Kur'an najveća greška

Qais

U SRI sam objavio članak o Tahaddiju i Ijazu. Ovo je ažuriranje. Komentari / prijedlozi / ispravci su dobrodošli. Tahaddi (Kur'anski izazov) i Ijaz (neponovljivost) -------------------------------------------------- ------ Mekanski mnogobošci optužili su Poslanika da je sačinio Kur'an ili da Kuran je sadržavao stare basne. Kuran se suprotstavio izazivanjem Poslanikovog klevetnici da proizvedu bilo što slično (stih ili više njih, relevantni kur'anski ajeti su navedeni na kraju). Arapska riječ za ovo Kur'anski izazov je "tahaddi". Muslimanski učenjaci su jednoglasni u pogledu Kur'ana kao čuda Muhammedova zabrinutost (mudžiza). Iako je u ranijim stoljećima bilo rasprave o tome što ga čini čudesnim, stilom ili sadržajem, muslimanski učenjaci općenito smatraju čudotvornim u oba pogleda. Većina muslimana vjeruje da se ovaj izazov nikada nije uspješno prihvatio, niti tijekom Poslanikov život ili kasnije. Mutazzaliti su vjerovali da je Poslanikova suvremenici nisu bili u stanju oponašati Kur'an u sadržaju i stila. Arapska riječ za ovu onesposobljenost je "ijaz". Kasnije "idžaz" se povezao s nenadmašnim i uzvišenim stilom Kur'ana i njegova neponovljivost. Dashti (Stranica 47, [3]) to pripisuje revnoj vjeri, a ne nepristrana studija. Muslimanski autori na Ijazu: ---------------------- Ebrahim on-Nazzam (drugo / osmo stoljeće) vjerovao je da Kur'an nije čudesan zbog svog stila (i tog djela jednakog ili većeg vrijednost bi mogli stvoriti drugi bogobojazni ljudi) već zato što točno predvidio događaje koji su se stvarno dogodili. Za ovo on osudio je Qohar al-Bagdadi (četvrto / jedanaesto stoljeće). Nazzam su kasnije branili drugi mutazzalitski učenjaci koji nisu vidjeli nijednog kontradikcija između ovog vjerovanja i Kur'ana. Ostali mutazzalite učenjaci, Amr al-Fuwati (u. 218/833.) i Abbad b Solayman (u. 250/864.) imao je sličan stav. Tijekom četvrtog stoljeća islama očvrsnula su mišljenja o idžazu i su u osnovi ostali nepromijenjeni. Al-Rummani (386/996, mutezilski autor) u svom djelu "al-Nukat fi ijaz al Kur'an "nabrojao je sedam sastavnica idžaza; međutim on je opširno napisao samo na retoriku i estetsku djelotvornost (balagha). Nabraja deset elementi balage, daje primjere i potvrđuje da je Kur'an najviša vrsta balage. Al-Khattabi (388/998, sunitski autor) u svom "Bayan al-Quran" predstavio je detaljnu analizu stihova i napisao da je moćan psihološki učinak Kur'ana proizlazi iz ukupnosti njegove retoričke jedinstvenosti a ne od slika kako je vjerovao al-Rummani. Al-Baqillani (403/1013, asharijski teolog) u svom "Ijaz al-Quran" suprotstavlja nekoliko govorenja Muhammeda, njegovih drugova i drugih s kuranskim stilom da demonstriraju neobičan karakter Kur'an. Također iznosi detaljnu kritiku Imrul-Qays-a Muallaqa i al-Buhturijeve lamije, oboje smatrani remek-djelima književnih ostvarenja i ukazuje na nedostatke i slabosti. Međutim, vjeruje da ijaz ne ovisi o retorici već je pojačan po njemu. Al-Zamakhshari (538/1144), još jedan mutazilijski teolog u svom al-Kashshafu predstavlja stihove-komentare Kur'ana, analizira stilski elementi koji vode do estetske učinkovitosti i pokazuje (po njegovom mišljenju) neusporediva izvrsnost Kur'ana. Pokušao je objasniti i opravdavaju neke nepravilnosti u Kur'anu. Maurski autor kritizirao Al-Zamakhsharija zbog činjenice ove šokantne pogreške. Prema za njega nije na ljudima da Kuran usklade s arapskom gramatikom već kako bi arapska gramatika bila u skladu s Kur'anom. Kasniji srednjovjekovni autori nisu imali što dodati u ove komentare o ijazu. Mnogi nemuslimanski učenjaci pronašli su brojne osnove za ispitivanje razumljivost i rječitost Kur'ana. Muslimanski učenjaci se slažu da Kur'anu treba tumačenje. Soyuti posvećuje jedno cijelo poglavlje na ovu temu u svom Ketaab ol-etqaan (stranica 47, [3]). Dashti (stranica 48, [3]) piše: "Qoran sadrži rečenice koje su nepotpuna i ne