Anakronistički naslov al-`Aziz dodijelje

Odgovori na islamsku svjesnost

Al-`Azï¿½z i Potiphar

Uvod

Članak Saifullaha i Co. o Al-`Azï¿½z & Potiphar vjerojatno je najbrutalniji napad na argument "slamnatog čovjeka" koji sam ikad vidio. U svom nikad završenom zadatku izvlačenja Kur'ana iz mnogih netočnosti, proturječnosti i nedosljednosti, naša braća po Islamskoj svjesnosti još su jednom stvorila još pitanja i problema na koja su odgovorila ili riješila.

Kršćanski misionari tvrde da u Kur'anu postoji povijesna proturječnost u vezi s imenima Potiphar i 'Aziz' u priči o Josipu (P). Njihov argument je:

Potiphar protiv Aziza

Mohammad iznosi priču o Josipu, kojeg su Potiphar i ljudi iz njegova grada zatvorili iz ljubomore. U kuranskoj verziji priče, Mohammad daje ime gospodara kuće kao "Aziz". Osim varijacija između biblijske i kur'anske verzije, važno je napomenuti da je ime Aziz jedinstveno arapsko. Zapravo, ime Aziz nije bilo egipatsko, niti je poznato da ga je bilo koji Egipćanin koristio u razdoblju kada je Josip živio.

Iskreno, nikad nisam čuo za ovaj argument. Doktor Saifullah očito je ovaj citat pronašao na web stranici koja više ne postoji, stoga ću mu vjerovati na riječ. Ispitajmo sada kako dr. Saifullah iznosi glavno pitanje iz prilično male izjave.

Argument je ovdje da je biblijsko ime 'Potiphar' povijesno točna atribucija, dok je kur'anski Aziz ime pogrešno pripisano istom povijesnom liku. Nadalje, tvrdi se da 'Aziz' nije bilo egipatsko ime, niti se znalo da su ga Egipćani koristili za vrijeme Josipa (P).

Sumnjam da su ime Aziz ili naslov al-Aziz bili česti među drevnim Egipćanima! To su arapski izrazi. Obraćanje nekome s ovim imenom [ Aziz ] ili naslovom [ al-Aziz ], vjerojatno ne bi izazvalo ništa drugo do prazan pogled u drevnom Egiptu.

Što se tiče varijacija između dviju pripovijesti, Kur'an nadmašuje Bibliju u povijesnoj točnosti ispravnim pozivanjem na egipatskog vladara. Biblijska upotreba riječi "faraon" kao naslova za egipatskog vladara samo je anakronizam kada se primjenjuje na Josipovo (P) vrijeme.

Kur'an ne nadmašuje Bibliju u povijesnoj točnosti, niti u bilo kojem drugom području. Jedan od omiljenih argumenata dr. Saifullaha je da je biblijska upotreba izraza faraon anahrona i da se koristi puno prije nego što je naslov primijenjen na egipatskog kralja.

U ranijem članku na tu temu , dr. Saifullah iznio nam je samouništavajući argument u vezi s povijesnom uporabom izraza faraon:

"Od tada se taj izraz razvio u generičko ime za sve drevne egipatske kraljeve, iako formalno nikada nije bio kraljevski naslov"!

Budući da je "netočno" nazivati egipatskog kralja "faraonom", i Biblija i Kur'an bili bi u zabludi prema Saifullahovom argumentu.

Očito je dr. Saifullah "ukinuo" [ili proturječio] svom ranijem članku svojom opširnijom kur'anskom preciznošću vs. Biblijska pogreška: Egipatski kraljevi i faraoni koja nam kaže:

Prema modernim lingvističkim istraživanjima riječ "faraon" dolazi od egipatskog Per-aa, što znači Velika kuća i izvorno se odnosila na palaču, a ne na samoga kralja ..... Međutim, Egipćani svog vladara nisu nazivali "faraonom" sve dok 18. dinastija (oko 1552. - 1295. pr. Kr.). U jeziku hijeroglifa, "Faraon" se prvi put koristio za označavanje kralja tijekom vladavine Amenhophisa IV (oko 1352.-1338. Pne.).

Katolička enciklopedija kaže:

Biblijska upotreba izraza odražava egipatsku uporabu s priličnom točnošću. Rani se kraljevi uvijek spominju pod općim naslovom Farao, ili Faraon, kralj Egipta; ali osobna imena počinju se pojavljivati s dvadeset i drugom dinastijom, premda se još uvijek koristi starija oznaka, posebno kada se govori o suvremenim vladarima. Odsutnost vlastitih imena u prvim knjigama Biblije ne ukazuje na kasni datum njihova sastavljanja i nejasno znanje pisca o egipatskoj povijesti, već upravo suprotno. Isto vrijedi i za upotrebu naslova Faraon za kraljeve prije osamnaeste dinastije, što je sasvim u skladu s egipatskom uporabom u vrijeme devetnaeste dinastije.

Što zapravo kaže Kur'an?

Krenimo najprije s citatima iz Kur'ana.

