Kur'an najveća greška

Isus nije bio razapet?

Jesus was not crucified?

https://answering-islam.org/Why-not/10history.html

​

​

​

​

Moja pitanja muslimanima

Povijesna stvarnost

 

Sad je bio jedan čovjek iz farizeja po imenu Nikodem, član židovskog vladajućeg vijeća. Došao je Isusu noću i rekao: "Rabbi, znamo da si učitelj koji je došao od Boga. Jer ne mogao bi se izvesti čudesni znakovi koje vi činite da je Bog ne s njim. ".... „Ti si izraelski učitelj", reče Isus, „i zar ne razumiješ." ove stvari? Zaista vam kažem, govorimo o onome što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, ali svejedno vi ljudi ne prihvaćate naše svjedočenje. Govorio sam vam o zemaljskim stvarima a vi ne vjerujete; kako ćete onda vjerovati ako govorim o nebeskim stvarima? - Evanđelje prema Ivanu 3: 1,2,11,12

Možda je najznačajnije pitanje koje imam prema islamu naizgled očito nepoštivanje povijesne stvarnosti.

Postoji nekoliko pitanja na ovom području, ali najveće je to što Muhammad dolazi 600 godina nakon događaja Raspeća i samo proglašava taj događaj "ne-događajem".

Raspeće je vjerojatno najbolja dokumentirana činjenica u povijesti u doba antike. Koliko znam, nema ozbiljnih proučavatelja povijesti koji sumnjaju u to. Otpor je protiv Uskrsnuća, ali Raspeće je u osnovi neosporeno. U ovom kratkom članku očito ne mogu iznijeti iscrpan dokaz za to. Moja preporuka ozbiljnom istražitelju je knjiga

 

• Gary R. Habermas
  Povijesni Isusovi
  drevni dokazi za život Krista
  College Publishing Company, Joplin, Missouri, 1996,
  ISBN 0-89900-732-5

Ova knjiga ispituje preko 10 nekršćanskih povijesnih dokumenata koji spominju događaj raspeća i također biblijskih povijesnih izvora. Cijela biblijska poruka temelji se na povijesnoj stvarnosti raspeća i uskrsnuća toliko da je Pavao u 1. Korinćanima 15 rekao:

 

14

A ako Krist nije uskrsnuo, naše je propovijedanje beskorisno pa tako i vaša vjera.

15

Više od toga, tada se smatra da smo lažni svjedoci o Bogu, jer smo o Bogu svjedočili da je Krista uskrisio iz mrtvih. Ali on ga nije uskrisio ako zapravo mrtvi ne uskrsnu.

16

Jer ako mrtvi ne uskrsnu, ni Krist nije uskrsnuo.

17

A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna; još uvijek si u svojim grijesima.

Apostol Pavao nedvojbeno kaže da se cijelo kršćanstvo raspada i da je besmislica ako se uskrsnuće nikada nije dogodilo. I, zasigurno, ako nema smrti, onda ni uskrsnuća, ali budući da Isusova smrt nije dovedena u pitanje, Pavao o tome ovdje nije morao detaljno raspravljati. Ali ranije je u svom pismu spomenuo da je središte njegove poruke "Krist kao razapeti" (1 Kor 2,2).

Ipak, islam misli da to sve može zanemariti i proglasiti plodom mašte, iluzijom.

Ovaj je članak prilično dugačak, pa dopustite mi da u ovom trenutku dam sažetak svog argumenta. Prema svim standardima i metodama učenja na polju povijesnih istraživanja slijede činjenice:

 

1. Isus je razapet (vidi gore)

2. Rani kršćani ne samo da su vjerovali u Raspeće i Uskrsnuće i svjedočili su mu kao očevici, već su te događaje postavili u središte svoje poruke.

3. Rani kršćani snažno su naglasili nužnost da ovi izvještaji budu povijesni kako bi imali bilo kakvo značenje. Znali su i isticali razliku između povijesti i basne.

Moglo bi se ne složiti jesu li bili točni u svom uvjerenju, ali neupitno je da je to bilo njihovo uvjerenje, poruka i naglasak.

