top of page

CH. 7 Povijesne pogreške Kur'ana

Sedmo poglavlje

Povijesne pogreške Kur'ana

Povijesnih pogrešaka ima toliko puno u Kur'anu da ih ne možemo sve pokriti, ali zadovoljit ćemo se ukazivanjem na neke vrlo očite primjere:

Kristovo raspeće

Kur'an izričito poriče da je Isus razapet. Tvrdi da su se Židovi toliko zbunili da su umjesto toga razapeli nekoga tko je imao Kristovu sličnost. Zabilježeno je u Kur'anu 4:15,

"Nisu ga ubili niti razapeli, ali činilo im se tako."

U svom komentaru na ovaj stih al-Baydawi je rekao (str. 135),

"Skupina Židova proklela je Krista i njegovu majku. Zazivao je zlo na njih i, neka je uzvišen, pretvorio ih u majmune i svinje. Židovi su se okupili da ga ubiju, ali Bog, neka je uzvišen, obavijestio ga je (Isus ) da će ga podići na nebo. Tako je (Isus) rekao svojim suputnicima: "Tko bi želio da se na njega nanese moja slika i da bude ubijen i razapet, a zatim uđe u raj?" Jedan od njih se dobrovoljno javio (da to učini) i Bog mu je bacio Kristovu sličnost. Zatim je uhićen, razapet i ubijen. Također se kaže da je (razapeti) bio izdajnik koji je s ruljom otišao da ih vodi do Krista ( mislio je na Judu), pa je Bog na njega bacio Isusovu sličnost i on je uhićen, razapet i ubijen. "

Al-Baydawi nije jedini koji bilježi ove mistične priče, ali svi muslimanski učenjaci koji pokušavaju protumačiti gornji stih, očito tvrde da Isus nije razapet na križ. Kur'an nije zanemario samo zapise o Mateju, Marku, Luki i Ivanu i ostatku Novog zavjeta, već i sve ostale ljetopisce. Zanemaruje povijest Rimskog Carstva koje je dokumentiralo da je židov po imenu Isus bio razapet za vrijeme Pilata Poncija, rimskog namjesnika koji je ustupio mjesto zahtjevima židovskih glavnih svećenika.

Poznato je da se Kristovo suđenje odvijalo pred glavnim svećenicima i rimskim namjesnikom. Također je općepoznato da se uhićeni nije bunio i rekao: "Ja nisam Krist, ja sam Juda koji ga je želio izdati i predati vam." Sve Isusove riječi na križu označavaju da je On bio Krist, posebno Njegova izjava: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine" (Luka 23:34).

Sam Isus rekao je svojim učenicima da mora biti predan glavnim svećenicima i razapet na križ, a zatim će treći dan uskrsnuti od mrtvih. Sam Krist je to predvidio i raspeće se ispunilo prema mnogim proročanstvima zabilježenim u Starom zavjetu koji su predviđali Njegovo raspeće stoljećima prije. Krist je došao izvršiti Božji plan za čovjekovo spasenje.

Stoga nije razumno da se šest stotina godina nakon Kristova raspeća pojavi čovjek i objavi svijetu (zanemarujući sve povijesne dokaze) da onaj koji je razapet nije bio Krist. Ovo je slično čovjeku koji dolazi stotinama godina da nam kaže da onaj koji je ubijen u dvadesetom stoljeću nije bio Martin Luther King (ili John F. Kennedy ili Zia al-Haqq) već netko drugi koji je izgledao poput mu. Naravno, nitko mu ne bi vjerovao, čak i kad bi tvrdio da mu je to anđeo Gabriel (ili gromovni anđeo) otkrio.

