Kur'an najveća greška

Nedosljednost Kur'ana

 

Jesu li mnogobošci vjerovali da je Allah vrhovno biće
ili su ga smatrali jednim od mnogih suparničkih bogova?

Sam Shamoun

Kur'an tvrdi da su pogani iz vremena Muhammeda vjerovali da je Allah stvoritelj i vlasnik nebesa i zemlje:

Reci: Kome pripada zemlja i tko god je na njoj ako imate znanje? Oni će reći: Allahu dž.š. Reci: Zar se tada nećete sjetiti? Reci: Tko je Gospodar sedam nebesa i Gospodar Ogromnog prijestolja? Oni će reći: Allahu dž.š. Reci: Zar onda nećete držati dužnost (prema Njemu)? Reci: U čijoj je ruci vlast nad svim i On štiti, a protiv Njega nema zaštite ako imate znanje? Oni će reći: Allahu dž.š. Recite: Kako ste onda začarani? S. 23: 84-89

A ako biste ih htjeli pitati: Tko je stvorio nebo i zemlju i ograničio sunce i mjesec (na njihovo određeno djelo)? rekli bi: Allah. Kako se onda odbijaju? Allah opsežno pruža odredbe za koga hoće od svojih robova i za koga ih određuje (hoće). Lo! Allah je svjestan svega. A ako biste ih htjeli pitati: Tko uzrokuje da se voda spušta s neba i oživljava zemlju nakon njezine smrti? oni bi uistinu rekli: Allahu. Reci: Hvala Allahu! Ali većina njih nema smisla. S. 29: 61-63

Ako biste ih trebali pitati: Tko je stvorio nebo i zemlju? odgovorili bi: Allah. Reci: Hvala Allahu! Ali većina njih ne zna. S. 31:25

Kur'an kaže da je problem pogana bio povezivanje drugih božanstava s Allahom:

Allahu dodjeljuju dio usjeva i stoke koje je stvorio, a oni kažu: "Ovo je Allahovo" - u njihovoj namjeri - "a to je za (njegove) partnere u vezi s nama." Dakle, ono što (dodijele) Njegovim partnerima u njima ne doseže Allaha, a ono što (dodijele) Allahu ide njihovim (takozvanim) partnerima. Zlo je njihova uredba. S. 6: 136

Allah nije izabrao nijednog sina, niti ima boga zajedno s Njim; inače bi svaki bog sigurno zagovarao ono što je stvorio, a neki bi od njih sigurno nadvladali druge. Slavljen neka je Allah iznad svega što navode. S. 23:91

I uistinu, ako biste ih pitali: Tko je stvorio nebo i zemlju? oni će reći: Allahu. Reci: Zamislite se, dakle, od onih koje obožavate pored Allaha, ako bi Allah htio za mene nešto, mogli bi ukloniti sa mene njegovu povredu; ili ako je htio milost za mene, bi li mogli obuzdati njegovu milost? Reci: Allah je moje sve. U Njega se pouzdaju (svi) pouzdani. S. 39:38

Kur'an dalje navodi da je njihov razlog štovanja ovih drugih bogova bio kako bi se mogli približiti Allahu:

Sigurno je čista religija samo za Allaha. A oni koji odluče zaštititi prijatelje pored Njega (recimo): Mi im se klanjamo samo da nas približe Allahu. Lo! Allah će presuditi među njima o onome u čemu se oni razlikuju. Lo! Allah ne upućuje onoga koji je lažac i nezahvalnik. S. 39: 3

Međutim, postoje i druge reference koje ukazuju na to da nevjernici nisu ni vidjeli Allaha kao vrhovnog boga, ali vjeruje da je samo jedan od mnogih suparničkih božanstava. Na primjer, Kur'an tvrdi da Muhammedovi protivnici nisu štovali njegovog boga Allaha:

Reci: 'O nevjernici, ja ne služim onome što vi služite i vi ne služite onome što ja služim , niti ja služim onome što ste vi služili, niti vi služite onome što ja služim. Tebi tvoja religija, a meni moja religija! ' S. 109: 1-6 Arberry

Muhameda čak upozoravaju da ne vrijeđa njihove bogove da ne vrijeđaju njegovo božanstvo:

Ne vrijeđajte one kojima se mole pored Allaha da ne bi nepravedno grdili Allaha neznanjem. Tako smo svakom narodu učinili da se njihova djela čine poštenima. Tada se njihovom Gospodaru vraća njihov povratak i On će im reći što su radili. S. 6: 108

Gornji tekstovi nemaju smisla ako je Kur'an tačan da su pogani štovali Allaha kao vrhovnog božanstva. Uostalom, zašto bi vrijeđali visokog boga svog panteona i kako bi ih se moglo optužiti da ne služe Allahu ako su zapravo vjerovali da je on stvoritelj svega i da su obožavali samo druge bogove kako bi mu se približili?

