlost,sadašnji i možda budući pripadnici određene vjerske ili svjetovne skupine.

Moramo malo razmisliti i o terminu "musliman". Doslovno to jednostavno znači "onaj koji podnosi" i ponekad se koristi u vrlo generičkom smislu. Ne bi trebalo biti iznenađenje da sve religije koje podučavaju postojanje jednog Boga ili čak više bogova, također pozivaju vjernike da štuju božanstvo ili božanstva i podvrgnu se njegovoj ili njihovoj volji. Koncept pokoravanja Bogu nije ništa što razlikuje od islama. To je važan dio gotovo svake religije. Budizam je u određenom smislu iznimka, jer izvorni budizam nema božanstvo, ali ipak ima pravila / zakone / principe kojih bi istinski vjernik trebao slijediti, odnosno podložiti se.

Novi zavjet izričito poziva vjernike da se potčine Bogu. U Jakovljevoj poslanici čitamo:

Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista ,
Dvanaest plemena rasutih među narodima: Pozdrav. ...
PREDAJTE SE, dakle, Bogu. Oduprite se vragu i on će pobjeći od vas.
Približite se Bogu i on će se približiti vama. Jakov 1: 1, 4: 7-8

Kršćani su jasno pozvani da se "potčine Bogu". Trebaju li se zato kršćani nazivati muslimanima, iako Isusa štuju kao Boga i nazivaju ga Gospodinom? U generičkom smislu riječi musliman , onaj koji se pokorava Bogu, to bi sigurno bilo opravdano. Ipak, muslimanima obično neće biti ugodna pomisao da bi riječ musliman trebala biti korištena na tako općenit način da bi se netko podložio starim egipatskim bogovima Izidi i Ozirisu, grčkim bogovima Zeusu i Posejdonu, hinduističkoj božici Šivi, ili bilo kojem drugom bogu koji očito nije Allah islam, mogao bi ili bi trebao biti nazvan "musliman". Ako svatko tko je u nekom smislu religiozan i podvrgne se volji neke vrste boga, tj. Boga bilo kojegreligija, stoga bi se trebao nazivati muslimanom, tada taj pojam gubi svu svoju posebnost i samim tim svoje značenje. Ako su svi muslimani, koja je svrha nazivati se muslimanima?

Uz to, okrećemo se glagolu u izjavi: "I prije i u ovome imenovao vas je muslimanima". Imena se uvijek daju u svrhu razlikovanja i prepoznavanja. Kaže se da je Allah u svojoj poruci imenovao vjernike "muslimanima", nije ih samo nazvao muslimanima, već im je ovaj naziv dat kao ime da ih razlikuje od nevjernika, onih koji odbacuju njegovu poruku i od vjernika u druge bogove . Zapravo, arapski ne govori jednostavno "muslimani", već "THE muslimani ( AL-muslimeen) "s određenim člankom. Stoga se riječ ne može shvatiti u generičkom smislu kao" predani ", već se mora uzeti kao definitivno ime, MUSLIMANI. Osim što sam pitao neke arapske prijatelje, pogledao sam i desetak različitih engleskih prijevoda Kur'ana i svaki od njih preveo je arapski glagol, sammï¿½ , kao "imenovan".

Koja je razlika između pozivanja i imenovanja? Muž može svoju ženu zvati "draga" ili "dušo" (vrlo često u Americi), ali to nije njezino ime i ne postaje njeno ime tako što je zove. S druge strane, mnogi ljudi vole vrijeđati druge. Možda ljude nazivaju "idiotima", "vrećom prljavštine" ili koriste još gore izraze s kojima će čitatelji bez sumnje biti upoznati. Ipak, s radošću ti uvjeti vrijeđanja stoga ne postaju njihovo prepoznato ime.

Imenovanje ima pravni aspekt. Osoba se obično imenuje nakon rođenja, a onda je to njeno prepoznato ime, dio je njezina pravnog identiteta. Postupak imenovanja utvrđuje pravnu činjenicu, vaše ime. Kad se osoba rodi, ona ulazi u novo carstvo. Dobio je ime koje ga identificira.