 

Djevica Marija

U Kur'anu se na mnogim mjestima spominje Marija kao sestra Mojsije i Aron i kći Imrana. Kur'an je pomiješao Isusovu majku s Aaronovom sestrom jer obje nose isto ime, iako između njih postoji nekoliko stoljeća. Kur'an ukazuje da je Marija (Kristova majka) imala brata koji se zvao Aron (poglavlje 19:28) i oca koji se zove Imran (poglavlje 66:12). Njihova se majka zvala "Imranova žena" (poglavlje 3:35) što uklanja svaku sumnju da zbunjuje Mariju, Isusovu majku, s Marijom, sestrom Aronovu.

Muslimanski učenjaci priznaju što se dogodilo i zbunjeni su i ne uspijevaju u svojim očajničkim pokušajima da opravdaju ovu tešku pogrešku. Njihova proturječna tumačenja ne pomažu im da pronađu rješenje za ovu dilemu. Ispitajmo ta tumačenja kako bismo vidjeli ta oprečna gledišta.

U kontekstu svog komentara na kur'ansku izjavu da je Marija Aronova sestra (što je zabilježeno u poglavlju 19:28), al-Baydawi (str. 405) rekao je,

"Oh, sestra Aronova (proroka). I bila je potomak nekih od onih koji su bili s njim koji su pripadali istoj klasi bratstva. Također se govorilo da je bila jedan od Aronovih potomaka iako je bilo tisuću godina između njih. Rečeno je i da je on (Aaron) bio pravednik ili zao čovjek koji je živio u njihovo vrijeme (Marijino vrijeme). Usporedili su je s njim da bi je ismijavao ili vrijeđao. "

Ipak, Baydawijevu izjavu ukida Kur'an jer se Kur'an nije odnosio na moralni odnos već je naglasio doslovno značenje. Ako je Kur'an mislio Mariju uzdignuti na isti nivo Arona, proroka, ili na status kćeri Imrana, zašto je onda spomenuo da je njezina majka Imranova supruga kako je zabilježeno u 3. poglavlju : 35? Vrlo je očito da je stvar bila zbunjena u mislima Muhammeda ili Gabriela, anđela! Nije prihvatljivo da je Kur'an namjeravao reći da Marija uživa isti status kao sestra Arona i kći Imrana. Stoga je nemoguće postupati s Marijom (Isusovom majkom) kao da je sestra Arona i Mojsija.

Suvremeni učenjak koji je preveo Kur'an koji su odobrile saudijske vlasti rekao je (u uvodu stranice 47 poglavlja Obitelji Imran),

"Al Imran uzima naslov iz stiha 32, gdje se` obitelj Imran '(Mojsijev otac) javlja kao generičko ime za sve hebrejske proroke od Mojsija do Ivana Krstitelja i Isusa Krista. To uz spomen na majka Marijina kao `imranova supruga '(r. 34) i riječi` Aronova sestra' upućene Mariji (XIX.28.) stvorile su optužbu za anakronizam. Neki kažu da je prorok zbunio Mariju, majku Isusa, s Marijom, Mojsijevom sestrom. Većina muslimana vjeruje (po nalogu Kur'ana) da je djed Isusa Krista dobio ime "Imran", što je moglo biti i ime Mojsijeva oca. XIX. 28. gdje se Marija oslovljava s "Aronovom sestrom", oni drže da je vjekovni osjećaj vjerojatniji,negirajući da postoji bilo kakav razlog za pretpostaviti da djevica Marija nije imala brata po imenu Aron. "

Dakle, ne uspijevaju nam objasniti zašto je Kur'an rekao da je Marijina majka Imranova žena, pogotovo ako je Kur'an namjeravao (kako kažu) pokazati samo moralni odnos. Očigledna je povijesna pogreška, dragi moj čitatelju, jer Marija nije imala brata po imenu Aaron.