A problem za islam nije samo negiranje prve od ovih točaka, već to što poricanje prve čini besmislice i za ostale. Oduzimanje raspeća i uskrsnuća tada nema objašnjenja za stvarnost vjere rane Crkve. Slično bi bilo sugerirati da Muhammed nikada nije živio. To bi stvorilo više pitanja nego što bi ih riješilo. Odakle islam ako Muhammed nikada nije bio stvarnost? Zašto bi "suputnici" vjerovali u proročanstvo čovjeka koji nije postojao i borili se za to? Ovo bi ostavilo podrijetlo islama da visi nad praznim prostorom. To bi bilo nelogično. Na isti način, poricanje Raspeća i Uskrsnuća ostavlja stvarnost rane Crkve neobjašnjivom u povijesti.

Za zahtjev 1. Gore sam dao referencu na modernu znanstvenu knjigu. U nastavku želim pružiti dokaze za svoje izjave pod 2. i 3.

U biblijskom razumijevanju ne može postojati osnova za vjeru ako Bog nikada nije stvarno intervenirao u povijesti. Skup "ideja" ili "pravila" (zapovijedi) mogao je izmisliti bilo tko. Kako znamo da su od Boga? Uvijek je Bog taj koji preuzima inicijativu, koji se pokazuje stvarnim, a zatim nas poziva da odgovorimo. To je obrazac u cijelom Pismu. Biblijska vjera je "povijesna vjera".

Na primjer, Bog veže svojih deset zapovijedi za povijesni događaj:

 

• I Bog je izgovorio sve ove riječi:

  "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz Egipta
  iz zemlje ropstva.
  Nećeš imati drugih bogova prije mene ...." Izlazak 20: 1-2

To je povijesni čin Božjom rukom u kojem su ljudi oslobođeni ropstva i upravo je ta Božja intervencija osnova na kojoj ih Bog poziva da ga štuju kao svog Boga i osloboditelja.

U tom istom obrascu to je povijesni (f) čin Isusove smrti na križu, koji je iskupljujuća smrt za grijeh zbog onoga tko je bio na tom križu, što je osnova za poziv da štujemo Isusa kao onoga koji oduzeo nam grijehe i oslobodio nas ropstva grijeha.

Osiguranje nade izvan groba u potpunosti ovisi o povijesnom događaju Isusova uskrsnuća iz mrtvih. Da nije uskrsnuo iz mrtvih u stvarnom prostoru i vremenu povijesti, zašto bismo imali razloga vjerovati njegovim obećanjima o našem uskrsnuću?

Na taj je način većina biblijskih doktrina povezana s povijesnim događajima, sa stvarnošću, jer to daje pouzdanje da je Bog vjeran svojoj riječi. Temelj svih biblijske vjere da Bog je djelovao u povijesti i zato što je se pokazao pouzdan u Njegova obećanja i prije, dakle možemo vjerovati mu u obećanja koja je dao za budućnost.

[Na čemu islam temelji svoju nadu? Vjeruju li muslimani samo zato što Bog (?) To govori, a da se prije toga nije pokazao pouzdanim? Ili čak davanje dokaza za njegovo samo postojanje po tom pitanju? Kako znate da je Bog uopće bio taj koji je rekao te stvari u koje vjerujete?]

Jedno od ispitivanja istinitosti Biblije jest da možemo dokazati da se većina biblijskih događaja može provjeriti iz svjetovne povijesti i arheologije. Gotovo svake godine postoje nova otkrića koja iznova potvrđuju istinu biblijskih izvještaja. Sigurno je da postoji još nekoliko neprovjerenih događaja, ali prema mojim saznanjima nijedan koji je nepobitno pokazao da je događaj zabilježen u Bibliji u suprotnosti s našim svjetovnim arheološkim i povijesnim znanjem.

Ali slijedi ono što sam Bog proglašava svojim dokazom:

 

Izaija 42: 8 "Ja sam Jahve; to je moje ime! Neću dati svoju slavu drugome ili moja pohvala idolima. 9 Vidite, nekadašnje stvari su se dogodile, i nove stvari koje izjavljujem; prije nego što nastanu Najavljujem vam ih ".