Čini mi se da se u islamu to shvata na sličan način, da ako osoba odluči vjerovati u Allaha, njegovu poruku i njegove glasnike i govori Šehadu kao izraz svoje vjere, to uspostavlja novu " odnos "s Allahom, pa bi bilo prikladno da neko ko uđe u islam dobije novo ime ili identitet, tj. da se od tada naziva" musliman ". Napokon, biti musliman ili ne musliman ima puno posljedica u pogledu prava i obaveza kako je navedeno u šerijatu. U mnogim islamskim zemljama nečija je religija otisnuta na osobnoj iskaznici! Bilo da se navodi "muslimanski" ili "kršćanski", u tim će zemljama često imati popriličnu razliku. To je pravno pitanje. Allah nije svakoga zvao muslimanom u generičkom smislu, samo zato što se potčinio bilo kojem bogu ili bogovima,ali imenovao je one muslimane koji su vjerovali u Allaha i njegovu vrlo prepoznatljivu poruku islama.

U islamu se podrazumijeva da je onaj koji obožava (istinskog) Boga, a da nikoga drugog nije povezao s njim, musliman, čak i oni koji još nisu znali za Muhammeda, jer su živjeli prije njegova vremena. Međutim, postoji važna povijesna razlika između " biti nešto" i "biti nazvan nečim". Ljudi ili drugi entiteti već mogu biti nešto prije nego što ih se nazove tim imenom.

Želim ilustrirati ovu posljednju točku. Na primjer, Biblija izvještava o stvaranju životinja prije nego što im je kasnije Adam dao imena. Postojanje i bitni identitet ne ovise o tome je li ime koje danas imamo već bilo poznato u ranijim vremenima. (Konj je bio konj i prije nego što mu je itko dao ime konj.) Neki se ljudi prvo pojavljuju u javnosti pod pseudonimom, a tek kasnije otkrivaju svoje pravo ime. Ipak, njihov pravi identitet, ono što su i tko su zapravo bili, ne mijenja se činjenicom da im se kasnije daje pravo ili konačno ime. Biblijski bi primjer bio identitet Anđela Gospodnjeg, lik koji se nekoliko puta pojavljuje u Hebrejskim spisima. Kršćani vjeruju da su to bili ukazivanja Isusa, vječnog Sina Božjega, ali prije njegove inkarnacije i prije nego što je dobio ime Isus što se dogodilo nakon njegova rođenja. Stoga, uzimajući točnu identifikaciju, prihvatljivo je reći da se Isus ukazao Abrahamu i Gideonu (iako u to vrijeme nije nosio ovo ime), budući da je riječ o istoj osobi. Međutim, bilo bi pogrešno reći da je Anđeo Gospodnji imenovan ili poznat pod imenom Isus u Hebrejskim spisima. Ime Isus pojavljuje se samo u Novom zavjetu.

Slično tome, autor Kur'ana može tvrditi da su vjernici i proroci iz ranijih vremena, npr. Adam, Nuh, Abraham, Mojsije, David, Salomon i drugi bili istinski muslimani, tj. Da se iz kasnije islamske perspektive smatraju muslimanima u generičkom smislu - premda ih u životu nisu tako zvali. Ovo bi bila teološka ili vjerska tvrdnja s kojom se ljudi mogu složiti ili ne, a ne može se lako dokazati ili opovrgnuti. Ljudi će vjerovati ako islam i Kur'an u cjelini smatraju pouzdanim, ali vjerojatno će odbiti ovu tvrdnju ako ne vjeruju u islam. Takva bi tvrdnja u osnovi bila stvar vjere.

Međutim, izjava da su ih nazivali i čak nazivali muslimanima već prije vremena Muhammeda, povijesna je tvrdnja. To se može provjeriti na osnovu poznatih povijesnih činjenica. Nije stvar u vjeri, to je pitanje povijesti, i ona je ili istinita ili netačna na temelju objektivne stvarnosti.

