Jedini Istiniti Bog

Napisao Rafique

"Vjerujete da postoji jedan Bog; dobro vam ide."
Jakov 2:19

POSTOJI SAMO JEDAN BOG

Sveta Biblija, koja je nadahnuta Riječ Božja koja nikada nije niti će se ikad promijeniti, svjedoči da postoji samo jedan Bog. Opće je poznata činjenica da je Biblija najstarija knjiga koja postoji. Stoga, ako se pronađe bilo koja druga knjiga koja svjedoči da je Bog jedan, Biblija joj je prethodila tvrdeći ovu činjenicu. Slijedi nekoliko citata iz Biblije koji se tiču činjenice da je Bog jedan.

Iz Starog zavjeta:

"Znajte dakle danas i smatrajte u svom srcu da je sam Jahve Bog na nebu gore i na zemlji dolje; drugoga nema." (Ponovljeni zakon 4:39 NKJV)
"Ja sam GOSPODIN i nema drugog, nema Boga pored Mene." (Izaija 45: 5)
"Nismo li svi jedan Otac? Nije li nas stvorio jedan Bog?" (Malahija 2:10)
"Čuj, Izraele: Gospodin, Bog naš, Gospod je jedan! Ljubi Jahvu, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom." (Ponovljeni zakon 6: 4,5)

Iz Novog zavjeta:

"Napisano je: 'Klanjajte se Jahvi, Bogu svojem, i samo Njemu služite!'" (Matej 4:10)
"Jedan je Bog; a nema drugog osim Njega." (Marko 12:32)
"Vjerujete da postoji jedan Bog; dobro vam ide." (Jakov 2:19)
"Sada posrednik ne posreduje samo za jednog, već je Bog jedan." (Galaćanima 3:20)
"Jer jedan je Bog i jedan Posrednik između Boga i ljudi." (1. Timoteju 2,5)

ZNAČENJE BOŽJE JEDINSTVENOSTI

Očito je da se Božja jednost razlikuje od čovjekove. Čovjekova jedinstvenost čini ga ograničenim. Stoga nije moguće da jedan čovjek istovremeno bude na dva mjesta. Ali Bog može biti na svome prijestolju na nebu i, istovremeno, biti ovdje na ovoj zemlji. To Bogu nije ni nemoguće ni teško. I ne mislimo da je dio Njega na nebu, dok je drugi dio na zemlji. Mislimo da Bog u svoj svojoj slavi može biti na svome prijestolju na nebu i istovremeno biti ovdje na ovoj zemlji.

Upravo se to dogodilo kad je Krist došao na ovu zemlju. Biblija jasno kaže da u Kristu "tjelesno prebiva u čitavoj punini Božanstva" (Kološanima 2: 9). To je ono što nazivamo Utjelovljenjem. Čuli smo za velikane i kraljeve koji su nosili odjeću siromašnih i odlazili u posjet siromašnima u njihove domove, a da sa sobom nisu vodili sluge kako ne bi prestrašili siromašne i kako bi vidjeli njihove potrebe i pomogli im. Divimo se takvim velikim ljudima i hvalimo ih zbog njihove poniznosti i plemenitosti. Što je osoba veća, to je veća njena plemenitost u ponižavanju.

Ali tko je najveći od svih? Nije li to Bog svemogući? A tko je najplemenitiji? Nije li ih On stvorio sve? Da rezimiramo onda, tvrdimo, a Bog nedvosmisleno izjavljuje da je "Bog jedan!" Ali Njegovo jedinstvo nije isto što i čovjekovo jedinstvo, jer Bog nije ograničen. I ljudski um ne može dokučiti dubinu onoga što je božanstvo. Stoga čovjeku odgovara da stoji u strahu kad razmatra ono što je Bog objavio o sebi.

ŠTO JE BOG OTKRIO

Čovjek ne može istinski znati o Bogu osim kroz božansku objavu. Konačni ljudski um ne može razumjeti prirodu beskonačnog Boga. Stoga je bilo neophodno da nam se Bog otkrije kroz božanski nadahnute spise i da ih zaštiti i zaštiti od bilo kakvog pokušaja promjene čak i jedne riječi ili jednog slova. Sigurno je da Božja Riječ ostaje vječno, kao što je prorok davno rekao: "Zauvijek, Gospodine, riječ tvoja nastanila se na nebu" (Psalam 119: 89). A Novi zavjet objavljuje da "Riječ Božja ... živi i ostaje zauvijek" (1. Petrova 1:23).

PRIRODA BOGA

Prije nego što se Krist popeo na nebo, zapovjedio je svojim učenicima govoreći: "Sva mi je vlast dana na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i stvorite učenike svih naroda krsteći ih u ime Oca i Sina, i Duha Svetoga "(Matej 28,18.19). Primijetite da im nije rekao, "u imena Oca i Sina i Duha Svetoga". Rekao je, "u ime ", jer je to jedno ime - slavno ime jednog jedinog istinskog i živog Boga.

