iz hadisa 6. dio - Status mushafa

ZBIRKA KUR'ANA - iz hadisa

6. Status mushafa

6.1 Cjelovitost mushafa?

Kadija Ebu Bekr drži 'da je cjelokupni Kur'an, onako kako ga je Bog objavio i kako je naredio da se zabilježi, kao što nije ukinuo niti povukao samo u pogledu formulacije, predstavljen u mushafu od "Osmana". ( str. 195, Jalal al Din `Abdul Rahman b. abi Bakr al Suyuti," al Itqan fi `ulum al Qur'an", Halabi, Kairo, 1935/1354, pt 1, str. 61 )

Buhari čuva hadis u smislu da su neki ljudi čekali ibn `Abbasa, rođaka i pristašu` Alije, a kasnije i Muhammeda b. al Hanafiya, sin `Alija i on sam lik u Si'inom zahtjevu u ime Svete obitelji. Na pitanje je li Muhammad 'nešto ostavio', svaki od ovih uglednika zauzvrat je odgovorio da je Muhammad ostavio ne više nego što se može naći između 'dvije naslovnice'. ibn Hadžer komentira, 'Muhammed nije iz mushafa izostavio nijedan dio Kur'ana koji bi trebao biti javno izgovoren [na namazu].' ( Ahmad b. `Ali b. Muhammad al` Asqalani, ibn Hajar, "Fath al Bari", 13 svezaka, Kairo, 1939/1348, sv. 9, str. 53 )

Kadija Abu Bakr al Baqillani kaže: 'Čitav Kur'an koji je Bog otkrio i koji mu je naredio da se zabilježi u pisanom obliku, osim onoga što je potisnuo, sročio i zajednički vladao ili samo sročio, iako je možda i potisnuo presudu, je li ovo između dvije naslovnice. Niti jedna jota ne nedostaje niti je dodan niti jedan naslov. ' ( str. 131, Jalal al Din `Abdul Rahman b. abi Bakr al Suyuti," al Itqan fi `ulum al Qur'an", Halabi, Kairo, 1935/1354, pt 1, str. 61 )

6.2 Nepotpunost mushafa

`Abdullah b. `Omer je navodno rekao, 'Neka niko od vas ne kaže:" Imam cijeli Kur'an. " Kako on zna što je sve to? Velik dio Kur'ana je otišao [dhb]. Neka umjesto toga kaže: "Imam ono što je preživjelo." ( Str. 117, Jalal al Din `Abdul Rahman b. Abi Bakr al Suyuti," al Itqan fi `ulum al Qur'an", Halabi, Kairo, 1935. / 1354, točka 2, str. 25 )

Neki od nas su se sastali kako bi razmijenili hadiske izvještaje. Jedan je momak rekao: 'Dosta je ovoga! Pozovite se na Božju knjigu. ' Imran b. Husain je rekao: 'Ti si budala! Pronalazite li u Božjoj knjizi molitve koje su detaljno objašnjene? Ili brzi? Kur'an se na njih odnosi samo općenito. Sunna je ta koja daje detaljno objašnjenje. ' ( str. 21, al Hamdani, "I`tibar", str. 24-5 )

Nijedan mezheb ne dozvoljava nasljeđivanje nevjernika i vjernika; nasljeđe čovjeka bez roba; nasljedstvo žrtve ubojstva. Svi madahibi prihvaćaju svjedočenje dvaju muških svjedoka u slučajevima ubojstava. Ovi i mnogi drugi dogovoreni principi i postupci nisu spomenuti u Kur'anu. ( str. 23 )

[Safi`i:] 'Sunna je sudija Knjige, ona to rasvjetljava'. ( str. 29., al Hamdani, "I`tibar", str. 25. )

Muslimanski egzegeti zaključili su na osnovu čitanja Q 87,6-7 da moraju razlikovati Kur'an i mushaf. U odnosu na prvo, drugo je očito nepotpuno. ( str. 81-82 )

Tabari, egzeget, prihvatio je i branio stajalište da postoje propusti mushafa koji se stoga moraju razlikovati od Kur'ana. Potonji bi razumio sve što je ikad objavljeno Muhammedu. Mushaf bi razumio sav Kur'an koji je u pisanom obliku sačuvao i prenio potomcima prva generacija muslimana, ashabi. ( str. 106 )