 

Aleksandar Veliki

Nevjerojatno je vidjeti Kur'an kako o Aleksandru Velikom govori kao o pravednom čovjeku i učitelju, iako je poznato da je Grk Aleksandar bio idolopoklonik i tvrdio da je sin Amona, Boga Egipta. Ako se čitatelj zapita gdje je u Kur'anu zabilježeno da je Aleksandar bio pravednik, uputili bismo ga na poglavlje Špilje 18: 83-98 gdje susrećemo šesnaest stihova koji govore o ovom vojnom generalu. Ovi stihovi izričito kažu da mu je Bog pomagao, vodio ga i uklanjao mu sve prepreke kako bi mogao ostvariti svoje planove i ispuniti svoje želje. Oni ukazuju da je Aleksandar taj koji je stigao do mjesta zalaska sunca i zatekao ga kako leži u bunaru vode i blata. Tvrde da je susreo neke ljude i Bog mu je dao mogućnost da ih muči,ubiti ih ili odvesti u zarobljeništvo, pozvati ih u vjeru i voditi ih pravim putem.

Ove komentare iznose svi učenjaci bez ikakvih izuzetaka (pogledati Baydawi, str. 399, al-Jalalan, str. 251, al-Tabari, str. 339, al-Zamakhshari, dio 2 al-Kash-shafa, str. 743). Ako se ne osvrnemo na ove velike objašnjenja Kur'ana, na koga ćemo se onda pozvati? Grk Aleksandar nije bio pravedni Božji sluga kao što je Kur'an rekao, ali bio je razuzdan, ratoboran i idolopoklonički čovjek. Nije imao nikakav odnos s Bogom i Bog nikada od njega nije tražio da vodi ljude i podučava ih vjeri.

 

Ostale povijesne pogreške

Vjeruje li čitatelj da Abraham nije prinio Izaka, već Ishmaela , kao žrtvu? To kažu svi muslimanski učenjaci. Znate li da Kur'an tvrdi da je Haman bio faraonov premijer iako je Haman živio u Babilonu tisuću godina kasnije? Ipak Kur'an tako kaže. Kur'an kaže da onaj koji je Mojsije ubrao s rijeke nije njegova sestra već njegova majka (28,6-8), a Samarijanac je taj koji je oblikovao zlatno tele za djecu Izraelovu i krivo ih vodio, a zlatno tele se spuštalo(vidi poglavlje 20: 85-88) premda je poznato da Samarija u to vrijeme nije postojala. Samarićani su došli nakon babilonskog progonstva. Kako je netko od njih mogao napraviti zlatno tele za izraelski narod?

U vezi s Kristovim rođenjem, Kur'an uči da ga je Djevica Marija rodila pod sjenom palme, a ne u jaslama ovaca (vidi Mariju 19:23). Kur'an ignorira sve dokumentirane povijesne dokaze dostupne svim ljudima kroz vijekove i donosi nam nova otkrića!

Kur'an tvrdi (poglavlje 2: 125-127) da su Abraham i Ishmael, njegov sin, sagradili Ka'bu u Meki u Saudijskoj Arabiji. Pokojni dr. Taha Husayn (najpoznatiji profesor arapske književnosti u Egiptu) priznaje da podaci zabilježeni u Kur'anu koji se odnose na izgradnju Ka'be od strane Abrahama i Ishmaela nisu povijesno dokumentirani. On je rekao:

"Slučaj ove epizode vrlo je očit jer je novijeg datuma i ušao je u modu neposredno prije uspona islama. Islam ga je iskoristio iz vjerskih razloga" (citirano u Mizan al-Islam od Anwar al-Jundi, str. 170) .

Ova se izjava pozivala na bijes muslimanskih učenjaka protiv njega. Isto je učinio i bivši predsjednik Tunisa kada je izjavio da Kur'an sadrži mitske priče. Muslimanski učenjaci pobunili su se protiv njega i zaprijetili mu da će ga ubiti jer su to Muhammedove naredbe - ubijte svakoga tko vrijeđa Kur'an. Pa što bi Taha Husayn ili Abu Ruqayba [na zapadu poznatiji kao Bourgiba] (ili mi) mogli učiniti ako Kur'an odbaci najviše znanstveno dokumentirane povijesne priče? Trebamo li začepiti usta i zatvoriti misli da nas ne bi ubili?

bottom of page