A još jasnije u Izaiji 48:

 

1 "Slušajte ovo, ... 3 Davno sam predvidio nekadašnje stvari, moja su ih usta najavila i obznanio sam ih; onda sam odjednom djelovao i oni su se ostvarili. 4 Jer znao sam koliko si tvrdoglav; žile vrata bile su ti željezne, čelo brončano. 5 Stoga sam vam to rekao davno; prije nego što su se dogodile, najavio sam vam ih tako da ne biste mogli reći, `Moji su ih idoli činili; odredio ih je moj drveni lik i bog metala. ' 6 Čuli ste to; pogledaj ih sve. Zar ih nećete priznati? "Od sada ću vam govoriti o novim stvarima, vama skrivenih stvari. 7 Stvoreni su sada, i to ne tako davno; za njih niste čuli prije danas. Dakle, ne možete reći: `Da, znao sam za njih. '

14 "Pridružite se svima i poslušajte: Tko je od [idola] prorekao ove stvari?

I postoji još nekoliko odlomaka sličnih ovome gdje Bog traži da ga testiramo ako neće učiniti ono što najavi. To je dokaz i odlučujuća razlika između idola i pravoga Boga.

Kur'an, naprotiv, naoko očekuje da će mu se vjerovati bez dokaza da ga je Bog dao.

Barem nikakvih čvrstih dokaza. Dokazivi dokazi, a ne nešto 'proizvoljno subjektivno' poput rječitosti Kur'ana što niti jedan govornik koji nije arapski ne može sam provjeriti, a u čemu se ne slažu ni domaći Arapi.

U islamu se tvrdi da je isti Bog ranijih proroka također govorio preko Muhammeda, ali čini se da on ne samo da više ne daje nikakve dokaze o tvrdnjama svog proroka, već još gore čini se da islam zanemaruje povijesne činjenice i zahtjeve u koje vjerujemo Muhammedove izjave za naše vječno odredište iako mu ne možemo vjerovati ni u njegove "zemaljske" izjave o povijesti.

Isus kaže Nikodemu: kako ćete mi vjerovati ako vam govorim o nebeskim stvarima ako mi ni za zemaljske ne vjerujete?

Doista, kako mogu? Ne u vezi s Isusom ili Biblijom koje nam daju puno činjenica za provjeru i one drže do uvida, ali kako mogu vjerovati Kur'anu i Muhammedu?

Shvativši da Kur'an pogrešno shvaća činjenice koje znamo (vidi gornju knjigu o Isusu, posebno raspeće, ali i niz pitanja u kasnijim člancima), kako mogu vjerovati ovoj knjizi u one dijelove koji nužno imaju biti u carstvu vjere jer su još uvijek u budućnosti poput načina na koji će Bog odlučiti o raju ili paklu za nas na Sudnji dan, a stvari koje 'po principu' nije moguće testirati poput Božje naravi?

Deset dana nakon uzašašća, 50 dana nakon uskrsnuća, Petar, vođa apostola koji je bio s Isusom već 3 godine, propovijeda o raspeću i uskrsnuću (Dj 2).

U Djela apostolskim 1 jasno je rečeno da je biti apostol morao biti s njim od početka i biti očevidac njegova uskrsnuća kako bi se osiguralo da se sve temelji na znanju iz prve ruke, a ne na mašti i pričama. To je osnova za izbor dvanaestog apostola koji će zamijeniti Judu izdajnika.

Također kasnije, kad apostola Pavla pozove sam Isus, važno je da je Pavao svjedok živog uskrslog Krista, koji ga je (u viziji) susreo na putu u Damask i naložio mu da bude glasnik. Ali ipak, to "nije dovoljno". Pavao se također sastaje s vođama apostola i dobiva njihovo odobrenje za njegovu misiju i poruku koju će prenijeti poganima, tako da svi mogu biti sigurni, to je jedno istinsko Evanđelje koje svi apostoli jednako propovijedaju.