Zuhri izvještava: 'Čuli smo da su otkriveni mnogi Kur'anski dijelovi, ali da su oni koji su ih naučili napamet pali u borbi protiv Yemame. Ti odlomci nisu bili zapisani, a nakon smrti onih koji su ih poznavali, više nisu bili poznati; niti su Ebu Bekr, niti `Omer niti` Osman još sakupljali tekstove Kur'ana. (Burton: Objavljeni tekst ovdje treba izmijeniti: za "fa lamma jama`a Abu Bakr", predlažem da se pročita: "wa lamma yajma` Abu Bakr", da slijedi: "lam yuktab".) Ti izgubljeni odlomci bili su ne može se naći kod ikoga nakon smrti onih koji su ih naučili napamet. To je, koliko razumijem, bilo jedno od razmatranja koje ih je nagnalo da slijede Kur'an za vrijeme vladavine Ebu Bekra,obvezujući ga na plahte iz straha da ne bi stradalo u daljnjim kazalištima ratnih ljudi koji su nosili veći dio Kur'ana koji bi odnijeli sa sobom u grob pri svom padu i koji se njihovim prolaskom ne bi našli ni u jednom drugo. ( str. 126-127, Ebu Bekr `Abdullah b. abi Da'ud, "K. al Masahif", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 23 )

`Abdullah b. Mas`ud je izvijestio da ga je Poslanik naučio da izgovara određeni Kur'anski ajet koji je naučio napamet i prepisao u svoj lični mushaf . Kad je došla noć i `Abdullah je ustao da se moli, poželio je izgovoriti tu aju, ali nije se mogao sjetiti sloga. 'Ujutro se posavjetovao sa svojim mushafom , samo da bi pronašao stranicu praznu! Spomenuo je ovo Poslanika koji mu je rekao da je taj stih povučen te noći. ( str. 133, 199 )

6.3 Muhamedovo zaboravljanje stihova

Postoje, ili se čini da postoje reference na Muhammedov zaborav u Kur'anu:

P 17.86: Ako bismo željeli, mogli bismo nadoknaditi ono što smo vam otkrili.

P 87.6-7: Naučit ćemo vas da to recitirate i nećete zaboraviti - osim onoga što Bog želi.

Q 2.106: ma nansakh min ayatin aw nunsi ha na'ti bi khairin min ha aw mithli ha . ( str. 47-48 )

'Božiji Poslanik čuo je čovjeka kako noću uči i rekao: "Neka se Bog smiluje tom čovjeku! Upravo me podsjetio na ajet takav i takav, a na suru sam zaboravio takav i takav." '( str. 129, Buhari, "K. Fad'il al Qur'an", bab nisyan al Qur'an )

Poslanik je učio Kur'an i izostavio aju . Kad je završio molitvu, upitao je: 'Je li Ubayy u džamiji?' 'Evo me, Božiji poslaniče.'
"Zašto me onda niste pozvali?"
'Mislio sam da je aya povučena.'
"Nije povučen, zaboravio sam." ( str. 65-66, `Abdul Rahman al Tha`alibi," al Jawahir al Hisan fi tafsir al Qur'an ", 2 sveska, Alžir, 1905, sv. 1, str. 95 )

[Napomena: Muslimani su vjerovali da se to odnosi samo na njegovo ljudsko pamćenje i ne utječe na njegovu proročku službu]

6.4 Muslimansko objašnjenje inačica / stihova koji nedostaju

6.4.1 Varijante su dodaci / interpolacije

Ovi i slični slučajevi pružaju egzegezu kur'anskih tekstova .... Postupno je ono što je izvorno egzegeza prodrlo u stvarno čitanje. To je češće od egzegeze i bolje utemeljeno. Očitanja u najmanju ruku pokazuju ispravnost tefsira. ( str. 38, Jalal al Din `Abdul Rahman b. abi Bakr al Suyuti," al Itqan fi `ulum al Qur'an", Halabi, Kairo, 1935/1354, pt 1, str. 82 )