Ali netko bi mogao prigovoriti i reći: "Kako to može biti? Kako tri mogu biti jedno?" Ovaj prigovor proizlazi iz velike pogreške u pokušaju primjene pravila fizike i matematike na Božanstvo. U tome je pogreška i uzrok zbunjenosti. Svemogući Bog, koji je stvorio prirodu i nametnuo joj pravila matematike i druge prirodne zakone, sam nije pod takvim zakonima. Ne možemo i ne bismo trebali primjenjivati zakone stvorenog materijala na duhovna pitanja.

OTAC, SIN I DUH SVETI: JEDAN BOG

Tada nas očito Sveta Biblija uči da je samo jedan Bog. Sada razmotrimo kako se to slaže sa spominjanjem Oca, Sina i Duha Svetoga na sedam mjesta u Bibliji.

„Krštavajući ih u ime (a ne imena) Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Matej 28:19). To je jedno ime od jednog Boga , kao što smo vidjeli.
Pravih vjernika koji su primili Krista u svoja srca i tako su se ponovno rodili novim duhovnim rođenjem. Krist je rekao: "Moje ovce čuju moj glas, i ja ih znam, oni me slijede, a ja im dajem život vječni; i nikada neće propasti niti će ih itko ugrabiti iz moje ruke. Oče moj, koji ih je dao za mene je veći od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo "(Ivan 10: 27-30).
"Filip mu reče: 'Gospodine, pokaži nam Oca i to je dovoljno za nas.' Isus mu reče: 'Jesam li već toliko dugo s tobom, pa ipak me nisi poznavao, Filipe? ... Tko me vidio, vidio je Oca ... Ja sam u Ocu i Otac u meni. .. Otac koji prebiva u Meni čini djela '"(Ivan 14: 8-10).
"Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako u vama uistinu prebiva Kristov Duh . Ako netko nema Duha Kristova , on nije Njegov" - što znači, on ne pripada Kristu (Rimljanima 8: 9). Stoga se Sveti Duh Božji naziva i Kristovim Duhom zbog Božje jednosti.
"Ali kao što je napisano: 'Oko nije vidjelo, a uho nije čulo, niti je ušlo u žar čovjekov ono što je Bog pripremio za one koji Ga ljube.' Ali Bog nam ih je otkrio po svom Duhu ... onome što i mi govorimo ... koje Duh Sveti uči "(1. Korinćanima 2: 9-13). Tako se o Duhu Svetom više puta govori kao o Duhu Božjem kroz Riječ Božju.
"Ali Petar je rekao: 'Ananija, zašto ti je Sotona napunio srce da lažeš Duha Svetoga? ... nisi lagao ljudima nego Bogu'" (Djela 5: 3,4). Tako vidimo da laganje Duha Svetoga laže Boga jer je Duh Sveti Bog i jedno je s Ocem i Sinom.
Isus je rekao: "Ali ako istjerujem demone po Duhu Božjem , sigurno je kraljevstvo Božje došlo na vas" (Matej 12:28). Tako vidimo da je Sin u Ocu, a Otac u Sinu. Duh Sveti je Duh Božji i On je Kristov Duh. Postoje i stihovi koji počinju izjavom: "Ovako govori Gospodin", a citirani su drugdje s "Tako kaže Duh Sveti".

Stoga vidimo da nas Biblija uči da je Bog jedan i da su Otac, Sin i Duh Sveti jedan i jedini pravi i živi Bog. Poteškoća je u ograničenju ljudskog uma i pogrešnom pokušaju analize Boga na isti način na koji analiziramo materiju - prema zakonima fizike, kemije i drugih znanosti. Ti se zakoni odnose na materiju, ali se ne smiju i ne mogu primjenjivati na Boga.

ŠTO ZNAČI "OTAC I SIN"

Nijedna inteligentna osoba nikada ne bi pomislila da je Bog uzeo ženu ili ljubavnicu. Takva bi misao bila strašno bogohuljenje protiv Boga. Svaki se kršćanin gadi takve misli, jer Bog nije čovjek poput nas. Biblija kaže: "Bog je Duh i oni koji Ga štuju moraju ga se klanjati u duhu i istini" (Ivan 4:24). Drugim riječima, njihovo štovanje ne bi trebalo biti puki rituali i uredbe vezane uz tijelo ili mjesta i položaje, kao što to jasno pokazuje kontekst Ivana 4: 19-26.