Prva se Crkva jako potrudila kako bi bila sigurna da se njihova vjera temelji na čvrstoj povijesnoj istini. Izložili su herezu čim se pojavila od nekih ljudi. Sve je to vrlo jasno iz evidencije koju imamo.

Apostol Petar kaže (u 2. Petru 1):

 

12

Stoga ću vas uvijek podsjećati na te stvari, iako ih znate i čvrsto su utemeljene u istini koju sada imate.

13

Mislim da je ispravno osvježiti vaše pamćenje sve dok živim u šatoru ovog tijela,

14

jer znam da ću ga uskoro ostaviti po strani, kako mi je jasno rekao naš Gospodin Isus Krist.

15

I učinit ću sve da se uvjerim da ćete se nakon mog odlaska uvijek moći sjećati tih stvari.

16

Nismo slijedili pametno izmišljene priče kad smo vam govorili o snazi ​​i dolasku našega Gospodina Isusa Krista, ali bili smo očevici njegova veličanstva.

Apostoli su imali velike muke kako bi bili sigurni da su njihovi sljedbenici čvrsto utemeljeni u istini i da se istinsko učenje ponavljalo i uvježbavalo uvijek iznova. I najvažnije mu je na umu da kršćani ZNAJU da sve ovo nisu izmišljene priče [basne], već da se sve to temelji na njihovom osobnom svjedočenju o Isusovom životu [i smrti i uskrsnuću].

Apostol Ivan piše (u 1. Ivanu 1):

 

1

Ono što je bilo od početka,
što SMO ČULI,
KOJE SMO VIDJELI svojim očima,
ŠTO SMO POGLEDALI I DOTAČALI
ruke -
ovo MI naviještamo u vezi s Riječi života.

2

Pojavio se život;
MI SMO VIDJELI
i svjedočiti o tome,
a mi vam navješćujemo vječni život,
koji je bio s Ocem i NAMA SE JAVIO.

3

Objavljujemo vam
ono ŠTO SMO VIDJELI
I ČULI, ...

Možemo li propustiti naglasak koji Ivan stavlja na činjenicu da oni [apostoli] imaju intimno znanje iz prve ruke? "Čuo, ... vidio, ... dotaknuo, ..."

A također apostol Pavao, kojeg muslimani mnogo kleveću, naglašava potpuno istu točku (u 1. Korinćanima 15):

 

1 Braćo, želim vas podsjetiti na evanđelje Propovijedao sam vam, koje ste primili i na kojima ste zauzeli svoj stav. 2 Ovim evanđeljem spašen si ako se čvrsto držiš riječi Propovijedao sam vam. Inače, uzalud ste vjerovali. 3 Zbog onoga što sam dobio, prenio sam vam kao prvo važno: da je Krist umro za naše grijehe prema Pismu, 4 da je pokopan, da je odgojen treći dan prema Pismu, 5 i da se ukazao Petru, a zatim do Dvanaestorice. 6 Nakon toga, ukazao se više od pet stotina braće u isto vrijeme, od kojih većina još uvijek živi, premda su neki zaspali. 7 Tada se ukazao Jakovu, onda svim apostolima, 8 i na kraju, ukazao se i meni kao jednom neobično rođenom. 9 Jer ja sam najmanji apostol i čak ne zaslužuju da me zovu apostolom, jer sam progonio crkvu Božju. 10 Ali milošću Božjom ja sam ono što jesam, a njegova milost prema meni nije bila bez učinka. Ne, radio sam više od svih njih - ipak ne ja, nego Božja milost koja je bila sa mnom. 11 Jesmo li to onda bili ja ili oni, ovo je ono što mi propovijedamo, i ovo je ono u što ste vjerovali.