Tada su različita očitavanja klasificirana kao izolirana i o legitimitetu izvođenja pravnih presuda iz njih se dugo raspravljalo: Safi`i nema izjavu o tom pitanju, ali ono što se iz ove prakse može zaključiti jest da je smatrao da to nije dopušteno. Oni koji su zastupali njegovo stajalište tvrdili su da je čitanje izolata preneseno kao Kur'an, dok to nije. Oni koji dopuštaju izvođenje presude iz izolata čitaju analogiju izoliranog hadisa. Ovu je liniju odobrio ibn al Subki u Jam` al Jawami`-u, a naš mezheb navodi kao dokaz legitimnosti zasnivanja presude na varijanti koja čita praksu odsjecanja desne ruke lopova na osnovu `Abdullahovog čitanja , također izvijestio Abu Hanifa. Dalje je izgovorio `Abdullaha 'čitanje u obrazloženju da je post koji istječe zbog kršenja zakletve uzastopan. Ne prihvaćamo ovo stajalište jer je to čitanje ukinuto. ( str. 37, Jalal al Din `Abdul Rahman rođ. abi Bakr al Suyuti, "al Itqan fi` ulum al Qur'an ", Halabi, Kairo, 1935/1354, pt 1, str. 82 )

6.4.2 Varijante rasvjetljuju

Ebu 'Ubaid [Ah. 224], u svom Fada'il al Qur'anu, izjavio je da je funkcija očitavanja izolata pojašnjenje čitanja mašura . Na primjer, `A'isino čitanje koje je podijelila s Hafsom: wa al salat al wusta salat al'asr ( str. 37, Jalal al Din` Abdul Rahman b. Abi Bakr al Suyuti, "al Itqan fi` ulum al Qur 'an ", Halabi, Kairo, 1935/1354, pt 1, str. 82 )

6.4.3 Varijacije čuvaju zakon

Sarakhsi (AH 490), hanefijski, tvrdio je,

Istek povrede zakletve uzastopni je na osnovu `Abdullahovog čitanja koje je bilo u opticaju još u doba Abu Hanife, ali nije ispalo da je mutavatir, jedini kriterij za uključivanje u mushaf. Nitko ne može dovesti u pitanje `Abdullahovu istinitost, niti njegovo pamćenje. Možemo samo zaključiti da je riječ 'uzastopni' bila dio izvorne formulacije Kur'ana i sačuvana je u `Abdullahovom čitanju. Riječ je očito povučena za života Poslanika. Muslimani su to morali zaboraviti, s izuzetkom `Abdullaha koji je bio počašćen njenim očuvanjem, kako bi sačuvao vladavinu. Izoliranje sunna-hadisa može uspostaviti praksu; izolirani Kur'an-hadis ne može učiniti ništa manje. ( str. 35, Ebu Bekr Muhamed b. Ahmad al Sarakhsi, "Usul", 2 sv., Haiderabad, 1372, sv. 2, str. 81 )

Sarakhsi je tvrdio da je Bog učinio da drugi ashabi zaborave njegovo čitanje, ali dopustio je `Abdullahu da ga prenese kako bi se presuda mogla sačuvati. ( str. 172 )

[Trebalo bi pitati: zašto bi Bog prenio presudu, zakon, a da ga ne povuče iz recitacije?]

6.4.4 Naskh (ukidanje i povlačenje)

[Vjerovalo se da je otkazano oko 200 ajeta Kur'ana. Jalaludin procjenjuje da je između 5 i 500. Međutim, muslimani se ne slažu oko toga koji su mansukh, a koji nasikh .] Drugi su stihovi povučeni u pogledu njihove formulacije i presude. Primjer u Predanju je Anasin hadis o Kur'anu koji se odnosi na Bi'r Ma`unine mucenike. Daljnji slučajevi uključuju Ubayevu primjedbu da je Ahzab izvorno bio dugačak kao Baqara; Hudaifina primjedba, 'Danas ne izgovaraju četvrtinu al Bara'a.'