Ovi stihovi imaju smisla samo ako pogani nisu obožavali Allaha ili ga nisu smatrali Vrhovnim bićem, već su vjerovali da je on samo jedno od mnogih suparničkih božanstava.

Sljedeća pripovijest daje dodatnu dokazu da su pogani Allaha smatrali jednim od mnogih bogova, pod pretpostavkom da su vjerovali u Allaha:

 ... Abu Sufyan je rekao, "Naša današnja pobjeda protuteža je vašoj u bici kod Badra, au ratu (pobjeda) je uvijek neodlučna i ratujuće je dijele naizmjence, a vi ćete pronaći neke od svojih (ubijenih) ljudi su unakaženi, ali ja nisam svoje ljude na to nagovarao, ali mi nije žao njihova djela. "Nakon toga počeo je veselo učiti:" O, Hubale, budi visoko! "Na to je Poslanik rekao (svojim ashabima), "Zašto mu ne odgovoriš?" Rekli su: "O Allahov Poslaniče! Šta da kažemo?" Rekao je: "Reci, Allah je viši i uzvišeniji." (Tada) Ebu Sufjan reče: " Mi imamo (idola) Al Uzzu, a vi nemate Uzzu. "Poslanik je rekao (ashabima)," Zašto mu ne odgovorite? "Pitali su:" O Allahov Poslaniče! Šta ćemo reći? "Rekao je:" Reci da je Allah naš pomagač, a ti nemaš pomoćnika. "( Sahih al-Bukhari , svezak 4, knjiga 52, broj 276 )

Navedena tradicija postavlja probleme muslimanskom gledištu da su pagani vjerovali da je Allah superiorniji od ostalih bogova. Komentari Ebu Sufjana pretpostavljaju da je Allah bio jedno od mnogih božanstava ili da je bio strani bog kojeg su njihovi bogovi mogli pobijediti. Napokon, Abu Sufjan je pobjedu nad Muhammedom pripisao svom bogu Hubalu i božici Uzzi, sugerirajući da su ovi bogovi barem u njegovom umu bili jednaki, ako ne i superiorniji od Allaha. Abu Sufyan je očito smatrao da se Allaha može izazvati i pobijediti.

Ne bi li to sada išlo u prilog činjenici da pogani nisu Allaha doživljavali kao bez premca i vrhovnog božanstva? (1)

S obzirom na navedeno u perspektivi, zanimljivo je pročitati sljedeće zabavne komentare nekih muslimanskih polemičara:

Teško je vidjeti kako ova tradicija predstavlja "probleme" za muslimane. Zapravo, ova tradicija jasno opovrgava tvrdnju misionara da su Allah i Hubal bili identični. Nadalje, Abu Sufjan, poglavar Kurejšija, postao je musliman u 8 po Hidžri samo nekoliko dana prije oslobođenja Meke, nakon osobnog vijeća s Prorokom. [15] Progutao je ponos i priznao da:

Tako mi Boga, mislio sam da bi i dalje imao Boga s Bogom, on bi mi nastavio pomagati. [16]

Drugim riječima, Hubal i al-Â'Uzza koje je Abu Sufyan proglasio bogovima, nisu mu pomogli niti pomogli da porazi muslimane. Tada je prihvatio Allaha kao jedinog, vrhovnog Boga pored kojeg nema drugog boga. Osim toga, on je također bio osobno uključen u razbijao od idola Allat, jedan od tzv kćeri Allah ... (SOM Saifullah & Â'Abdullah David Je Hubal isti kao i Allaha? ; Izvor )

S gornjim tvrdnjama postoji nekoliko problema. (2) Prvo, pisci su pomiješali činjenično pitanje sa relevantnim, budući da je obraćenje Abu Sufjana nebitno za pitanje njegovog prvobitnog uvjerenja da bi Hubal i Uzza mogli parirati Allahu u borbi.