Ako bi netko promijenio evanđelje - to bi vjeru učinilo nevaljanom, tada bi vjerovanje bilo uzaludno (stih 2). Važno je da je to točno evanđelje. A ovo je bilo evanđelje koje Pavao nije "sam izmislio", već ga je primio (redak 3) i samo ga vjerno prenio. A što je ovo evanđelje? Stihovi 3 i 4 daju sažetak. Isusova je smrt za naše grijehe i to što je uskrsnuo iz mrtvih. I ne samo "događaj sam po sebi", već je bilo od iznimne važnosti da ti događaji budu u skladu sa Svetim pismom . Zašto? Jer to je ono što smo već gore pročitali. Tako Bog autentificira. Daje proročanstva za sva glavna djela koja čini. Prethodno ih najavi kako nitko ne bi zabunio Božja djela ni za što drugo.

Bog je to objavio [u Svetom pismu putem ranijih proroka] i on je to ostvario. Ali mi u to ne vjerujemo samo zato što je predviđeno. Svatko može tvrditi da se dogodilo nešto što se predviđa. Kako znamo? Jer imamo mnogo očevidaca koji se zalažu za ovu istinu. Preko 500 ljudi koji su svjedočili uskrslom Kristu spremni su na ispitivanje. Većina ih je još uvijek živa u vrijeme kada je Paul napisao ovo pismo (oko 55. godine nove ere = 25 godina nakon uskrsnuća). Ovo je apsolutno solidan slučaj. Dostupno je najmanje 250 očevidaca. Neki od njih čak nisu ni bili vjernici u Isusa prije nego što im se ukazao [Jakov, Isusov brat, na primjer].

I to nije samo ono što Pavao propovijeda, to je potpuno ista stvar koju propovijedaju i svi drugi apostoli (redak 11).

Vjerovali li značenju Raspeća ili ne, povijesni dokazi o događaju Raspeća i Uskrsnuća čvrsti su.

A onda dolazi Muhammad i samo tvrdi: Nikad se to nije dogodilo. I razmišlja, nije potrebno objašnjenje. Samo vjeruješ. A ako ne, ako sumnjate, onda ste samo oni koji nemaju znanja (Kur'an 4: 157).

Povijesna činjenica temelj je kršćanske vjere. Moj je dojam da islam ide obrnuto. Povijest je definirana kao ono što kažu "sveti tekstovi", bez obzira na to što govore činjenični dokazi.

Moj je dojam da se čini da mnogi muslimani sretno "samo" vjeruju kad Kur'an kaže da Isus nije razapet, da nije umro i da (shodno tome) nije uskrsnuo iz mrtvih. Povijesni dokazi? Koga briga!

Uz to, vidim problem u kojem Kur'an kaže da su Isusovi učenici bili iskreni i istinoljubivi [pomagači Allaha i muslimana], ali da su oni s druge strane jasno propovijedali Isusovu smrt i uskrsnuće radi pomirenja grijeha . Za to postoji i puno apsolutno čvrstih dokaza, a s druge strane uopće nema dokaza za kur'anske ideje o Kristovim učenicima. Bez sumnje, središnja poruka prvih Kristovih sljedbenika bilo je njegovo raspeće i uskrsnuće.

Kako onda suditi o istini Kur'ana?

Koji mogu biti valjani kriteriji da se utvrdi je li Kur'an u pravu? Gdje je bogomdani dokaz njegove istine? A ako ne postoji "objektivan" dokaz (barem toliko jak kao povijesni dokaz za rano kršćanstvo), kako onda znamo da je to bio Bog? Bog je do sada uvijek davao dovoljno dokaza da pokaže autentičnost svojih poruka. Ovo je obilježje sve biblijske objave.

Na osnovu ovih zapažanja, povjeravanje sebe islamu za mene bi bilo slijepa vjera. Bila bi to vjera protiv dokaza. Ne mogu to učiniti. Iz ranijih proroka vidim da Bog nikada nije očekivao slijepu vjeru u svoju poruku. Pogotovo što smo uvijek iznova upozoravani protiv lažnih proroka i učitelja. Zašto bi Bog mijenjao svoje metode bez upozorenja i najava? Bog je nepromjenjiv.

 

Više o kontradikcijama između Kur'ana i povijesti .

Autorska prava � 1997 Jochen Katz. Sva prava pridržana.

Moja pitanja muslimanima: Sadržaj
odgovora na početnu stranicu islama

​

​

​