Sve su to zvučni hadisi i predstavljaju primjere naskh al hukm wa al tilawa i naskh al tilawa duna al hukm . Oboje su vrste propuštanja Kur'ana iz mushafa . ( str. 130 )

To implicira da postoje ajeti koji ne bi trebali biti uključeni u mushaf. Smatra da je ovo čitanje tefsira hadisa potvrđeno drugim izvještajima ashaba koji spominju Kur'anske materijale, otkrivenim, ali naknadno povučenim u pogledu njihove formulacije. To nije prejudiciralo trajnu pravnu valjanost njihovih presuda. Tekst je jednostavno izostavljen iz mushafa. Primjer te vrste je `Umarov izvještaj o izostavljanju kamenovanog stiha. ( str. 130 )

ibn Qutaiba pribjegava logici. Sasvim je izvedivo da se presuda objavi u Kur'anu, ali da se nakon toga formulacija poništi, ostavljajući presudu valjanom. `Omer je izvijestio da je to bio slučaj u slučaju kamenovanja ajeta, a drugi su to izvijestili u vezi s drugim objavama koje su bile dio Kur'ana prije nego što su tekstovi okupljeni. Ako je moguće odustati od presude, a zadržati tekst u mushafu, jednako je moguće napustiti formulaciju, ali zadržati presudu u Fiqhu. ( str. 96, Abu Muhammad `Abdullah b. Muslim, ibn Qutaiba," K. ta'wil mukhtalif al Hadith ", Kairo, 1966/1386, str. 310-15 )

Sličan je ton Zarkasiju (AH 794) koji izvještava da je al Wahidi kao primjer ukidanja nečega čija je formulacija još uvijek bila u mushafu dao nešto čija formulacija nije odobrena za uvrštavanje u mushaf, ukidanje bičevanja kamenovanjem, u slučaju ne-djevice. Kamenovanje se danas ne izgovara javno, iako je to bilo u doba Poslanika. Presuda je ostala na snazi, ali formulacija nije. Slično tome, određena formulacija podržana je kao dio mushafa, čija su rješenja prestala vrijediti. Ako može postojati Kur'anska objava koja se čita, ali se ne prakticira, može postojati Kur'anska odredba koja se prakticira, ali ne čita. ( str. 96, Badr al Din Muhammad rođ. `Abdullah al Zarkasi," K. al Burhan fi `ulum al Qur'an, 4 sv., Halabi, Kairo, 1957/1376, sv. 2, str. 41 )

Zarkasi:

Naskh [sic] formulacije i recitala dogodio se pomoću Božjeg uzroka da ih zaborave. Povukao ga je iz njihovih sjećanja, dok im je zapovjedio da zanemaruju njegov javni recital i njegovo snimanje u mushafu. S vremenom bi sasvim nestao poput ostatka objavljenih Božijih knjiga koje On spominje u Kur'anu, ali o čemu se danas ništa ne zna. To se moglo dogoditi bilo za vrijeme Poslanikovog života tako da se, kada je umro, zaboravljeni materijal više nije učio kao dio Kur'ana; ili se to moglo dogoditi nakon Poslanikove smrti. I dalje bi postojalo u pisanom obliku, ali Bog bi ih natjerao da to zaborave. Zatim bi ih uklonio iz njihovih sjećanja. Ali, naravno, naskh bilo kojeg dijela objave nakon Poslanikove smrti nije moguć. ( str. 97-98, Badr al Din Muhammad rođ. `Abdullah al Zarkasi," K. al Burhan fi `ulum al Qur'an, 4 sv., Halabi, Kairo, 1957/1376, sv. 1, str. 235 )

Tekst al saikh wa al saikha povučen je, ali presuda još uvijek vrijedi u Zakonu. ( str. 106, Abu `Abdullah al Asfara'ini," K. al nasikh wa al mansukh ", MS Dar al Kutub, Taimur majami` br. 297, f. 102 )

Sunna - Poslanikovo kamenovanje preljubnika - nije utvrdio tawatur , već samo izolirani izvještaji. Najviše što bi se moglo reći jest da zajednica jednoglasno prihvaća kamenovanje i s obzirom da idžma ne može ukinuti izvor (on samo služi za ukazivanje na postojanje mutawatir izvora koji se ukinuo), da bi taj izvor identificirao kao mutawatir sunnu koja, međutim nas nije postignut, nema više zadovoljavajući nego priznati nesh u pitanje na mutawatir stih koji također nije uspjelo doći do nas zbog povlačenja tekst. ( str. 108, Abu al Hasan Saif al Din `Ali b. abi `Ali b. Muhammad al Amidi, "K. ah Ihkam fi usul al Ahkam", 4 sv., Kairo, 1332, sv. 2, str. 185 )