To nas dovodi do drugog problema s tvrdnjama autora. Abu Sufjan ne navodi ništa što poriče da su pogani u početku vjerovali da su njihovi bogovi jednaki Allahu i da su mu takmaci. Zapravo, njegove navodne izjave zapravo podupiru stajalište da Allaha nisu smatrali suverenom bez premca. Zaključak Abu Sufjana da je Allah jedini bog u svjetlu neuspjeha njegovih bogova da mu pomognu pretpostavlja da je u početku vjerovao da su ti idoli Allahovi jednaki i da može pomoći poganima u borbi protiv Allaha i muslimana. Imajte na umu kako ovo funkcionira:

• Abu Sufjan je vjerovao da mu njegovi bogovi mogu pomoći protiv muslimana i njihovog boga Allaha.

• Muslimani su porazili i nadvladali Abu Sufjana, navodeći potonjeg da zaključi da njegovi bogovi ne postoje.

• To, dakle, pokazuje da sve dok je Abu Sufjan vjerovao da postoje njegovi bogovi, on nije osjećao da je Allah veći od njih, već je zapravo mislio da ta druga božanstva mogu pobijediti Allaha i njegove sljedbenike.

Napokon, autori su uspjeli iznijeti na vidjelo dodatnu kontradikciju unutar islamskog korpusa. Prema onome što su citirali, Abu Sufjan je došao do zaključka da bogovi koje su obožavali Mekanci, poput Allahovih kćeri među kojima je bila i božica al-Uzza, ne postoje. Ipak, prema drugim pričama, Muhammad je vjerovao da oni postoje i čak je poslao jednog od svojih sljedbenika da ubije al-Uzzu:

Ove godine, pet noći prije kraja Ramazana, Khalid al-Walid uništio je al-Â'Uzzu u nizini Nakhlah. Al-Â'Uzza je bio idol Banu Shaybana, pododjeljenja Sulejma, saveznika Banu Hašima. Banu Asad rođ. Â'Abd al-Â'Uzza znao je reći da je to njihov idol. Halid je krenuo u to, a onda je rekao: "Uništio sam ga." [Božiji Poslanik] je rekao: "Jeste li išta vidjeli?" "Ne", rekao je Halid. "Onda", rekao je, "vratite se i uništite ga." Tako se Halid vratio k idolu, uništio mu hram i slomio idola. Čuvar je počeo govoriti: "Bijes, O Â'Uzza, s jednim od tvojih napadaja bijesa!" - na što je pred njega izašla gola, plačuća Etiopljanka . Halid ju je ubio i uzeo joj dragulje koji su bili na njoj.Zatim je otišao do Božjeg poslanika i dao mu izvještaj o tome što se dogodilo. "To je bio al-Â'Uzza , "rekao je," i al-Â'Uzza se više nikada neće [štovati]. "

Prema Ibn Humaydu – Salamah – Ibn Ishaqu, koji je rekao: Božiji poslanik poslao je Halida b. al-Walid da se [obračuna] s al-Â'Uzzom, koji je bio u Nakhlahu. Bila je hram koji su štovala plemena Kurejš, Kinana i svi Mudari. Njezini su čuvari bili Banu Shayban, odjel Banu Sulayma, saveznici Banu Hashima. Kad je gospodar hrama čuo da Halid dolazi da se obračuna s al-Â'Uzzom, objesio je mač na nju i popeo se na planinu u blizini koje se nalazio al-U'za. Kad se popeo, rekao je:

O Â'Uzza, napadni napadom koji ne pogodi vitalno mjesto,
protiv Halida! Baci veo i opasi vlak!
O Â'Uzza, ako danas ne ubiješ Halida, ne
podneseš brzu kaznu ili ne postaneš kršćanin!

Došavši do al-Â'Uzze, Halid ju je uništio i vratio se Božjem Poslaniku. ( Povijest al-Tabarija: Pobjeda islama , preveo Michael Fishbein [Državno sveučilište New York Press (SUNY), Albany 1997], svezak 8, str. 187-188; podebljani naglasak na našem)

Kako bi onda Abu Sufjan mogao poreći postojanje tih bogova kad je njegov vlastiti prorok vjerovao da takva bića postoje?

Zaključno, iz prethodnih podataka vidljivo je da su i Kur'an i islamska tradicija zbunjeni u pogledu toga jesu li pogani štovali Allaha ili ne. Određeni citati kažu da su obožavali Allaha i vjerovali da je on vrhovni stvoritelj svega, dok druge reference tvrde da mu nisu služili i / ili nisu vjerovali da je on vrhovni bog svih. Umjesto toga, mislili su da je Allah ili strani bog ili jedno od mnogih jednakih božanstava.