Dame su u Gradu rekle: "Supruga Aziza pokušava zavesti svog roba iz njegovog (istinskog) jastva: Uistinu ju je nadahnuo nasilnom ljubavlju: vidimo da očito zaluta." [Kur'an 12:30]

(Kralj) je rekao (damama): "Kakva je bila vaša stvar kad ste pokušali zavesti Josipa od njegovog (istinskog) ja?" Gospođe su rekle: "Allah nas sačuvao! Niko zlo ne zna protiv njega!" Rekla je `Azizova supruga:" Sada je istina očigledna (za sve): upravo sam je ja htio zavesti od njegovog (istinskog) sebe: On je zaista od onih koji su (uvijek) istiniti (i čestiti). [Kur 'ï¿½n 12:51]

U gornjem navodu podvukli smo kur'insku riječ koja se koristila za opisivanje povijesnog lika koji se u Bibliji inače naziva 'Potiphar'. Riječ koja se koristi je al-`Azï¿½z, a ne `Azï¿½z kako su kršćanski misionari pogrešno razumjeli. Čak i prijevod glasi `Azï¿½z, a ne samo` Azï¿½z. Štoviše, kada čitamo islamsku literaturu (vidi dolje) o ovom pitanju, nigdje se ne može naći tvrdnja da se vjerovalo da je `Azï¿½z stvarno ime ovog pojedinca. Jasno je da je prisutnost određenog članka "al" prije `Aziza snažan pokazatelj da je to bio naslov, a ne ime. Čak i u moderno doba, kršćanski i židovski Arapi mogli bi se nazivati `Azï¿½z (npr. Tarek` Azï¿½z, irački ministar), ali nitko se ne naziva al-`Azï¿½z.

Da, "al" čini al-`Azï¿½z naslovom. Yusuf Ali ovo prevodi kao "(veliki) 'Aziz", dok Pickthall taj izraz prevodi kao "vladar", a Shakir kao "poglavica". Pitanje je: bi li Potifhar dobio takav naslov u drevnom Egiptu ili je to naslov koji mu je Muhamed želio nametnuti? Inače, tradicija bilježi čovjeka po imenu Umar ibn Abd al-Aziz [sin roba gospodara].

U tom opsegu, tvrdnja da je "Azï¿½z ime spomenutog povijesnog pojedinca proizlazi ili iz pogrešnog čitanja ili izdajstva. Tvrdnja da je "Aziz" stvarno ime biblijskog "Potifara" smiješna je, a kamoli da je povijesno proturječje! Bez obzira na to, posavjetujmo se po tom pitanju s biblijskim i kur'anskim izvorima i prosudimo sami.

Izdaja? Ne budimo pretjerano dramatični oko ovoga! Tvrdnja da je Aziz Potifarovo vlastito ime jednako je apsurdna koliko i tvrdnja da je al-Aziz [ili egipatski ekvivalent ovome] njegov ili bilo čiji drugi naslov u drevnom Egiptu. Ovo i dalje predstavlja problem za Kur'an i njegove tvrdnje.

Al-`Azï¿½z U Kur'anskim komentarima

Ukratko, dr. Saifullah nam kaže da se komentatori Kur'ana slažu da je al-Aziz naslov, a ne vlastito ime. Ali da li ovo zapažanje na bilo koji način spašava Kur'an od problema o kojem se raspravljalo?

Potiphar U Bibliji

U Bibliji se spominju dvije osobe u vezi s događajima u Egiptu koji su okruživali Josipa (P): Potiphar i Potiphera.

Potiphar je onaj kojem je Josip (P) prodan i spomenut u sljedećim stihovima:

A Josip; . . . onamo. . . ; . [Postanak 39: 1-2]

Josip je našao naklonost u njegovim očima i postao mu polaznik. Potiphar ga je zadužio za kućanstvo, a on je na njegovu skrb povjerio sve što je posjedovao. [Postanak 39: 4]

Od trenutka kad ga je stavio na čelo svog domaćinstva i svega što je posjedovao, GOSPOD je blagoslovio egipćansko domaćinstvo zbog Josipa. Jahvin je blagoslov bio na svemu što je Potifhar imao u kući i na polju. [Postanak 39: 5]

Iz stihova iz Postanka 39: 1-2 jasno je da je Potiphar bio faraonov časnik i kada u Strong's Concordanceu pretražujemo pojmove i fraze poput "Potiphar", "kapetan straže" i "njegov gospodar", vidimo nešto zaista zanimljivo.

Tada dr. Saifullah koristi niz biblijskih definicija da gradi svoj slučaj. Prvo, ispravno navodi značenje Potifara - koji označava onog "posvećenog suncu" - lokalnog božanstva On ili Heliopolis. Zatim postavlja izraz za časnika [cariyc] i kapetana [sar] i zaključuje da je Potiphar bio moćan čovjek. To teško iznenađuje za Židove ili kršćane, jer izraz kapetan doslovno znači "faraonov princ" - to jest državni službenik egipatske vlade. Izvorni izraz za "kapetana straže" tumačen je na razne načine. Neki to smatraju "glavnim kuharom", drugi "glavnim inspektorom plantaža". Međutim, izraz koji se čini najbolje utemeljenim je "šef krvnika"isto kao kapetan straže ili zabut modernog Egipta.