To se ne može raspravljati, samo zato što je `Omer rekao u svom hadisu: 'Ali bojim se da će me ljudi optužiti da sam Kur'anu dodao nešto što mu ne pripada, zabilježio bih al saikh wa al saikha', ili da , da je zabilježeno, to bi bilo zapisano na margini mushafa, što ukazuje na to da on zapravo nije bio dio Kur'ana. Jer smatramo da je to mogao biti stih čija je formulacija povučena. Niti se može smatrati da ayat al saikh wa al saikha nikada nije uspostavio tawatur, već je ovisio isključivo o `Omerovoj riječi; da učenjaci nikada ne priznaju ukidanje mutawatira [Q 24.2]; i da se, budući da se kamenovanje dokumentira isključivo u izoliranim izvještajima, neizbježno prisiljava na zaključak da je kamenovanje izvedeno iz konsenzusa učenjaka.Ali idžma` ne može služiti sama po sebi za ukidanje izvora - ona samo ukazuje na činjenicu ukidanja i na taj način signalizira njihovu svijest o postojanju mutawatir izvora koji je učinio opovrgavanje. Dakle, postuliranje na ovu temu postojanja mutawatir sunne, koja međutim nije do nas došla, ni na koji način nije poželjnije od postuliranja postojanja kur'anskog ajeta koji do nas nije stigao, uslijed povlačenje formulacije. (nije ni na koji način poželjniji od postuliranja postojanja kur'anskog ajeta koji do nas nije stigao uslijed povlačenja formulacije. (nije ni na koji način poželjniji od postuliranja postojanja kur'anskog ajeta koji do nas nije stigao uslijed povlačenja formulacije. ( str. 108-109, Muhammed rođ. `Ali al Hasimi al` Alawi al Taba'taba'i, "Mafatih al wusul fi usul fikh al Si`a", MS Aleksandrija, Baladija, br. 1031, bab naskh al kitab bi al sunna )

6.4.5 Ostalo

Po Tahawijevom mišljenju, učestalost varijanti rezultat je neiskustva prve generacije verbatimnog usmenog prenošenja tekstova, zajedno s njihovim nepoznavanjem pismenosti. ( str. 39, Jalal al Din `Abdul Rahman b. abi Bakr al Suyuti," al Itqan fi `ulum al Qur'an", Halabi, Kairo, 1935/1354, pt 1, str. 47 )

Sarakhsi je spreman priznati da su dijelovi Kur'ana možda zaobišli postupke snimanja tijekom Poslanikovog života, zbog kur'anskih ajeta: ma nansakh min aya wa nunsi ha; 'Ako bismo željeli, mogli bismo nadoknaditi ono što smo vam otkrili'; 'Naučit ćemo vas da to recitirate i nećete zaboraviti - osim onoga što Bog hoće.'

Međutim, neće imati ništa što bi moglo nagovijestiti da je to moguće nakon Poslanikove smrti. Mogućnost, tvrdi, muslimani ne priznaju. ( Abu Bakr Muhammad b. Ahmad al Sarakhsi, "Usul", 2 sv., Haiderabad, 1372, sv. 2, str. 78 )

Izvještaji, navodno od Abu Bekra, Anasa, Ubayya i drugih, koji ukazuju na gubitak ili zaborav ovog ili onog aje koje su "oni čitali u vrijeme Poslanika", on smatra da su ga distribuirali neprijatelji islama na koje su se polagali njegovo uništavanje.

Među takve 'laži' uključuje i 'Omerov izvještaj o tome da je kamenovanje ajeta nekoć bio dio Kur'ana i ne može objasniti kako takvog velikog učenjaka kao što je Safi`i treba zastupati sličan stav o pitanju dojenih "stihova" kako se navodi u izvještaju "A'isa", koji, usput rečeno, kaže, "a to je bio dio onoga što se čitalo u Kur'anu nakon Poslanikove smrti." ( str. 99 )

Kur'an najveća greška

Novi sajt Odgovor na Islam 2