Daljnje čitanje

http://answering-islam.org/Quran/Contra/what_i_worship.html
http://answering-islam.org/Responses/Menj/what_i_worship3.htm
http://answering-islam.org/Quran/Contra/what_i_worship2. html

Završne bilješke

(1) Musliman može tvrditi da ovi odlomci ne uključuju sve mekanske pogane, već samo neke od njih. Možda će htjeti reći da ajeti samo navode da je bilo nekih (ako ne i mnogo) pagana koji su sumnjali da je Allah vrhovno božanstvo.

Problem je s ovom tvrdnjom da ajeti ne daju takvu kvalifikaciju, već govore o poganima općenito, tj. U tekstovima se ne kaže da su samo neki, ili možda mnogi pogani negirali da je Allah bio visoki bog koji je bio suveren. nad ostalim. Jezik Kur'ana jasno uključuje sve pogane.

Da je autor Kur'ana želio biti siguran da čitatelj ne bi pretpostavio da misli na sve pogane, mogao je kvalificirati svoje izjave, slično kao i u sljedećim tekstovima:

Možete li vi (o ljudi vjere) dobiti nadu da će oni vjerovati u vas? - Vidjevši da je skupina njih čula Riječ Božju i svjesno je izvrnula nakon što su je razumjeli. S. 2:75 Y. Ali

Nije li (slučaj) da svaki put kad sklope savez, neka ga stranka među njima baci u stranu? - Ne, većina je nevjernica. A kad im je došao apostol od Boga, koji je potvrdio što je s njima, skupina ljudi iz Knjige bacila je Knjigu Božju iza njihovih leđa, kao da (to je bilo nešto) nisu znali! S. 2: 100-101 Y. Ali

Prethodni primjeri pokazuju da ako je autor samo mislio da neki, ako ne i mnogi pogani, Allaha nisu smatrali najvišim i nenadmašnim bogom, mogao je formulirati reference na sljedeći način:

Reci: 'O nevjernici, ja ne služim onome što neki od vas služe, a neki od vas ne služe onome što ja služim, niti ja služim onome što su neki od vas služili, niti neki od vas služe onome što ja služim. Tebi tvoja religija, a meni moja religija! '

Ne vrijeđajte one kojima se neki od njih mole pored Allaha da ih neki nepravedno ne vrijeđaju zbog neznanja.

 

Ili:

Reci: 'O nevjernici, ja ne služim onome što stranka među vama služi, a neki od vas ne služe onome što ja služim, niti ja služim onome što je stranka među vama služila, niti neki od vas služe onome što ja služim. Tebi tvoja religija, a meni moja religija! '

Nemojte uvrediti one kojima se strana među njima moli pored Allaha da ne bi nepravedno grdili Allaha neznanjem.

Ali na nesreću muslimana, ovo nije ono što je napisao. Kako postoje, ovi su stihovi oblikovani na takav način da ne ostavlja sumnje da je autor Kur'ana namjeravao uključiti sve pogane bez iznimke.

(2) Ovaj odgovor Islamske svjesnosti odnosio se na moju tvrdnju da ako se ovaj konkretni hadis u vezi s Ebu Sufjanom podnese kao dokaz da Hubal nije bio Allah u predislamsko doba, onda se također mora uzeti kao dokaz protiv toga da je Allah vrhovni Bog svih. Umjesto da se pozabave pitanjem, autori su odlučili podići crvenu haringu prelaska Abu Sufjana na islam! Međutim, ovo se uopće ne odnosi na moju poantu da izjave Abu Sufjana pretpostavljaju da su pagani prije islama smatrali da su njihovi bogovi kao što je Hubal jednaki, ako ne i veći od Allaha.

Stoga ili tim IA mora prihvatiti činjenicu da ova predaja pobija tvrdnju Kur'ana da su pogani vjerovali da je Allah vrhovni suvereni bog nad svima, ili mora priznati točku koju smo naveli da ovaj izvještaj ne iznosi stvarnu povijest, već čita natrag u Muhamedovo vrijeme kasnije teološke i polemičke ideje i stavovi. Kao takav, ne govori nam ništa o Allahovom identitetu u predislamsko doba, tj. Je li Allah bio ime za Hubala, glavnog boga Meke i Kurejšija, ili uopće zasebno božanstvo.

Proturječja u Kur'anu
Neskladnost Kur'ana
odgovarajući na početnu stranicu islama

​