U ovom smo trenutku došli do glavnog problema sa Surom 22:78. Reći: "On vas je imenovao muslimanima prije i u ovome", sadrži povijesnu tvrdnju i stoga podliježe povijesnoj procjeni.

Gore navedeni citirani tefsir (komentar) Ibn Kathir-a objašnjava na šta se odnosi "prije" i "u ovome" kada kaže: "Allah vas je imenovao muslimanima prije, u prethodnim Knjigama i u Adh-Dhikr-u (i u ovome) znači Kur'an "i" ... pri čemu ih je spomenuo i pohvalio davno u Knjigama proroka koje su se recitirale rabinima i monasima. " Nema sumnje da su knjige koje su proučavali židovski rabini i kršćanski redovnici Stari i Novi zavjet Biblije.

Kad se okrenemo prethodnim knjigama, kada ispitujemo Bibliju, vidimo da ona nikada ne koristi pojam muslimani, niti arapska riječ niti hebrejski ili grčki ekvivalent. S obzirom na to da se Abraham, Salomon, Isus, i sažetak svi proroci, pa čak i svi vjernici biblijskih vremena, u Kur'anu nazivaju muslimanima, a izričito se navodi da su oni bili imenovani muslimanima ne samo u Kur'anu već i prije , čini se da je ovo prilično eklatantna i prilično značajna povijesna pogreška u Kur'anu.

Kao što je gore objašnjeno, postoji znatna razlika između toga da nekoga zovete nečim i nekoga imenujete. Ipak, ne postoji niti jedan slučaj da se Bog obraća vjernicima kao "podložnicima", "O vi koji se pokorite" ili slično.

Naredba ili očekivanje da se vjernici trebaju podložiti Božjoj volji i zakonima nalazi se u svakoj religiji. Nije u tome stvar. Tvrdnja iz Kur'ana je konkretnija. Tvrdi da je Allah već prije vremena Muhammeda vjernike imenovao "muslimanima". Ovo je lažno. O tome nema traga nigdje u Bibliji.

To je posebno zanimljivo kad shvatimo da je (pre) imenovanje vrlo važno obilježje Biblije, kako u Starom tako i u Novom zavjetu. Bog zapravo daje nova imena ključnim figurama u odlučujućim trenucima, posebno u vrijeme kada čine važan korak na svom putu vjere. Još je zanimljivije to što se izvještava da je Bog dao novo ime Abrahamu i Jakovu.

Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, Gospodin mu se ukazao i rekao: "Ja sam Svemogući Bog; hodi preda mnom i budi neporočan. Potvrdit ću svoj savez između sebe i tebe i uvelike ću povećati tvoj broj." Abram je pao licem prema dolje, a Bog mu je rekao: "Što se mene tiče, ovo je moj savez s tobom: bit ćeš otac mnogih naroda. Nećeš se više zvati Abram; zvat ćeš se Abrahamjer sam te učinio ocem mnogih naroda. Učinit ću vas vrlo plodnim; Napravit ću od vas narode i kraljevi će poteći od vas. Utvrdit ću svoj savez kao vječni savez između mene i tebe i tvojih potomaka nakon tebe za buduće naraštaje, da budem tvoj Bog i Bog tvojih potomaka nakon tebe. Cijelu zemlju Kanaan, u kojoj ste sada izvanzemaljac, dat ću u vječni posjed vama i vašim potomcima nakon vas; i bit ću njihov Bog. "Postanak 17: 1-8

"Ti si GOSPOD Bog, koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura Kaldejskog i nazvao ga Abraham . Našao si mu vjerno srce i sklopio savez s njim da potomcima dadneš zemlju Kanaanaca, Hetiti, Amorejci, Periziti, Jebuzeji i Girgašijci. Održali ste svoje obećanje jer ste pravedni. " Nehemija 9: 7-8

Abram je dobio novo ime Abraham u vrijeme kad Bog s njim sklopi savez, savez koji će promijeniti povijest čovječanstva, vječni savez koji se ne odnosi samo na Abrahama osobno, već i na njegove potomke. Izričito je povezano s pitanjem tko će biti Bog Abrahamovih potomaka. Ovo je kontekst kada je Abram primio svoje novo ime, Abraham. Njegovo novo ime važno je obilježje ovog događaja, ali nije nazvan muslimanom.