Kristovo sinovstvo je duhovni odnos, a ne fizički ili razmnožavanje. Označava jedinstvo u prirodi i biti. Mora se primijetiti da nisu kršćani Krista nazivali Sinom Božjim, već je sam Bog Isus nazivao svojim sinom:

Kad su anđela Gabrijela poslali od Boga k Djevici Mariji, rekao joj je: "Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. I eto, začećeš u svojoj maternici i rodiš sina i nazvat će ga Isusom . Bit će velik i zvat će se Sin Svevišnjega . " A također joj je rekao: "Duh Sveti sići će na vas i sila Svevišnjega zasjetit će vas; dakle, i onaj Sveti koji se treba roditi zvat će se Sin Božji " (Luka 1,28 -35).
Kad je Ivana Krstitelja krstio Krist (većini Arapa poznat kao Yahia Ibn Zakarea), otvorilo se nebo i s neba se začuo glas koji je rekao: "Ti si Moj ljubljeni Sin ; u Tebi sam zadovoljan" (Luka 3:22 ; Marko 1:11; Matej 3:17).
U vezi s gornjim događajem, Ivan Krstitelj rekao je, "Vidio sam i svjedočio sam da je ovo Sin Božji " (Ivan 1:34).
Kad je Krist odveo trojicu svojih učenika na visoku planinu, ukazala su im se dva proroka, Mojsije i Ilija: "Dok je još govorio, gle, svijetli ih oblak zasjeni; i iznenada se iz oblaka začu glas:" "Ovo je Moj ljubljeni Sin, u kojem sam jako zadovoljan. Poslušajte ga!" A kad su učenici to čuli, pali su ničice i silno se uplašili. Ali Isus je došao i dodirnuo ih i rekao: 'Ustanite i ne bojte se' "(Matej 17: 1-8; Marko 9: 7; Luka 9 : 35).

U Bibliji postoje mnogi drugi stihovi koji izjavljuju da je Isus Krist Sin Božji, sinovstvo koje označava božanski odnos koji je iznad ljudskog razumijevanja. Zbog toga Biblija kaže: "Velika je tajna pobožnosti: Bog se očitovao u tijelu" (1. Timoteju 3:16). Tako vidimo da je Otac Bog, Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Otac i Sin i Duh Sveti, koji se ponekad nazivaju trojstvenim Bogom, svi su jedan Bog . Ovo je božanska istina, a onaj tko je niječe, čini Boga lažovom. Ali onaj tko vjeruje u tome nalazi vječnu radost i blagoslov, kao što ćemo sada vidjeti.

TRIJUNSKI BOG I ČOVJEKOVO SPASENJE

Očito je da je, što se čovjeka tiče, najvažnije da primi oproštenje grijeha, tako da će otići u raj, a ne biti bačen u pakao. Bog je za sebe rekao da je "pravedan Bog i Spasitelj" (Izaija 45:21). Ali kako Bog može biti pravedan - to jest, svet i pravedan i onaj koji mora kazniti grijeh - i istovremeno biti Spasitelj koji može izbaviti čovjeka od njegovih grijeha i njihove kazne? Drugim riječima, kako može biti savršeno pravedan i istodobno savršeno milosrdan?

Ovdje je ljudski um bespomoćan. Nema odgovor. Hoće li mi Bog oprostiti i tako biti milosrdan i suosjećajan ili će me kazniti i biti pravedan, ali ne i milosrdan? Nemoguće je da muškarci i anđeli zajedno pronađu rješenje za ovu dilemu. Ali Bog ima odgovor i u njegovu odgovoru vidimo njegovu mudrost i moć. Vidimo Njegovu ljubav i savršenu milost, kao i savršenu pravdu i svetost.

Ljudska rješenja za ovo pitanje su neispravna i dovode do čovjekove osude, jer je grijeh u Božjim očima vrlo ozbiljna stvar. Grijeh je uvreda za Boga jer je to neposluh Njemu. Ako vrijeđate običnu osobu, možda ćete biti lagano kažnjeni. Ali ako vrijeđate kralja ili predsjednika, vaša je kazna puno ozbiljnija. Koliko će biti gore ako ne budete poslušali Boga, bilo mišlju ili riječju ili djelom? Ideja da će Bog dobra djela staviti na jednu stranu ljestvice, a zla djela na drugu kako bi utvrdio koja su veća potpuno je pogrešna. Prije svega, pogrešno je jer se od čovjeka traže dobra djela, a ona nisu milost Bogu. Dobra djela ne brišu uvrede ni u ljudskim zakonima ni u Božjim zakonima. Drugo, takva ideja, ako je istinita, zahtijevala bi da znamo težinu grijeha pred Bogom.Morali bismo znati koliko teži laž, koliko teži svaka zla misao, koliki je ponos i na kraju koliko su teški svi naši nebrojeni grijesi. Tko se pouzdaje u svoja dobra djela da će izbrisati ili nadvladati svoje grijehe, tek će na kraju otkriti da je zauvijek izgubljen. Što je onda rješenje ovog problema i kako Bog može istodobno biti "pravedan Bog i Spasitelj"? Odgovor je u Kristovom utjelovljenju.u isto vrijeme? Odgovor je u Kristovom utjelovljenju.u isto vrijeme? Odgovor je u Kristovom utjelovljenju.