Iz gornje rasprave o Postanku 39: 1-2, jasno je da je Potiphar bio moćna osoba Egipta za vrijeme Jospeha (P) i naslova al-`Azï¿½z što znači moćni ili moćni kako se koristi u Kur'an ovdje jako dobro odgovara. Nadalje, također treba dodati da je Potiphar vjerojatno potekao od čega znači "onaj koga je Ra dao / poslao".

Da, Potiphar je bio moćan čovjek, ali bi li u to doba bio poznat kao al-Aziz , ili sličan egipatski izraz? Zašto ga je Kur'an nazvao al-Aziz umjesto vlastitog egipatskog imena ili titule? To nam predstavlja problem o kojem ćemo uskoro razgovarati.

Ra je neslavno poznat bog sunca drevnog Egipta. Bilo bi neprimjereno upotrebljavati ime Potiphar u Kur'anu zbog konotacija širka, tj. Poganstva ili udruživanja partnera s Bogom. Stoga je naslov al-`Azï¿½z prikladniji. A Allah najbolje zna!

Allah, zaista, najbolje zna, ali šokirana sam "islamskom nesvjesnošću" izjave:

Bilo bi neprimjereno upotrebljavati ime Potiphar u Kur'anu zbog konotacija širka, tj. Poganstva ili udruživanja partnera s Bogom.

Kur'an OBAVEZNO spominje poganska božanstva:

Sura 37: 125:

Hoćete li pozvati Baala i napustiti Najbolje od Stvoritelja, -

Sura 53: 19-20:

Jeste li vidjeli Lat i 'Uzza , I drugu, treću (božicu), Manat ?

Zaključci

Pokušaji dr. Saifullaha da izvuče Kur'an iz njegovih poteškoća postavlja neke zanimljive probleme. Kur'an se, prema sunitskim muslimanima, smatra nestvorenim i vječnim govorom transcendentnog, nekontigentnog, samodostatnog i samozatajnog Boga. Međutim, Bog koji se oslanja na sebe očito se mora osloniti na ljudske pojmove koji nisu transcendentni, već su postavljeni u okvire ljudske povijesti i kulture i odvojeni su velikim dijelom vremena od dotičnih događaja. Kur'an bi mogao izbjeći ovaj problem da je Potifara nazvao njegovim egipatskim imenom ili naslovom ili barem upotrijebio približni arapski ekvivalent njegovog naslova, umjesto da nameće generički arapski naslov koji ni on, ni ljudi njegovog dan, prepoznao bi.Upotrebom generičkog arapskog izraza al-Aziz, Kur'an negira svoju tvrdnju da je vječna i nestvorena Božja Riječ.

Saifullah nastavlja:

Također je važno napomenuti da je njihova metodologija da, budući da ta Biblija kaže Potiphar, ona mora biti povijesno istinita. U ovom je slučaju također važno uspostaviti misionarsku logiku, što podrazumijeva tvrdnju da je, ako Biblija navodi ime Potiphar, to ime povijesno točno. Bez obzira na to, njihova je argumentacija kružna i kršćanski misionari nisu pokušali provjeriti povijesnost osobe koja se zove Potiphar prije nego što tvrde da je u suprotnosti.

U većini akademskih disciplina starije ili "uspostavljeno" tijelo znanja [ili paradigma] osporava se novom paradigmom koja mora konačno pokazati da je to bolje objašnjenje od stare paradigme da bi bila prihvaćena. Ne prosuđujemo čitav korpus znanja prema najnovijoj postavljenoj hipotezi ili teoriji. U ovom je slučaju Biblija stariji dokument i Kur'an nam ne pruža apsolutno nikakve odgovarajuće dokaze da je Biblija netočna. Nikada ne bih prosuđivao Bibliju prema tvrdnjama bilo kojeg "bi bilo" proroka, ja bih sudio "bi bio" proroka prema učenjima utvrđenih proroka Biblije. Ako je ovo kružno rasuđivanje, prema definiciji dr. Saifullaha, pitam se bi li ikad procijenio Kur 'an i Muhammad prema učenjima Mirze Ghulama Ahmada, Bah'a'ullaha ili Ilije Muhammeda? Ili bi nam dr. Saifullah rekao da je Muhammad tako rekao, pa je tako? Također, jesu li muslimanski učenjaci proveli bilo kakvo istraživanje kako bi provjerili povijesnost osobe s titulomal-Aziz , ili njegov egipatski ekvivalent, u drevnom Egiptu, ili je to pitanje, zajedno s mnogim drugim, pokriveno intelektualnim embargom na Kur'an?

Nakon sve buke oko tog pitanja, i dalje ostaje da je "Potiphar", ime zabilježeno u Bibliji, nepogrešivo egipatsko i vjerojatno autentično, dok je naslov "al-`Aziz" koji Kur'an koristi arapski, i sigurno nije autentičan.

Andrew Vargo

Odgovori na islamske svijesti
Javljanje Islam Home Page