potpuno razumljiva bez pomoći komentara; strane riječi, nepoznate arapske riječi i riječi koje se upotrebljavaju s drugim normalno značenje; pridjevi i glagoli sklonjeni bez pridržavanja sukladnosti spola ili broja; nelogično i negramatično primijenjene zamjenice koje ponekad nemaju referencu; i predikate koji su u rimovanim odlomcima često udaljeni od predmeta. ... problem je zaokupio umove pobožnih muslimana. "Dashti daje neke konkretni primjeri (stranica 58, [3]). Dalje piše da je Kur'an stil nema presedana u arapskom jeziku i da je kratki mekanski sure se terete za "izražajnu silu" i "moć uvjeravanja". [kao po strani - činjenica koju su rani muslimanski učenjaci pokušali objasniti te "nepravilnosti" barem implicitno priznaju njihovo postojanje. Ako je SRI bilo kakav pokazatelj, pitam se koliko je muslimana toga svjesno.] Pokušaji izazivanja Kur'ana: -------------------------------------- Issa Boullata u fusnoti komentira (stranica 141, [1]): "Postoji nekoliko pokušaji zabilježeni u islamskoj tradiciji. Ono što ostaje od njihovog teksta, razumljivo potisnuti pravovjerjem, isječci su smiješnih parodija koji imaju šuplji prsten za njih i koji ne pripadaju njihovim autorima. " Rudi Paret (stranica 215, [2]) vjeruje da je izazov bio "retoričan uređaj "i ne bi ga trebalo shvatiti ozbiljno. Dalje kaže da učinak vjerovanja da Kur'an ne može biti predmet proučavanja povjesničari književnosti osjećaju se do danas. Egipćanin Muhammad Ahmad Khallaf Allah je predao disertaciju na temu "Pripovjedačka umjetnost Kuran "tadašnjem sveučilištu Fuad u Kairu 1947. Iako je prihvatio nauk o idžazu, bio je prisiljen dati ostavku na svoje mjesto kao nastavnik na sveučilištu i postanite školski učitelj. Paret bilježi (stranice 212-213) napore Musaylimah, suvremenika Muhammeda, prihvatiti izazov; izražava sumnju hoće li Musaylimah je zaista bio izvor izreka koje su mu se pripisivale. Izreke bi mogle biti kasniji izumi da bi ga se označilo nespretnim imitator. Primjećuje legendu o Ibn al-Muqaffi, istaknutom Arapinu navodno je pokušao prozni pisac koji je ubijen 139/756 oponašati Kur'an. Abul l-ala al-Marrari (umro 449./1057.) je također rekao da je pokušao proizvesti imitaciju. Čini se da Paret sumnjam je li Marrari svoje djelo namjeravao oponašati. Bab, osnivač Babija (koji danas opstaje kao Bahai) vjerovao je u to pozvan je da zamijeni Muhammeda kao proroka i zamijeni Islam s novom religijom. Njegovo djelo, Bayan, izjava je nove vjere. Bab je vjerovao da su objave od Boga. Ustvrdio je da je njegovo djelo Tefsir Surat Jusuf isti Kur'an koji je objavljen Muhammedu. Javno je pogubljen 1850. nakon otprilike tri godine zatvora. Nedavno je Abu Zeidi, profesor na arapskom odsjeku književnost na sveučilištu u Kairu upala je u probleme jer je rekla izvjesno Kur'anske reference treba shvatiti kao metafore i treba ih ne treba shvatiti doslovno. Reference: ---------- [1] Pristupi povijesti tumačenja Kur'ana, Uredio Andrew Rippin, Clarendon Press, Oxford, 1988. ISBN 0-19-826546-8 [2] Arapska književnost do kraja umajadskog razdoblja, Cambridge Povijest arapske književnosti, Uredili AFL Beeston i suradnici, Cambridge University Press, 1983. ISBN 0-521-24015-8 [3] Dvadeset i tri godine: studija proročke karijere Mohammeda, Ali Dashti, (s perzijskog preveo FRC Bagley), George Allen i Unwin, 1985., ISBN 0 04 297048 2. Relevantni kur'anski ajeti: ------------------------ 1. Sura 52: 33-34 - izazov za iznošenje govora poput Kur'ana. 2. Sura 11:13 - izazov za iznošenje 10 sura koje traže bilo koga pomoć osim Boga. 3. Sura 10:38 - izazov da se proizvede i jedna sura. 4. Sura 2: 23-24 - isto kao i tačka 3 gore. 5. Sura 17:88 - potvrda da čak i ako se džini i ljudi kombiniraju trudeći se, oni ne bi stvorili sličan Kur'an. - Milind Saraph

Komentari su dobrodošli na milind@agni.cc.nd.edu

 

Pregled pitanja: Da li je Kur'an čudesan?
Odgovaranje na početnoj stranici islama