Kur'an također tvrdi da se Abraham prvi put naziva muslimanom kada moli za sebe i za svoje potomke da budu u pravoj vjeri ( S. 2: 127-133 ). Kur'an, međutim, ne zna ništa o Božjem savezu s Abrahamom, niti da je Abraham ime koje mu je dao sam Bog. Kur'an priča sasvim drugu priču bez ikakvih povijesnih osnova. Čini se oštrim proturječjem Tori.

Bog također daje novo ime Jakovu:

... Ali Jacob je odgovorio: "Neću te pustiti da odeš ako me ne blagosloviš." Čovjek ga je pitao: "Kako se zoveš?" "Jacob", odgovorio je. Tada čovjek reče: " Nećeš se više zvati Jakov, već Izrael , jer si se borio s Bogom i s ljudima i pobijedio." Jacob je rekao: "Molim te, reci mi svoje ime." Ali on je odgovorio: "Zašto pitaš moje ime?" Tada ga je tamo blagoslovio. Tako je Jakov mjesto nazvao Peniel, rekavši: "To je zato što sam Boga vidio licem u lice, a život mi je ipak pošteđen." Postanak 32: 26-30

Na temelju ovog događaja, potomci Jakova nazivaju se "sinovima Izraelovim". Zanimljivo je da Kur'an redovito koristi ovo ime, Bani Israil , ali ne daje nikakve naznake odakle to ime dolazi. Na osnovu Kur'ana ne bi se moglo znati zašto se potomci Jakova nazivaju Izraelovom djecom.

Evo primjera iz Novog zavjeta, gdje Isus daje novo ime Šimunu, koji će kasnije postati jedan od najvažnijih Kristovih apostola:

Isus se popeo na planinu i pozvao ga one koje je želio, a oni su došli k njemu. Odredio je dvanaestoricu - određujući ih za apostole - da bi mogli biti s njim i da bi ih mogao poslati propovijedati i imati vlast za protjerivanje demona. To su dvanaestorica koje je imenovao: Šimun (kojem je dao ime Petar) , Jakov, sin Zebedejev, i njegov brat Ivan (njima je dao ime Boanerges, što znači Sinovi groma) ... Marko 3: 13-17

I doveo ga je k Isusu. Isus ga je pogledao i rekao: " Ti si Šimunov sin Ivan. Zvat ćeš se Kefa " (što je, u prijevodu, Petar). Ivan 1:42

Očito je da Biblija prilično naglašava Božja djela preimenovanja važnih ljudi vjere. Zbog toga je još jasnije što se nikada ne nazivaju muslimanima. Vođeni željom za povezivanje svoju poruku da od ranijih proroka Jevreja i kršćana, a osobito s Abrahamom, autor Kur'ana napravio tvrdnju da su ti raniji proroci nisu samo smatra da se muslimani, ali to zapravo su se zvali muslimani. Ovo je očita povijesna pogreška. Ako Kur'an griješi u tako bitnom pitanju, on stoga mora biti odbačen kao Božja objava.

Kao što je spomenuto u uvodnom odlomku, pozdravljam povratne informacije, bilo da su to potvrda ili protivljenje gore iznesenim mislima. Cijenit ćemo sve ispravke, pojašnjenja itd.

Jochen Katz

Početna kontradikcija u Kur'anu u
odgovoru na islam

Kur'an najveća greška

Novi sajt Odgovor na Islam 2

Jesu li vjernike doista nazivali muslimanima prije vremena Muhammeda?