UTJELJENJE KRISTA

Vidjeli smo da Sveta Biblija svjedoči da je Krist Sin Božji i objasnili smo da to sinovstvo nije fizičko sinovstvo niti je rezultat razmnožavanja, jer Bog je Duh. To je duhovni i božanski odnos koji nadilazi ljudsko razumijevanje. Ali moramo se također sjetiti da je Krist postao savršen čovjek i rekao za sebe: "Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i da svoj život otkupninom za mnoge" (Matej 20:28). Tako vidimo da Krist nije došao samo zato da poučava i čini čudesa, iako je zasigurno učinio oboje. Došao je uglavnom da nas otkupi umirući u naše ime. To je zahtijevalo da On postane Čovjek, kako bi mogao umrijeti za nas. To je razlog Kristovog utjelovljenja.

Dva su razloga zašto nas nitko drugi nije mogao otkupiti. Prvo, Otkupitelj mora biti netko tko nikada nije zgriješio, inače mora snositi samo svoju kaznu. Krist je jedini koji nikada nije sagriješio. Svi su pravi proroci bili zaštićeni od pogrešaka u vjerskim učenjima i proročanstvima, ali ne i u svom osobnom životu. Svi su zgriješili. Prorok David rekao je: "Priznajem svoje prijestupe i moj je grijeh uvijek preda mnom. Protiv tebe si samo sagriješio i učinio ovo zlo pred Tobom" (Psalam 51: 3,4). Ali o Kristu Sveta Biblija objavljuje da je On "svet, neškodljiv, neokaljan, odvojen od grešnika i postao je viši od nebesa" (Hebrejima 7:26). Također se kaže da "nije počinio grijeh niti se u njegovim ustima našla varka" (1. Petrova 2:22). Tada se kaže da "nije znao grijeha"(2. Korinćanima 5:21), te da se "očitovao da će nam ukloniti grijehe i u njemu nema grijeha" (1. Ivanova 3,5). On je jedini Otkupitelj; sve ostale trebalo je otkupiti.

Drugo, Krist nije puki prorok ili apostol. On je "Bog koji se očituje u tijelu" - i Bog i čovjek. On je Sin Božji i Sin Čovječji. Vrijednost Njegove smrti stoga nije ograničena. Svojom smrću može otkupiti svakoga tko vjeruje u Njega: "On je pomirnica za naše grijehe, i ne samo za naše već i za cijeli svijet." (1. Ivanova 2: 2). Krist je i Bog i Čovjek. I naravno, Bog ne može umrijeti. Umro je savršeni Čovjek, Isus Krist, koji je u svemu ugodio Bogu i koji je rekao da je došao "dati svoj život otkupninu za mnoge".

Kristova smrt u naše ime je definitivna činjenica koja ima najmanje četiri nepogrešiva dokaza. Prije svega, proroci su o tome govorili stotinama godina prije Krista. Ta su proročanstva još uvijek u Starom zavjetu, koji je sveta knjiga Židova. Niti su učinili niti su mogli ukloniti jednu riječ iz nje. Drugo, Krist je svojim učenicima mnogo puta rekao prije svoje smrti, da će ga Židovi ubiti i da će uskrsnuti treći dan. Treće, za nas su to snimili očevici. Napokon, Biblija, i u Starom i u Novom zavjetu, jasno pokazuje da je Kristova smrt jedini put za čovjekovo spasenje.

Sada smo došli do uloge Oca, Sina i Duha Svetoga u čovjekovom spasenju. Biblija kaže da je "Bog toliko volio svijet da je dao svog Sina jedinca (Isusa Krista da umre za nas) da onaj tko vjeruje u njega ne smije propasti, nego imati vječni život" (Ivan 3,16). Tako vidimo da Otac voli čovjeka i želi njegovo spasenje, a Sin je dragovoljno platio cijenu da postigne to spasenje. Duh Sveti budi čovjekovu savjest i osuđuje ga za njegove grijehe (Ivan 16,7-8), tako da će primiti Krista kao Spasitelja. Tako Bog spašava čovjeka svojom ljubavlju, ali ne nauštrb Njegove svetosti i pravde. Nema spasenja osim onoga što ga nudi Bog - Otac, Sin i Duh Sveti - jedini pravi i živi Bog.

Kur'an najveća greška

Novi sajt Odgovor na Islam 2

Jedini Istiniti Bog